Obilježava se 71. obljetnica  bleiburške tragedije i tragedije Križnoga puta. U 8,30 sati biti će održana molitva i polaganje vijenaca kod Spomenika i grobnice žrtava poraća na groblju Dobrava kod Maribora, a središnja komemoracija održat će se na Bleiburškom polju gdje će u 12 sati biti služena spomen misa.

Zajednički vijenac predsjednice Republike Hrvatske, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH na groblju Dobrova te uz spomenik na Bleiburškom polju položit će predsjednik Hrvatskog sabora, akademik Željko Reiner, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, i izaslanica predsjednice Republike, predsjednica Udruge Hrvatski križni put Bruna Esih.

Komemoraciju na Bleiburgu organizira Počasni bleiburški vod, a pokrovitelj je od ove godine ponovno Hrvatski sabor. Supokrovitelj je Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a suorganizator Vijeće za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH. U 11 sati bit će održana molitva kod Hrvatskoga groba na mjesnom groblju u Unterloibachu, a potom se u procesiji ide do Bleiburškoga polja. U 12 sati počinje misa koju će služiti banjalučki biskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH Franjo Komarica. Nakon toga će molitvu za žrtve islamske vjeroispovijedi predvoditi Idriz ef. Bešić, Medžlis islamske zajednice Gunja.

U ime organizatora, Počasnog bleiburškog voda, okupljenima će se obratiti saborski zastupnik Josip Bilaver, u ime supokrovitelja govorit će zamjenica predsjedatelja Predstavničkog doma parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto, a u ime pokrovitelja predsjednik Hrvatskoga sabora akademik Reiner. Komemoracija završava polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz spomenik na Bleiburškom polju.

Komemoraciji će nazočiti i ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Lovro Kuščević, ministrica rada i mirovinskoga sustava Nada Šikić, ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović, ministar kulture Zlatko Hasanbegović, ministar branitelja Tomo Medved i zamjenik ministra poljoprivrede Tugomir Majdak.

---

 

 

Što se dogodilo na Bleiburgu?

U svibnju 1945. godine, točnije 15. u mjesecu, britanski časnik Patrick Scott je hladno primio hrvatsku delegaciju i dao joj na znanje da Britanci ne će prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla.

15. svibnja bilježava se spomen na tragične događaje 1945. godine, kad su Britanci odbili prihvatiti vojnike Nezavisne Države Hrvatske i hrvatske civile, žene, starce i djecu te ih prepustili partizanskom zarobljavanju. Naime, još desetak dana ranije, jedinice NDH i mnogi hrvatski civili počeli su povlačenje prema Sloveniji i Austriji u nadi da će se uspjeti predati britanskoj vojsci i izbjeći zarobljavanje od osvetnički raspoloženih partizana.

Nakon mukotrpnog puta kroz Sloveniju i velikog broja usputnih bitaka uspjeli su se probiti preko austrijske granice i doći 14. svibnja na Bleiburško polje, gdje su se susreli s britanskom tenkovskom jedinicom 5. korpusa 8. armije. Britanci su im pokazali demarkacionu crtu do koje smiju doći i koju ne smiju prijeći.

Ujutro na taj dan Britanci su obavijestili hrvatske delegate da će ih u 13 sati primiti predstavnik britanskog štaba. Sastanak je održan u starom dvorcu pokraj Bleiburga. Kao hrvatski poslanici došli su generali Ivo Herenčić i Vjekoslav Servatzy, te pukovnik Crljen. Britanski brigadir Patrick Scott hladno ih je primio i dao im na znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla.

Zatim je Scott primio partizanske predstavnike, suočio ih s hrvatskim delegatima i zamolio ih da im izdiktiraju uvjete predaje. Partizanski uvjeti bili su strogi – bezuvjetna predaja čitave vojske u roku od 1 sat i 20 minuta. Kad su hrvatski predstavnici htjeli pregovarati u uvjetima, barem da se produži rok za predaju, brigadir Scott ih je prekinuo i upozorio da će britanski tenkovi biti na raspolaganju partizanima.

Nakon što su se u svibnju 1945. godine stotine tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga predale Britancima i dragovoljno razoružale – suprotno međunarodnim konvencijama – bili su vraćeni, odnosno predani Titovoj, partizanskoj vojsci.

Povjesničari i demografi procjenjuju da su u mjesecima i godinama nakon završetka 2. svjetskog rata, bez suda i osude, partizanske snage mučile i ubile između 300 i 500 tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civila.

Muževi i žene, djeca i rođaci ubijenih bili su kroz 45 godina totalitarnog komunističkog režima izloženi šikaniranju, zlostavljanju, progonu, najčešće tretirani kao građani drugog reda uz zabranu javnog govora o zločinima koje su nad članovima njihovih obitelji počinili članovi komunističkog režima.

 

 

(narod.hr)