17. studenog 1461. godine, u Crkvi sv. Marije u Jajcu papinskom krunom okrunjen je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.).
Godinu dana nakon krunidbe mladi kralj odbio je plaćati danak turskom sultanu Mehmedu II. Osvajaču, što je ubrzalo njegovu odluku da navali na Bosnu. Godine 1463. nakon poznate epizode Bobovac-Jajce-Sokol Grad-Ključ-Jajce, 5. lipnja na Carevu Polju iznad Jajca , ispod velikog hrasta pored izvora Carevica, koji i danas postoji, pogubljen je kralj brutalnim odrubljivanjem glave kao i njegov stric Radivoj i veliki broj plemića. Pogubio ih je El Fatih, veliki otomanski osvajač. Katarina, kraljica, pobjegla je u Vatikan, dok su joj djeca islamizirana i odvedena u Istanbul.
Kralj je sahranjen ispod Huma na mjestu koje se naziva Kraljev grob. Tu se nalazi ploča i križ sa kraljeva groba.
Na temelju legende o kralju, koju je narod Jajca stotinama godina čuvao, dr. Ćiro Truhelka 1888. godine, na navedenoj lokaciji, pronašao je zemne ostatke kralja Stjepana Tomaševića. Nakon izrade sarkofaga u Beču, zemni ostaci smješteni su, najprije u crkvu UBDM, a zatim u Muzej Franjevačkog samostana „Sveti Luka“ u Jajcu, gdje se i sada nalaze.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 6. do 10. srpnja 2004. godine, donijelo je Odluku da se povijesni spomenik zvani Kraljev grob u Zastinju kod Jajca proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Mjesto pogibije kao i mjesto ukopa posljednjeg kralja, u zemljama koje poštuju povijest i povijesne činjenice, bilo bi mjesto za koje bi znao svaki njihov stanovnik, dok je kod nas situacija takva da, vjerujemo, niti velika većina Jajčana ne bi znala pronaći ove lokacije.
Sama lokacija Kraljev grob, iako nacionalni spomenik BiH, zapuštena je i ostavljena u zaborav od strane svih naroda, sljedbenika Srednjovjekovne Bosne, a mjesto smaknuća, nije niti obilježeno.
Da li su za ovu sramotnu činjenicu krivi Jajčani ili država BiH?
Najpravedniji odgovor na ovo pitanje bio bi da su krivi svi. Svi oni, koji Stjepana Tomaševića smatraju svojim posljednjim kraljem.
Možda se Stjepana Tomaševića neki žele i odreći, uzimajući tako iz povijesti samo ono što im odgovara, ali nitko ne može poreći činjenicu da je Bosna i Hercegovina sljedbenica Srednjovjekovne Bosne i da je Stjepan Tomašević nekad vodio tu Bosnu i borio se za nju protiv tadašnjih okupatora, kao što smo se i mi u posljednjem ratu borili. Samo je agresor različit, sve ostalo isto ili slično.
Osobito ga se ne smije odreći Jajce, mjesto u kojemu je okrunjen, stolovao, pogubljen i sahranjen i gdje mu se kosti još uvijek čuvaju prkoseći vremenu, već nekoliko stoljeća.
(volimjajce.com)
