Volim Jajce
Aktualno BiH Izdvajamo Jajce

Domovina

Domovina

 Domovina je veliki Božji dar čovjeku koji mu pruža najveću sigurnost, ukorijenujući ga u samu sebe, i sebe u pojedinca i cjelokupnu zajednicu na zavičajnom prostoru. To je teritorij koji snagom samodarivanja i ljubavlju svojih žitelja pružaju jedno drugom, domovina narodu narod domovini, duboki mir, prosperitet i slobodu. Kao što narod nema slobode bez domovine, isto tako i domovina nema slobodu bez naroda.

Domovina je stariji ljudski okvir i od samog doma. Narod koji nema domovine, kojem je domovina na bilo koji način oteta, taj narod nema ni doma. Dom i domovina su nerazdvojivi, oni su povezani neraskidivom vezom domoljublja, rodoljublja i bogoljublja.  U narodima koji nisu gubili domovinu, kojima je agresori i okupatori nisu uspjeli nikad oteti, nezamisliva je, zapravo ne postoji ljubav prema domu bez ljubavi prema domovini. I obrnuto.

Ne može se voljeti dom bez domovine, niti domovina bez doma. Narodi izgubljene ili otete im domovine, uz to što su robovi, oni žive u najvećem strahu, ne samo za vlastito svoje danas, već i djećje sutra. Agresori i okupatori, diktatori i režimi, ne otimaju domovinu samo generaciji datog vremena, već njihov cilj i namjera prelazi to vrijeme i otimaju domovinu mnogim dolazećim generacijama.

Nema stoga tako velikog gubitka, i boli u narodu kao gubitak domovine, koji prouzročuje nesnošljivu tragediju. Budući da je domovina dar Božji pojedincu u zajednici koju veže isti jezik, kultura, obićaji, ali ništa manje i vjera, domovina je svetinja za tu zajednicu. I stoga se domovina tako snažno voli, brani i za nju se najviše gine.

Gubitkom domovine pojedinac gubi mjesto rođenja, mjesto napravljenih prvih koraka, mjesto prvog zalogaja, plača, smijeha, djetinjstva, ne ćuje više ni svoj plač, ni prvu izgovorenu riječ. Gubi puteve u život, a oni koji mu se i ukazuju obično su lažni i besciljni. Gubi dio sebe, jer čovjek je stvoren i od zemlje na kojoj je rođen. Dakako i za koju je rođen.

Bez domovine uz to što je rob, čovjek je najveća živa lutalica. Beskućnik. A s takvim čovjekom je najlakše manipulirati, jer on nema domovinskog oslonca i domovinske sigurnosti. Kada okupator osvoji domovinu, porobio je i čovjeka, narod. U porobljenoj domovini porobljen je i narod.

Prvi ljudski susret sa domovinom je rađanje u domu. A mjesto na kojem je čovjek rođen, ono postaje Alfa i Omega njegovog bitka u ovoj prolaznosti. Domovina mu osvjetljava Cilj. Ne može se, stoga, domovina nikad i nigdje ostaviti ili zaboraviti, jer ona je dio svakog pojedinca. I što je čovjek fizički dalje od domovine, mislima i ljubavlju joj je sve bliži.

Onaj ko ne zna ljubiti domovinu, on bi trebao malo izaći vani, izvan njenih okvira, da bi spoznao njenu vrijednost i ljepotu. Da bi je iskreno zavolio, onako kako to roditelji vole djecu, i djeca roditelje. Domovina je stariji roditelj svom narodu. Domovina je mjesto prvog plača, mjesto prve izgovorene riječi, mjesto upijanja majčina mlijeka, mjesto prve ljubavi. Gubitkom domovine sve se to gubi, i stoga je bol nesnošljiva, a želja za povratkom ruši sve prepreke i zidove.

Kao obećana i darovana  zemlja nemoguće ju je trajno oteti onima kojima je darovana. I onda kada narod pomisli da povratka nema, i počne mrmljati u toj boli, onda mu se javi Onaj koji mu je taj dar darovao, izvodi  ga iz sužanjstva i vodi u obećanu i darovanu zemlju.

Danas je domovina, napose malobrojni naroda, na udaru svih vrsta okupatora, poglavito suvremenih materijalista, koji kroz materijalno ocijenjuju sve, i tu prolaznu vrijednotu stavljaju na prvo mjesto. Govore, i tim svojim materijalnim definiraju domovinu na način „domovina je tamo gdje mi je dobro”. Naravno misli na to konzumističko, materijalno, potrošačko, hedonističko. Time im je cilj istrgnuti čovjeka iz domovine, ogoliti ga, i na kraju tim lažnim i bezvrijednim „domovinama” ga pokoriti, izrovati put i zamračiti Cilj. Time mu ubijaju identitet, i njegovo ljudsko ja. Vežu ga za imati, i

odvajaju od biti. Naprosto otimaju mu sve ono što može samo domovina dati i dariva, što jamči i ljubi. Za domovinu se može reći da je to veća Otćeva kuća, sa dovoljno soba i odaja za sve ukućane.

U toj Otćevoj kući odjekuje dijalog ljepote u razlikama mišljenja, i svjetli zajednički Cilj, kojem se dolazi i različitim putevima. „Gdje ćeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna”, i za takvu ćeljad ta Otćeva kuća je uvijek dovoljno velika, i nikada ne pokušavaju da je proširuju i dograđuju na tuđem, za razliku od one ćeljadi kojima je obećana zemlja uvijek mala i proširuju je na tuđoj zemlji.

Nije mu domovina mala da se ne može u njoj komodati, već mu je mala zbog toga što je onog drugog manja od njegove, i time si uzima pravo da je okupira a narod porobi. Samo narodi koji ne vole dovoljno svoju domovinu, udaraju na drugu, jer oni ne znaju što je pravo domoljublje. U pravom i istinskom domoljublju koje obgrljuje svaki kutak obećane zemlje, cvate i bogoljublje i rodoljublje.

 

Trojstvo koje sam Bog nagrađuje i ljubi, što i jest najsnažnija obrana domovine malobrojnijih naroda, i znak da nema te ljudske sile, tog carstva i imperije, koja je u stanju trajno oteti domovinu jednom narodu. Svaka otimačina domovine je prolazna, jer iz porobljene domovine okupator izgoni i Boga. A Bog se ne može istjerati ni sa jedne kockice ovog svjetskog mozaika. Bog nije rob nikakvog carstva, Bog je sloboda svima bez obzira na materijalnu, vojnu ili političku snagu suvremenih okupatora.

 Vinko Đotlo, Švicarska

Povezani Članci

Raguž: Ako odluka o reviziji presude protiv Srbije postane službena, BiH će u novu krizu

Volim Jajce

JAVNA RASPRAVA Četiri kanala: HNS spremio prijedlog za reformu RTV-sustava

Volim Jajce

25 – godina od pada Jajca

Volim Jajce
Učitavanje....