Općinski odbor HDZ BIH Jajce, nakon što je mjesecima upozoravao Općinske vlasti na nelegalan rad Općinskog vijeća i na nezakonitost akata koje su posljedica nekonstituiranosti Općinskog vijeća, bio je primoran pravdu potražiti pred Općinskim sudom u Jajcu i tražiti poništenje svih nezakonitih akata donošenih od strane nekonstituiranog Općinskog vijeća i potpisanih od neizabranoga samo-prozvanoga Predsjedatelja gosp. Mirka Ljubeza ( istinitost ove tvrdnje dokazuje i sjednica Općinskog vijeća od 11.02.2016. godine i izbor gosp. Mirka Ljubeza za Predsjedatelja)
Iznositi subjektivno mišljenje o pravičnosti postupka te o nepristranosti i neovisnosti pravosuđa, a imajući u vidu ovaj konkretan predmet, bilo bi krajnje nekorektno i neprofesionalno, stoga se tim neću baviti, već to ostaviti objektivnom i neutralnom čitatelju na njegovu vlastitu prosudbu.
Ono što je moguće učiniti u ovom trenutku jest iznijeti činjenice o postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Jajcu , uz napomenu da je isti javan i da se svatko može informirati o istom, s pozivom na pravo na slobodu pristupa informacijama, i uvjeriti se u istinitost činjenica ovdje iznesenih.
Tužitelj je tužbu podnio početkom kolovoza mjeseca, da bih sud tek krajem studenog istu poslao tuženiku na odgovor, što predstavlja prvu procesnu radnju nakon podnošenje tužbe.
Treba li napominjati da je tužitelj u međuvremenu poslao nekoliko urgencija postupajućem sucu i predsjednici suda radi uzimanja predmeta u rad.
Nakon slanja tužbe na odgovor, tuženik je u zakonskom roku i odgovorio na tužbu, osporio sve navode iz tužbe i iznio činjenice na kojima zasniva svoje tvrdnje, a o kojima će sud primjenom pozitivnih propisa odlučiti. Odgovor na tužbu potpisao je Općinski javni pravobranitelj kao pravni zastupnik općine , što samo po sebi nije nikakva novost niti nešto neuobičajeno. Dapače, to mu je i posao, da poduzima mjere i pravna sredstva radi pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Općine Jajce.
Ono što je tužitelju bilo vrlo neobično jest da su Općinski javni pravobranitelj i postupajući sudac ni manje ni više – kumovi, ili da budemo precizniji izrazimo se kao postupajući sudac – nisu oni kumovi već je općinski javni pravobranitelj bio svjedok na vjenčanju postupajućem sucu. Prosudite sami nije li to ono što u našem kraju uobičavamo zvati kumstvom.
No, ni toj činjenici nije trebalo dati previše na važnosti jer Zakon o paraničnom postupku FBiH predvidio je i takve situacije institutom izuzeća sudca, pa se tužitelj i pozvao na isti, uputio predsjednici suda zahtjev za izuzeće, smatrajući kako je nesporno da su ispunjeni zakonski uvjeti koji predviđaju izuzeće , a koji da će se sudac izuzeti ako postoji , između ostaloga, druge okolnosti koji dovode u sumnju njegovu nepristranost.
I tužitelj je doista uvjeren da postojanje odnosa kumstva stvara sumnju, jer zakon traži samo sumnju da bi se sudac izuzeo. Nitko sa sigurnošću ne može reći da je u konkretnom slučaju sudac pristran niti da će bilo kojom radnjom ili odlukom uskratiti jednoj stranci neko pravo radi nekih izvan-pravnih razloga. Ta tvrdnja potpuno stoji, Ali da postoji sumnja….
Predsjednica suda smatra da ne postoji pa je zahtjev za izuzeće i odbila uz obrazloženje da kumstvo nije zakonski razlog za izuzeće, a sve i da jest, nije” kum” stranka u postupku već je stranka općina Jajce, a „ kum” je samo zastupnik stranke , ništa više a budući da je kum i prije bio stranka u postupku pred svojim kumom i nitko nije tražio izuzeće, to ni ovaj put mjesta izuzeću nema, a tužitelj nije ničim dokazao tvrdnju da je sudac pristran. Samo su vjenčani kumovi, ništa više. Otkud tužitelju ideja da bi se radi toga sudac mogao izuzeti?
