Uskrsni  ponedjeljak je dan kad se Katolička crkva spominje puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika.

Kako navodi Evanđelje po Luki, Kleofa i još jedan učenik uputili su se u selo Emaus, oko 12 kilometara udaljeno od Jeruzalema. Hodajući su razgovarali o događajima vezanim za Isusovu smrt i uskrsnuće. Uskrsli Isus im se pridružio na putu te ih upitao o čemu razgovaraju.

Oni ga nisu prepoznali, pa su ga upitali zar je jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana. Na Isusov poticaj učenici su mu ispričali što se dogodilo: “Isus Nazarećanin, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.

Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ: Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe”. Isus, kojeg učenici još uvijek ne prepoznaju, protumačio im je što je stajalo u Pismima, od Mojsija i svih proroka. Kad su stigli u Emaus, Isus je želio nastaviti, ali učenici su navaljivali: “Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” Isus je ostao s njima i oni su ga prepoznali kad je s njima, za stolom, blagoslovio i razlomio kruh. Nakon toga su se Kleofa i drugi učenik odmah vratili u Jeruzalem gdje su našli okupljenu jedanaestoricu apostola i potvrdili im: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!”, kako doznajemo u Evanđelju po Luki.

Na Uskrsni ponedjeljak običaj je posjećivati rodbinu i prijatelje, a tjedan koji počinje na današnji dan naziva se još i bijeli tjedan, jer je do 19. stoljeća Crkva Uskrs, kao najveći kršćanski blagdan, slavila osam dana. Novokrštenici, katekumeni na dan svog krštenja, Uskrs, kao i prvu nedjelju iza Uskrsa, nosili su bijelu odjeću, kao simbol očišćenja od svakog grijeha. Zato se prva nedjelja iza Uskrsa zove “mladi Uskrs” ili “bijela nedjelja”.

U Crkvenoj liturgiji, uskrsno vrijeme traje još 50 dana, do blagdana Duhova i kroz cijelo to razdoblje boja crkvenog ruha je bijela ili zlatna kao boja radosti. Uskrs je jedini blagdan koji ima svoje produženo slavlje, a Uskrsni ponedjeljak zato u narodu često zovu i “drugi dan Uskrsa”.

Sam izvještaj o susretu na putu za selo Emaus, kojeg biblijski arheolozi ne mogu danas točno locirati, prepun je teološke simbolike. Na prvom mjestu, učenici su oni koji su smatrali kako je Isus zemaljski mesija koji će uspostaviti Davidovo kraljevstvo. To je prva teološka poruka – Isusovo mesijanstvo nije političke, nego duhovne naravi, a njegovo kraljevstvo ne sastoji se u obnovi izraelske države i svrgavanju rimske vlasti, nego u promjeni, odnosno obraćenju srca. Druga teološka poruka je da su se u Isusu iz Nazareta ispunila Pisma o Božjem obećanju spasitelja, a treća je važnost Euharistije koju ovaj tekst ističe za prvu kršćansku zajednicu, ali i za cjelokupnu Crkvu – prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Uskrsni ponedjeljak se svečano slavi sa svetim misama kao blagdan, a službeni je praznik u gotovo svim europskim državama, u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi i mnogim državama Latinske Amerike i Afrike.