Konačno – podjela srednjih škola u Jajcu!

 

Iza ovog bombastičnog naziva krije se razmišljanje jednog pojedinca koji nije i neće biti pogođen ovim naslovom. To, naravno, ne umanjuje moju potrebu da iznesem svoje mišljenje o najnovijoj podjeli u Jajcu. Možda će neki donositelji odluka u svezi našeg srednjeg školstva biti pogođeni mojim neovisnim mišljenjem, ali to mi nije prvobitna namjera.

Krenimo redom. Nakon rata se u Jajcu osniva jedna srednja škola koja radi po hrvatskom planu i programu. Logično, jer su tad Hrvati u velikoj većini i nastanjivali Jajce, dok su se Bošnjaci tek kasnije počeli vraćati. Kako se broj Bošnjaka povećavao, jedna škola je postala pretijesna za sve učenike, pa se ta škola dijeli na Srednju strukovnu školu Jajce (poznata kao Tehnička) i Srednju školu Nikola Šop (poznata kao Gimnazija). Obje škole nastavljaju da rade po hrvatskom planu i programu.
Kad su se vratili gotovo svi Hrvati, Bošnjaci i Srbi koji su to mogli ili htjeli, počinju se javljati i prvi problemi u jajačkom školstvu. Prema srednjobosanskom pristupu obrazovanju, svaka općina u ovoj županiji, a u kojoj zajedno žive Hrvati i Bošnjaci treba imati bar jednu hrvatsku osnovnu školu i bar jednu bošnjačku osnovnu školu. Isti princip vrijedi i za srednje škole. Katoličke školske centre i medrese ćemo u ovoj analizi zanemariti, zbog očitih razloga.
Problemi počinju najprije u osnovnim školama jer je logično da najmanju djecu uče isključivo njihovi sunarodnjaci na njihovom jeziku i po njihovom planu i programu. Pobjeda je izvojevana i osniva se Osnovna škola Berta Kučera koja radi po bosanskom planu i programu. U tu školu prelazi ogroman broj bošnjačke djece koju ne uče njihovi sunarodnjaci iz Jajca nego većinom Bošnjaci iz Donjeg Vakufa i Bugojna. Posljednjih godina, zbog odredbi kolektivnog ugovora u ove škole zaluta i poneki Hrvat koji zbog nadopune norme mora tamo raditi godinu ili više. Nije bolja situacija ni u hrvatskim osnovnim školama gdje je razmjerno malo jajačkih Hrvata, ali zato ima puno ljudi sa strane, pa čak i nekoliko Bošnjaka.
Nakon podjele osnovnih škola, počinju ubrzo prosvjedi Bošnjaka i u srednjim školama na što županijsko/kantonalno Ministarstvo obrazovanja odgovara uvođenjem svojevrsne nacionalne grupe predmeta za Bošnjake u hrvatskim školama. U praksi to znači – islamski vjeronauk, bosanski jezik i književnost (kojeg mogu predavati samo Bošnjaci) te brojne profesore Bošnjake u ove dvije škole. Taj mix bosanskog i hrvatskog zadržava se u školama do dan-danas, a svako malo ga uzdrmaju pokušaji određenih bošnjačkih političara da Bošnjacima priskrbe svoju školu koja će raditi po bosanskom planu i programu. Ne treba ni naglašavati da većinu hrvatskih političara iz tog doba ovo uopće nije zanimalo, čak su i prešutno bili suglasni s tim idejama.
Za neupućene čitatelje evo objašnjenja – gradivo za sva četiri razreda srednje škole je vrlo slično, a razlika je samo u broju predmeta po godinama, broju sati tjedno ili kombinacijama nastavnih sadržaja po godinama. Izraženije razlike su prisutne kod nekoliko predmeta i nazivaju se nacionalnom grupom predmeta, a to su maternji jezik, povijest, zemljopis, glazbeni (?) i likovni (?). Ako sam što zaboravio, nek me netko ispravi.
Šta je suština podjele srednjih škola? Prema mom shvaćanju, djeca su najmanje važna, želje roditelja više su važne, a najvažnije su želje lokalnih političara iz vrha SDA. Otkud mi ovi grozni zaključci? Kao što neki od vas znaju, nadležno Ministarstvo je u nekoliko navrata nudilo bošnjačkim čelnicima u Jajcu da osnuju bošnjačku srednju školu. Nisu prihvatili jer oni, kao, ne žele biti krivi za nove podjele u Jajcu. To ih naravno nije spriječilo da prije svakih izbora ne pokrenu neku novu kampanju za bošnjačku srednju školu u Jajcu.
Najnovija kampanja izgleda je najozbiljnija do sada jer se već spominje proračun te škole za buduću školsku godinu, te modaliteti za prijelaz iz jednog nastavnog plana i programa u drugi. Spominje se i to da će u budućnosti gimnazija postati bošnjačka, a tehnička ostati hrvatska. Po čemu je jedna zgrada više hrvatska, a druga više bosanska? Situacija postaje još komičnija pogledamo li moguću raspodjelu zanimanja između škola. Hrvati bi dobili gimnaziju, medicinsku, građevinsku,.. Bošnjaci bi dobili ekonomsku, trgovačku, elektrotehničku,..
Koji je tu problem? Biće puno djece, Hrvata i Bošnjaka, koji će htjeti obrazovati se za željeno zanimanje, pa makar išli i u „onu drugu školu“. Logično, i ta će djeca imati pravo na nacionalnu grupu predmeta. A ona situacija postaje tragikomična. Ako pogledamo zaposlene djelatnike po školama, velika većina će ih ostati raditi u postojećim školama zato što im prednost u zapošljavanju jamči postojeći Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg školstva. Znači, u obje škole će biti djece iz oba naroda, a radit će i profesori iz oba naroda.
Koja je poanta podjele? Direktorsko mjesto, školski odbor, raspolaganje proračunskim sredstvima,… Uostalom, pitajte vaše vijećnike i ugledne političare: ZAŠTO NAKON DVADESET GODINA HRVATI I BOŠNJACI NE TREBAJU ZAJEDNIČKO SREDNJE ŠKOLSTVO?

P.S. Doći će vrijeme da dijelimo vrtić, vatrogasce, dom zdravlja, bolnicu, dom kulture,…