Iako federalni Ustav propisuje poseban status Travnika identičan Mostaru, od toga se ništa nije dogodilo niti 20 godina nakon rata. Koliko je alarmantno stanje u Travniku, ponajbolje govori činjenica da su Hrvati jedan put  u potpunosti bojkotirali nedavne izbore za načelnika općine. Odličan poznavatelj prilika u tom srednjobosanskom gradu i nekadašnji predsjednik Općinskoga vijeća Ljupko Sučić navodi kako su Hrvati bojkotirali izbore jer nemaju niti jedan posto kolektivnih prava, u odnosu na Bošnjake u Mostaru. „Godinama upozoravamo i OHR i našu politiku, ali ništa“, ističe Sučić.

Natpolovična većina

Hrvatski političari moraju  inzistirati na jednakom ustroju  Travnika i Mostara. Taj pristup pojašnjava i zašto stranke HNS-a odbijaju SDA prijedlog. Rješenje za Mostar koje ne prati identično rješenje za Travnik neće biti prihvaćeno. SBŽ I HNŽ su prema federalnom ustavu županije/kantoni s posebnim režimom upravljanja.

Cijelo to vrijeme sveznajući i autoritativni  OHR koji svojim proglasima podsjeća na obični ured SDP-a, diskriminaciju Hrvata u Travniku mirno promatra, dok je vidno uznemiren stanjem u Mostaru. Može li se zaključiti da za OHR postoje dragi i draži narodi u BIH?

Kada se povuče paralela između Travnika i Mostara, tek se mogu sagledati nesrazmjeri i nelogičnosti. Tako u Travniku ne postoji nacionalna kvota broja vijećnika određene nacionalnosti. Općinsko vijeće Travnik ima 31 vijećnika, od čega 22 Bošnjaka i 9 Hrvata. S druge strane, Ashdownov mostarski Statut precizira da u Mostaru niti jedna nacija ne može imati više od 15 vijećnika. Sučić ističe kako se Hrvati u Općinskom vijeću Travnika sustavno preglasavaju. „Ne postoji niti jedan zaštitni mehanizam za Hrvate“, poručuje Sučić.

Najveći broj odluka u OV Travnik donosi se natpolovičnom većinom, a mijenjanje Statuta zahtijeva dvotrećinsku većinu. No bošnjačke stranke imaju i natpolovičnu, pa samim time i dvotrećinsku većinu, te odluke donose nadglasavanjem. Statut u gradu na Neretvi je to u potpunosti onemogućio s obzirom na institut vitalnog nacionalnog interesa klubova naroda. Travnik je jedna izborna jedinica, a u Mostaru ih je šest. U Mostaru na taj način glas jednoga Bošnjaka vrijedi kao glas četiri Hrvata.

Raspodjela financija

U Travniku vrijedi pravilo jedan građanin – jedan glas. „U našim zahtjevima smo tražili da i Travnik dobije izborne jedinice, no i od toga ništa“, kazao je Sučić. Ogroman je nesrazmjer i u načinu izbora načelnika, odnosno gradonačelnika. Dok ga u Mostaru biraju vijećnici, dotle u Travniku to čine izravno građani na izborima.

To znači da bošnjačka biračka većina uvijek donosi konačnu odluku. Sve to, navodi Sučić, ima za rezultat nepravednu preraspodjelu financijskih sredstava iz proračuna za preostalih 13.000 Hrvata, od prijeratnih 26.000, te potpunu diskriminaciju pri zapošljavanjima u državnoj službi. „Pozivam Valentina Inzka da napokon nešto učini dok ne bude kasno“, apelirao je Sučić.

Sve ovo naravno, nije nikakav argument FTV-u kada dođe u Travnik, i napravi prilog, o tome kako se Hrvati iz Travnika iseljavaju. Po onoj, kadija te tuži, kadija sudi, kadija te šalje na biro, kadija ti prodaje autobusnui kartu a FTV to sve lijepo posnimi, i kaže da su za sve krivi hrvatski političari.

Koje li lijepe i pravedne države. Postoji čovjek čijem  se odlasku iz BIH Travničani dugo godina nadaju. A on uporno želi ostati tu, iako više vjerojatno ni sam ne zna kojeg vraga radi tu, i  za koje točno usluge građani EU njemu mjesečno plaćaju 25.000 Eura.

Među tim građanima i državljani su Hrvatske. Drugim rječima Hrvati, hrvatski narod iz RH ali i RH državljani iz BIH koji su i RH porezni obvezici,  plaćaju Inzka da radi protiv njih. Samo kod nas tog ima.

Poskok.info