Iskorištavati radnike radi osobnoga bogaćenje isto je što i biti krvopija, smrtni je grijeh – ustvrdio je Sveti Otac, 19. svibnja 2016. u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.

Prvo misno čitanje uzeto iz Poslanice svetoga Jakova oštra je opomena bogatašima koji iskorištavajući narod gomilaju novac. Materijalna su dobra po sebi dobra, ali su relativna, nisu apsolutna. Griješe, naime, svi oni koji slijede takozvanu „teologiju blagostanja“, a prema kojoj „Bog te smatra pravednim čim ti je dao mnoga dobra“. Srce se naime ne smije lijepiti za bogatstvo, jer se ne može služiti Bogu i bogatstvu. Materijalna dobra mogu biti „lanci“ koji oduzimaju „slobodu“ za nasljedovanje Isusa. Sveti Jakov veli: Evo, plaća kosaca vaših njiva — koju im skratiste — viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad Vojskama – podsjetio je Papa dodajući:
Kada se materijalna dobra stječu iskorištavanjem ljudi, bogataši ih radno izrabljuju, a bijedni ljudi postaju robovi. Osvrnimo se na ono što se danas događa: u cijelom svijetu događa se isto. Traži se posao, potpiše se radni ugovor od rujna do lipnja, bez mirovinskog i zdravstvenoga osiguranja. U lipnju se obustavi ugovor, u srpnju i kolovozu se dakle može jesti zrak, a u rujnu ponovo obnove ugovor. Tako postupaju krvopije. Oni žive od krvi ljudi koje pretvaraju u robove rada – ustvrdio je Papa.

Papa se prisjetio kako mu je neka djevojka rekla da joj je ponuđen rad ‘na crno’, raditi jedanaest sati na dan za 650 eura, te kako joj je odgovorio: „Ako ti se sviđa, prihvati, a ako ne, ostavi“. Ima drugih, čekaju u redu. Bogataš se „deblja u bogatstvu“, a apostol veli: „Utovili ste se za dan klanja. Krv ovoga naroda koju ste sisali i od koje ste živjeli vapi Bogu, vapi za pravdom. Iskorištavanje naroda, danas je pravo ropstvo. Mi smo mislili da više nema robova, ali ima ih. Istina, ne ide se u Afriku da ih se kupi i potom proda u Americi, to ne; robovi su u našim gradovima. Tu su trgovci, oni nemilosrdno iskorištavaju ljude – kazao je Papa.

Jučer smo na općoj audijenciji razmišljali o bogatašu i Lazaru. Bogataš je živio u svojem svijetu i nije primjećivao da je pred vratima njegove kuće gladovao siromah. Ali još je teže to što se danas događa. Bogataš bar nije primjećivao i stoga je drugi umirao od gladi; teže je pak izrabljivanje, radom izgladnjivanje ljudī radi osobnoga probitka. Smrtni je grijeh živjeti od krvi naroda. Treba vršiti veliku pokoru, oduzeto vratiti kako bismo se obratili od toga grijeha – primijetio je Sveti Otac.

Papa je ispričao kako se narod šalio na sprovodu nekoga škrtca: Sprovod je uništen – govorili su – nisu mogli zatvoriti lijes jer je sa sobom htio ponijeti sve što je imao, a nije mogao. Nitko sa sobom ne može ponijeti svoje bogatstvo – istaknuo je te zaključio promišljanje:
Razmislimo o današnjoj drami: o izrabljivanju ljudi, o krvi ljudi koji postaju robovi, o trgovcima ljudima i ne samo o onima koji prodaju prostitutke i djecu radi maloljetničkoga rada, nego i o, recimo, uljudbenijoj trgovini: Plaćam te određeno vrijeme, nemaš pravo na godišnji ni na zdravstveno osiguranje; to je bogaćenje radom na crno. Neka nam Bog udijeli milost da možemo shvatiti ono što u današnjem evanđelju Isus veli: Važnija je čaša vode i ime Kristovo od svih dobara stečenih iskorištavanjem naroda – zaključio je Papa.

(ktabkbih.net)