Prva zajednica u Bosni i Hercegovini slavi godinu dana postojanja
Podmilačje – U subotu 5. ožujka okupila se mala četa vjerosvjetlovaca iz Đakova i zaputila se u Bosnu i Hercegovinu, u župu Podmilačje. Stigoše u večernjim satima. Dočekali su ih prijatelji iz Bistrice, Jajca, Podmilačja i pogostili. Posebno su ih počastili prigodom da obuku njihovu narodnu nošnju.
Sutradan su se zaputili na podnevnu misu i početak susreta zajednice koja slavi godinu dana postojanja što je posebno na svetoj misi naglasio njihov župnik i duhovnik fra Ilija Stipić. Susreti se redovito odvijaju u dvorani filijale Bistrica. Ova mlada zajednica ima 8 djece koja redovito dolaze na susrete i 8 roditelja (majki). Tu je i desetak prijatelja.
Prije početka susreta župnik i duhovnik fra Ilija Stipić pozdravio je nazočne i iskazao im svoju podršku naglašavajući da je sa djelovanjem ove zajednice upoznat i kardinal Vinko Puljić u Sarajevu.
Susret je započela Željka Klarić, osoba za kontakt. Nakon molitve Vjere i svjetla i „prognoze“ uslijedila je riječ mjeseca koju je imala jedna od članica koordinacije. Progovorila je o zajednici kao jednom tijelu i jednom duhu te o korizmi. Potom su se dotakli Povelje Vjere i svjetla. Kako je korizma predstavili su simbole korizme i oživjeli 6 postaja križnoga puta. Na kraju su „stablo“ koje su dobili na prvome susretu od Đakovčana ukrasili ponovno svojim listovima potvrđujući svoju vjernost zajednici.
Pred kraj susreta svjedočili su jedno dijete, roditelj i prijateljica. Prijateljica je rekla da je u zajednicu došla na nagovor voditeljice Željke koja joj je kuma. Rekla je: “Nisam ni slutila koliko ću pomoći sama sebi i kako će moje slobodno vrijeme biti iskorišteno na pravi način. Imam troje djece, ne radim nigdje i većinu svog vremena sam provodila u kući. Od kad sam počela biti prijatelj u zajednici moj život je ispunjeniji. Jedva čekam kada će novi susret da se vidim sa svojim prijateljima. Već mi je postalo normalno kada Ivona dođe i kaže mi “tete”, grli me i ljubi. Ili kada mi Ana šalje poljupce. To je znak da se volimo…”
Uslijedila je gozba/slavlje i zajedničko fotografiranje.
Tako u malenosti svoje djece počinje živjeti i djelovati još jedna zajednica.
Tonka Odobašić
vjeraisvjetlo.hr