Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi).

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog, a kao čovjek da ima tijelo kao i mi.

To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi, to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno.

Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru. Ta se svetkovina pojavila u XIII. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV. stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu.

Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.

Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče ljudska krv. “U svemu jednak, osim u grijehu,” kao što je rekao sveti Pavao.

Tom ljudskom krvlju prolivenom na križu, utjelovljeni Sin Božji, otkupio je čovjeka i podario mu istinski smisao života – vječno spasenje i obnovu života.