A o značaju kumstva u našem kraju i intenzivnom druženju i prijeteljstvu koje ono ima za cilj još više učvrstiti i okruniti, suvišno je govoriti.
Sapienti sat.
Radi stvaranja jasnije slike o međunarodnopravnom poimanju neovisnosti pravosuđa, nije na odmet napomenuti u kratkim crtama što o tome kažu neki od najvažnijih međunarodnopravnih instrumenata, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1996. godine (ICCPR) te Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama iz 1950. godine (ECHR), koji su uzgred i sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine te kako takvi imaju izravnu nadzakonsku primjenu u našem pravnom sustavu.
Pravo na pravično (pošteno, fair) suđenje najvažnije je procesno ljudsko pravo.
Međunarodne konvencije nepristranost definiraju kao odsustvo pristranosti, animoziteta ili simpatija prema jednoj od stranaka u postupku. Suci ne smiju imati unaprijed formirano mišljenje o premetu o kojem sude i u postupku ne smije djelovati tako da na bilo koji način favoriziraju interese jedne od stranaka.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine potpisan je i ratificiran od strane 154 države. Određuje u članku 14(1): ˝svatko ima pravo da njegova stvar bude pravično i javno saslušana od strane nadležnog, neovisnog, nepristranog, zakonom utemeljenog suda koji odlučuje o osnovama bilo kakve optužbe kaznene prirode ili o sporovima o njegovim pravima i obvezama građanske prirode˝.
Članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama specificira: ˝Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim, nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom˝.
Da bi ispitao postojanje pristranosti i neovisnosti suca u konkretnom predmetu, Europski sud za ljudska prava poznaje razliku subjektivnog pristupa kojim se pokušava ustanoviti osobno uvjerenje suca u konkretnom slučaju i objektivnog pristupa kojim se ustanovljava da li sudac pruža dovoljno jamstva da se isključi bilo kakva sumnja po pitanju pristranosti, pa u svojim mnogobrojnim odlukama zaključuje: suđenje se ne može smatrati pravičnim ne samo ukoliko je sudac pristran, već i ukoliko ga stranke percipiraju pristranim. Pravda ne samo da se mora izvršavati, mora se i vidjeti da se ona izvršava.
Zakonom o parničnom postupku FBiH u potpunosti je prihvaćeno i konkretizirano pravo na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom. Tako da u odredbama Zakona, pored apsolutnih razloga za izuzeće suca, razloga koji isključuju suca samom činjenicom postojanja, navedenim u članku 357. st. 1., t. 1.-4., određeni su i relativni razlozi za izuzeće (iudex suspectus), i to općom formulacijom t. 5.čl.375. koja kaže da sudac ne može suditi ˝ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost˝.
Upotrebom generalne klauzule Zakon je ostavio mogućnost da svaki odnos između suca i stranke koji bi mogao dovesti u pitanje sumnju u njegovu (ne)pristranost, bude obuhvaćen ovom odredbom i da se primjenom iste takvi suci isključe iz suđenja.
Međunarodne konvencije i s njima usklađeni domaći propisi iscrpni su u davanju garancija svakomu da će njegov predmet biti razmotren od strane neovisnog i nepristranog suda, te svakomu jamče pravo na pošteno suđenje. Međutim, svi ovi međunarodni, ustavni i zakonski propisi i mehanizmi zaštite prava na pravično suđenje ostaju samo spisak lijepih želja ukoliko se isti ne primjenjuju, ili se selektivno primjenjuju.
U vrijeme pisanja ovog teksta, predmet je i dalje kod kuma, odnosno kod postupajućeg suca, i čeka neka bolje vremena… ili da prođu lokalni izbori… Tko bi znao.
Nije kum dugme.
