BHTV napravila je prilog o sudbini Mehmeda Salčinovića iz Jajca. Prilog se bavi ljudskim pravom čovjeka kojem je kuća u Jajcu nastradala tijekom srpske agresije. Potom je to isto Jajce oslobodio HVO. Naknadno je na mjestu te kuće kao i niza drugih kuća koje su bile ruinirane, podignut spomenik braniteljima HVO-a koji su poginuli braneći Jajce. S jedne strane stoji neumitno pravo branitelja koji su pali na dostojanstven spomenik, kao i odluka Općine Jajce, očito loše donešena, s druge neupitno pravo Mehmeda Salčinovića da traži povrat svog vlasništva. Savršena priča za podizanje nacionalnih tenzija u Jajcu. Pogotovo ako je se dohvati BHTV. Miroljubiva. Multietnička TV.
Kuća Mehmeda Salčinovića bila je stara 200 godina, 12×11 m gabarita , veličine 450m2 sa 4 poslovna prostora. Jedan dio tog zemljištu zahvatio je spomenik braniteljima HVO-a. Ostali vlasnici čije su kuće tu bile, nagodili su se s općinom i dobili su obeštećenja. Mehmedu nije do tog. On pare ima jer je bio u Švedskoj. Iako je bio vojni obveznik i bio se dužan odazvati u obrani domovine. Mehmeda pere melankolija za domom. Što je posve ljudski i u redu. I nitko mu to pravo ne smije sporiti.
S druge strane stoji emocija nasuprot Mehmedove emocije. Emocija za poginulim braniteljima.
HVO je dva put oslobađao Jajce No prema recentnijim prilozima BHTV-a Jajce nije oslobodio HVO nego ABIH. Iako se tog malo tko sjeća al dobro i to. Povijest u BIH odavno je postala znanstvena fantastika.
Išao je Mehmedu i biznis pred rat kaže. I žao mu kuće. Emotivno je jako vezan za nju.
Pravo i pravda su dvije različite stvari. Prilog govori o pravu. O pravdi ne progovara. I to je ono što nama smeta. Ne Mehmedova borba, koja je ljudska, i razumljiva, nego način na koji se šuti o tome što predstavlja spomenik i način na koji je iskorišten u prilogu. Kamera snima imena poginulih. Fokusira se na isječaj stiha “Navik on živi ki zgine pošteno” te ironično prikazuje samo riječi “vječno pošteno” radeći tako propagandnu intervenciju na samom spomeniku, apsolutno ne poštujući žrtvu i spomen onima kojima je podignut.
Pravna borba Mehmeda Salčinovića u prilogu BHTV počinje poezijom. Dirljivom pjesmom “Mora” Abdulaha Sidrana, u kojoj se sin tragično obraća svojoj majci. Pjesma je teška. Suza stane u grlu. Ta šačica branitelja i ti koji su im podigli spomenik na trenutak vam se baš smuče. Dođe čovjeku da se upita kojeg su vraga uopće ginuli. Kao da su poginuli samo da naštete Mehmedu. I kako je sve to bio tog nepravednog plana. Dogovorit ćemo sa Srbina da nas napadnu i izgranatiraju centar, izbuše Mehmedovu kuću, potom ćemo oslobodit Jajce i namjerno poginuti a onda će nam naši napraviti spomenik tamo đe je Mehina aščinica. I eto osvojenog teritorija.
Nije baš nekako praksa da se u ovakvim prilozima u kojima je tema povrat prava vlasništva, utrpava tragična poezija i nabija emocija. No hajde. Recimo da je novinarka Edina sklona poetici i patetici. No ono što frapira je da ista ta novinarka koja je vidno “građanski” orijentirana i smetaju joj prefiksi B H i S ne pokazuje zrno empatije, niti pronalazi riječ, ili ne dao Bog pjesmu, za one kojih više nema u Jajcu jednako kao ni Mehine kuće. Jer osim što su bili Hrvati bili su i građani BIH. Ništa manje vrijedni od ostalih. Njih su pomeli isti oni koji su pomeli i Mehinu kuću. Pa je čudno da ne zaslužuju i oni mali Sidrana. Je li normalno plakati za kućom a ne plakati za ljudima? Mehina kuća pala je pod zemlju točno kad i oni. Od istog metka su ubijeni. Jesu li oni trebali biti Mehine kuće, pa da im BHTV posveti deset sekundi poezije?
Premda je Mehmed Salčinović poptuno u pravu i ima pravo na traženje pravde, što ne spori ni vlast u Općini Jajce, niti Hrvati u vlasti niti načelnik općine koji je Bošnjak, ono što šokira u prilogu jeste potpuna bešćutnost prema onima koji su poginuli braneći Jajce.
Nema, niti je ikada bilo na BHTV-u priloga o tome kako je HVO dva puta oslobađao Jajce i kako je Jajce jedna od najuspješnijih povratničkih priča u BIH. Eto grad, kojeg je obranio fašistički HVO. To je najbolji dokaz stanja medija u BIH, i crtanja novije povijesti. Povijesti koja se crta galamom, hajkom , većinom, prevlasti u medijima, ne činjenicama.
Čovjek se pita što je cilj ovog priloga? Podizanje nacionalnih tenzija u inače mirnom Jajcu, sada pred izbore kako bi se ojačala SDA u Jajcu? Ili tek samo micanje tog nekog tamo nebitnog spomenika?
