BIJELI USKRS U POUGARJU
Obilježavanje najradosnijeg katoličkog blagdana Uskrsa i ove je godine u Pougarju proteklo u pravom kršćanskom duhu i tradicionalnom obiteljskom ozračju i potpunom zimskom ugođaju, ali veoma dostojanstveno i posve pobožno, kako i dolikuje obilježavanju Uskrsa, jednog od dva najveća kršćanska blagdana.
Unatoč činjenici da je protekla zima u pougarju bila jedna od najtoplijih, a pougarci molili Boga da im snijeg padne za Božić, a Bog im uslišio molitve za Uskrs, kada je od na Veliki četvrtak napadalo i osvanulo 30 cm snijega. Iako je i zvanično prije tjedan dana stiglo proljeće, pougarce nije uopće iznenadila vlažna i hladna ciklona i ove godine krajem ožujka, već ih je hladno vrijeme i obilne padaline posjetilo više na Božić, nego na Uskrs. Kako naš župnik fra Krešo Vukadin simbolično objasni značenje i poveza ova dva najveća blagdana, te doda da je Uskrs, blagdan pobjede dobra nad zlom, odnosno života nad smrću, spasenja i otkupljenja duša, koji u sebi ima tradiciju bojanja uskrsnih jaja, što je zapravo simbol života.
U našem rodnom kraju Pougarju, ljudi su od uvijek bili maštoviti u bojanju i šaranju jaja, prvo ljuskom od luka, izmišljajući raznorazne šare i birajući motive, kao nekad po rukama kod naših starijih žena.
Podsjetimo da su se pougarci za Uskrs pripremali kroz 40 dnevno Korizmeno vrijeme, svakodnevnom molitvom, odlazeći na Križni put, postom i drugim individualnim odricanjima. Pripravljajući tako i dušu i tijelo za blagdan Uskrsa, kada nas i Crkva poziva na neko od odricanje, kako bi se i na taj način čovjek pripremio za blagdan Uskrsa. Kod nas to nije samo post i odricanje od hrane, jer se sve više ljudi za vrijeme Korizme odrekne cigareta, alkohola i nekih drugih poriva što dakako ne spada u post, ali je neka žrtva, ili nešto drugo gdje čovjek sam sebi zada neku pokoru, kako bi upravo tom svojom žrtvom bio bliži vremenu u kojem živi ili se trenutno nalazi.
Veliki tjedan započeo je Cvjetnom nedjeljom, koja je bila prije Uskrsa, pa sve do Uskrsa, a ovo ime nosi zbog toga što se događaju velike tajne i velike stvari za kršćanstvo koje je Isus proživio od cvjetnice, kada je svečano ušao u Jeruzalem, do Velikog petka, prije same svoje muke i smrti. Što se tiče samih obreda u Velikom tjednu, počevši od Velikog četvrtka, mise su bile puno sadržajnije i bogatije, nego li što su redovite nedjeljne svete mise, a sami obredi su drugačiji na što smo se posjetili ovih dana, kada se naš svećenik zaista potrudio da obredi budu dostojanstveni i drukčiji. Dakle, na Veliki četvrtak je misa tzv. Večere Gospodnje kad se sjećamo Isusove posljednje večere i posvete ulja, kad se posvećuju ulja za bolesnike, za krštenje i krizmu. To se ulje kasnije koristi za krštenje po župama.
Vidjeli smo da na Veliki petak, dan Isusove smrti, nema svete mise nego su obredi Velikog petka, gdje su liturgijski podijeljeni obredi i govor čitanja, odnosno sjećanja na on što se dogodilo. Najčešće je to pjevana ili čitana cijela muka iz Evanđelja, kako se dogodila muka, kako je Isus uhvaćen, kako je raspet i kako je umro na križu.
U katoličkoj tradiciji,i u našem vjerovanju ljudi su spašeni Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem i taj čin sramotne smrti na križu postao je simbol, znak otkupljenja. Iza toga je ljubljenje i štovanje Isusova križa. Svi vjernici su dolazili pred oltar i ljubili križ, klanjaju se i Veliki petak i Velika subota su vrijeme kada se intenzivnije proživljava Isusova smrt. To je vrijeme žalovanja i radi toga, kad prođe Posljednja večera, križevi se prekriju i na sam dan uskrsnuća se otkrivaju, kod nas to najčešće rade djeca. Župnik kaže da se u crkvi na Veliki petak i Veliku subotu klanja pred Presvetim, jer je na Veliki četvrtak Isus osim Posljednje večere ustanovio nekoliko važnih sakramenata za katolike, prije svega sakrament euharistije, to jest svetu misu. U petak je dan muke Gospodinove i klanjanje ili štovanje Isusova groba što je cjelodnevna molitva i u petak i u subotu, kada se loži vatra, pale svijeće, kao pobjeda svijetla nad tamom i nosi posvećenje.
Budući da je Uskrs blagdan života, blagdan dobra, otkupljenja nad grijehom, pobjede života nad smrću,odnosno dobra nad zlom. Možemo reći da je kod nas obilježavanje vjerskih blagdana dosta slično, kada se nakon Sv. Mise čestita Uskrs susjedima, prijateljima, rodbini i poznanicima, te je tradicija da se na dan Uskrsa pozove rodbina i pristigli prijatelji na obiteljski ručak i zajedničko druženje. Kod nas se zadržao stari običaj da se malo zapjeva, zasvira i kolo zaigra ispred crkve i popije koja rakija razgovoruša, jer je i službeno Uskrsni ponedjeljak neradni dan.
(Pougarci Prijatelji)
