Hrvati imaju veliku vjersku baštinu i bogatstvo običaja korizmenog vremena i Velikog Trodnevlja. U prebogatoj kršćanskoj i korizmenoj povijesti hrvatskog naroda, neka nas ovi običaji podsjete i povežu sa vjerom naših starih koji su je čvrsto držali i predavali budućim generacijama da ostanu kao spomen na živu vjeru u Isusa Krista.

 

U Vinkovcima, djevojke su se subotama i nedjeljama u korizmi okupljale oko kapelica u različitim dijelovima grada i pjevale Gospin plač i muku Isusovu. Tada su dolazili i momci, te su uz kokice i posne kolačiće igrali određene igre.

 

Nekada davno u Bosanskoj posavini nije se pjevalo cijelu korizmu, nije bilo svatova, a još prije žene su cijelu korizmu nosile crnu maramu na glavi.

 

U dolini Neretve mnogi se nisu mrsili cijeli Veliki tjedan. Svi su se dani u tom tjednu zvali „Veliki“ . Od Velikog ponedjeljka do Velike subote.

 

U Uskoplju u Bosni momci iz dobrostojećih kuća, kada bi u korizmi išli na sijelo, morali ponijeti veliku cjepanicu i prebaciti je preko ograde nekog siromaha koji nema svojih volova pa sam ne može pribaviti drva za ogrjev.

 

U korizmi bi prestala svaka pjesma. Jedino što bi se pjevalo po kućama, ili kod napajanja blaga (ovaca i goveda), ili na prelima bile su korizmene pjesme.

 

Petkom bi se molile Isusove krunice, a malo je bilo onih koji su imali molitvenik i mogli moliti pobožnosti križnoga puta. Samo bi ponetko imao krunicu pa su mnogi molili na rabož, koji bi napravili od tankog drvenoga štapa, u koji bi urezali desetke krunice.

 

Na Veliki petak se nije radilo, pogotovo na zemlji. Međutim, postojao je jedan krasan običaj u zapadnoj Bosni kada su muškarci konjima , orali zemlju udovicama i sirotinji, naravno besplatno.

 

 

U zapadnoj Hercegovini se ustajalo vrlo rano, da bi se do podne stiglo izmoliti 33 krunice, u spomen na broj Isusovih zemaljskih godina. Taj dan su sva zdrava čeljad provodila u molitvi, pjevanju Gospina plača, i to samo o kruhu i vodi.

 

U srednjoj i južnoj Dalmaciji ,na Veliki četvrtak jela se kuhana kopriva ili maslačak sa krumpirima na malo ulja, a petak riba. Subotom se također nije jelo meso.

 

U narodu postoji bogatstvo pučkih korizmenih popijevki, koje se dijele u dvije skupine: popijevke pokorničkoga karaktera i popijevke o muci Gospodnjoj. Hrvatski muzikolog Miroslav Vuk nabrojio je čak 71 pjesmu za korizmeno razdoblje, no moglo bi se reći da danas u narodu živi oko 30 napjeva. Najpoznatije korizmene pjesme u hrvatskom narodu su: “Ja se kajem Bože mili” autora J. Muliha iz 1746., “Počinje se strašna muka” i “O Isuse, daj da pjevam” V. Novaka iz 1909.

 

Nezaobilazna pjesma Križnog puta je “Stala plačuć’ tužna mati”, koja se nalazi u najvažnijoj hrvatskoj crkvenoj pjesmarici Cithara Octochorda objavljenoj 1701.