“Meni to lično ne smeta, nek ga nose gdje god žele” – tim rječima g. Mehmed Salčinović najbolje je opisao kako on kao povratnik i građanin BIH izražava počast prema onima koji su mu obranili grad i domovinu. Netko će reći da je to od njega razumljivo, jer se bori za svoj plac, no i bez obzira na to, smije li se postaviti pitanje g. Salčinoviću, ne kao Hrvat Bošnjaku, nego kao građanin građaninu BIH gdje mu je taj nekakav osjećaj za ljudskost, pa i za patriotiza. U rečenici “neg ga nose kud god žele” baš ga i nema.
Ključna stvar dakle, koja razlikuje slučaj Fate Orlović od slučaja Mehmeda Salčinovića je tako jednostava. A novinarka ju ne vidi.
U dvorštu gospođe Orlović, podignut je objekt od strane one iste politike čija je vojska Fatu i protjerala a stotine njenih sugrađana poslala na ahiret. Mehmeda HVO nije protjerao. U Fatinom dvorištu stoji spomenik onih od kojih je trpila nasilje u Mehmedovom dvorištu stoji spomenik onih koji su obranili Mehmedov grad, a Mehmedovoj rodbini osigurali povratak. Vidi li časno novinarče tu nekakvu antilogiku kada radi poveznicu između Konjević polja i Jajca? Ili joj treba crtati?
Da njih nije bilo, njih čiji spomenik danas Mehmedu smeta, Mehmed bi danas tražio vlasnička prava u Republici Srpskoj. Sam Edin Hozan, načelnik općine Jajce lijepo kaže da je predmetni spomenik podignut zaslužnim ljudima Jajca i zaslužnim građanima BIH i nije mu drago da se oko tog radi spor. Predlaže obeštećenje. Mehmed to odbija.
Mehmedu je potpuno nejasno da bi micanje spomenika nekog povrijedilo, niti razumije da bi micanje spomenika podiglo tenzije. Ne, on će kaže i platiti ako treba da se spomenik makne.
Da je Jajce obranila ABIH i da je vlast u Jajcu na tom mjestu podigla spomenik šehidima bi li Mehmed tražio istu stvar ili bi mu isto bilo svejedno? Bi li bio ponosan što je spomenik šehidima baš na njegovoj zemlji ili bi isto tako hladno kazao, ja ću platiti, nek ga nose kud god žele? To je pitanje, koje je recimo novinarka mogla upitati Mehmeda. A nije. Ona čak naglašava u prilogu da se pitanjem HVO-a nije bavila, niti misli baviti.
Malo tko se od onih čija su imena upisana na spomeniku danas , i čiji je spomenik iskorišten u kadru priloga, ne bi mijenjao s gospodinom Mehmedom. A i s novinarkom BHTV-a.
Da oni hodaju kao povratnici po Jajcu, da snimaju priloge i da im je najveći životni problem što im je netko na njihovom napravio nekakav objekt. Samo da nisu mrtvi. Jako rado bi se zamjenili.
BHTV nije nikada suze pustila za tragičnom sudbinom i herojskim djelom jajačkog HVO-a. Nazvati herojskim, bilo koje vojno djelo, ili pobjedu HVO-a na BHTV ili FTV bilo bi pravo čudo. Slapovi bi krenuli uzbrdo. Premda je Jajce čista vojna priča u kojoj nije bilo sukoba Bošnjaka i Hrvata. Osim ako zaboravimo dio kada je Sefer presjekao put HVO-u iznad Bugojna kada su iz pravca Livna krenuli pomoći HVO-u u napadnutom Jajcu. Koje je potom palo prvi put.
Što bi trebale učiniti obitelji branitelja koji su poginuli braneći i oslobađajući Jajce, pa i Saličinovićev plac?
Umjesto protesta i galame, trebali bi uraditi upravo ono što se od njih najmanje očekuje. Ne dati se isprovocirati. Biti dostojanstveni i ne nasjesti na provokaciju. Koja nije slučajno dignuta na razinu državne TV.
Ako bi imali toliko mudrosti i snage da pošalju dopis načelniku općine, kako njhovi roditelji i sinovi nisu ginuli za takvo Jajce, u kojem će se u njihovo ime bilo kome oduzimati imovina, te zatražiti od Općine Jajce, da maknu spomenik, sa imanja gospodina Salčinovića time bi svojim bližnjima, podigli najveći mogući spomenik. Dizanjem takvog spomenika, spomenika satkanog od ljudske geste, istina o herojskoj ulozi HVO-a u obrani Jajca bila bi vejčna i neoboriva. A Mehmedova aščinica obnovljena na mjestu gdje je sad spomenik , najveći mogući simbol pravedne borbe HVO-a.
No teško da će se to dogoditi. Jer će cijela stvar poslužiti onome čemu je i namijenjena. Znaju s BHTV-a jako doro čemu.
Njih prava, žrtve, smisao BIH, suživot, oprost, kontekst, kultura sjećnja, razumijevanje šire situacije zanimaju točno onoliko koliko je to vidljivo iz njihovog priloga. Priloga, u kojem je ta državna novinarka u svom malicioznom novinarstvu uspjela čak i to što nitko do sada nije. Porediti slučaj Orlović s Mehmedovim. Bez iti malo srama.
A gdje maknuti spomenik HVO-a? Možda je za to najbolje pitati novinarku BHTV-a. Ili Krug 99. Oni bi bez sumnje mogli predložiti da je najboje maknuti ga skroz tamo iza brda. Jer tamo nije bilo kuća. Tamo gdje je veliki sultan El Fatih, naš dobročinitelj, svojedobno pokopao našeg strahovladara Tomaševića. Mimo njegove posljednje želje prije odsjecanja glave. Čisto da se ne vidi i da nikom ne smeta.
PoskokOnline
