Volim Jajce
Aktualno BiH Jajce Politika TOP

Domovino, quo vadis?

Jedna jedina, realna šansa svih nas u BiH i ostalih država na Balkanu jeste apsolutni konsenzus, temeljite reforme cjelokupnoga sustava, oporavak gospodarstva uz ostvarenje preduvjeta pridruživanja i ulaska u EU. Samo tako će svi narodi na ovim prostorima biti povezani sa svojim maticama, a bošnjački narod i njegova vjerska i kulturna baština naći svoje mjesto u krilu europskih naroda i religija, kamo i pripada.

 

Domovina je tamo gdje si se rodio, gdje si se krstio, prohodao, išao u vrtić ili se kod bake i djeda igrao u dvorištu. Domovina su prva ispisana slova i prva tablica množenja, prvi vjeronaučni sati, prva pričest i krizma. Domovina je tamo gdje su ti korijeni, gdje su grobovi tvojih otaca i tvojih praotaca, gdje si se napajao i kulturom i običajima i vjerom. Domovina je tamo gdje si osjetio kamo pripadaš, s čime se identificiraš, što baštiniš. Domovina je ljubav koju u srcu nosiš. I čak kada ju napustiš, ako si primoran da joj okreneš leđa i potražiš negdje drugdje sunce tuđega neba, ona ne napušta tebe. Domovina te vjerno prati cijeli tvoj život, htio ti to ili ne. To je domovina.

Danas, gotovo više nego bilo kada u povijesti, naša domovina je na prijelomnici balkanskih zbivanja. Svjedoci smo, od ratnih zbivanja pa sve do današnjih dana, što se sve događa s našom domovinom. Nikada, od kada je izgubio vlastito pravo na domovinu, niti jedan narod u ovoj Bosni i ovoj Hercegovini nije mogao sam odlučivati o svojoj sudbini. Čak i u današnje vrijeme koje zovemo modernim i prosperitetnim, ne mogu narodi ove zemlje biti dio svjetske demokratske baštine.

Neovisni i suvereni narodi su oni narodi i one nacije koje imaju neotuđivo pravo na vlastitu državu koja će štititi prava i obveze toga naroda i svih njenih građana. Ali, neovisan i suveren je samo onaj narod koji ima pravo na samoodređenje, posebice vanjsko samoodređenje.

Međunarodno pravo definira pravo samoodređenja kao pravo jednoga naroda da samostalno odlučuje o vlastitoj sudbini unutar međunarodnoga poretka. Takvo osnovno načelo, kao opće pravno načelo, je temelj međunarodnih odnosa pod zaštitom Povelje UN-a te Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima. Narodi u BiH imaju pravo na samoodređenje, ali to isto pravo, zbog „viših ciljeva i interesa velikih sila“, ne mogu dobiti.

Apsurdno je promatrati – neki vele podrugljivo: „čak i s pristojne udaljenosti“ – (a pogotovu živjeti) sav jad i bijedu koju su nam od raspada komunizma naovamo servirali svjetski moćnici. Ratom ionako devastirana, moralno urušena, etnički (pro)čišćena, u vojnoj bazi oktroirana, a potom diktatorskim žezlom Viskoga predstavnika (Petritsch, Ashdown, Schwarz-Schilling i OHR-a) „reformirana“, ova naša domovina postala je sinonim za sve najgore i najlošije na svjetskim i europskim ljestvicama.

Prepuštena na milost i nemilost onih čija je „posljednja“, a kao objekt potkusurivanja i već odavno Daytonski skrojenim planom o tri naroda sa dva entiteta, ogromnim birokratskim aparatom i totalnom neučinkovitošću upravljanja, ostvaruje se na leđima ovih naroda nesvakidašnja globalna svjetska i europska geo-strateška politika.

U tomu procjepu („protektorat ni na nebu, ni na zemlji“), veliki broj je onih koji su kao ratni profiteri nastavili svoj pljačkaški pohod i do dana današnjega „jamili“ uglavnom sve što se je jamiti moglo. U državi koje nije bilo (niti nema), ovi lešinari stekli su ogromna bogatstva, a svekoliki puk je došao na sami rub preživljavanja. I nisu ove krvopije pale s neba. Njih je, gledajući vlastiti geo-politički interes, stvorila tzv. međunarodna zajednica, jer ne zaboravimo:„lopova čini situacija lopovom“.

Ostvarujući svoj protektoratski naum („kontrole i sprječavanja samostalnoga bošnjačko-muslimanskog državotvorstva“) – o čemu sam na stranicama ovoga portala već pisao – žrtvovana su (bez obzira na pravo vanjskog samoodređenja) kao oponenti dva druga naroda. Srbi su namjerno (bez zdrave logike, ali s dubljim interesima velikih sila) nagrađeni legalizacijom RS-a kako bi u okviru BiH davali tzv. vanjski otpor težnje za „muslimanskom državom“.

Iako bez bilo kakve realne šanse provedbe secesije, srpskom faktoru (čitaj: političko-kriminalna oligarhija!) itekako odgovara ovakva situacija napetosti i „vječnoga neprijatelja“, gdje se i dalje krčmi nad ostatkom ostataka državno-društvene imovine. S druge strane imamo istu jadnu sliku hrvatskoga naroda koji je „iznutra“ žrtvovan kao bi kroz (samo pravno-formalne!) institucije Federacije BiH maksimalno kontrolirao već spomenute bošnjačke državotvorne težnje uz izravan europski utjecaj islamsko-fundamentalističkih država.

Na taj isti način, po već viđenoj matrici u RS-u, a paralelno i u Federaciji, u svim poslijeratnim godinama, imamo ustoličenje obiteljsko-kriminalnih i pljačkaško-interesnih klanova. Onima koji su, a priori, za jedinstvenost već davno i de facto u praksi podijeljene i nejedinstvene BiH, itekako odgovara srpski secesionizam (koliko je takvih najava već bilo?) kako bi zamagljivali oči vlastitomu narodu i strašeći ga izvlačili mu iz džepa i one ostatke ostataka.

Najnovija događanja, pak, u sarajevskoj županiji (rušenje Vlade županije) itekako ilustriraju, par excellence, pronalazak „neprijatelja“ u gotovo vlastitim redovima, te daljnji pomak u sveopćoj gramežljivosti političkih oligarhija uz najsramniju ljigavost „hrvatskoga Ljiljana“ koji upirući prstom na vlastiti obraz šalje novu poruku naivnim bošnjačkim slijepcima:“Ja sam vaš Zlatni ljiljan, glasali vi za mene ili ne“!

Ovakva konstelacija odnosa na Balkanu uz novoga velikog igrača Rusiju, rezultirala je otporom svim sredstvima bošnjačkih političkih predstavnika (uz sveopću financijsku pomoć nekih arapskih država, a Turske pogotovo!), da se pod poznatom krinkom multi-kulti i „suživota“ potisne hrvatski utjecaj instaliranjem kvazi-hrvata na gotovo svim zajedničkim nivoima vlasti.

Rezultat takvoga nastojanja (kao logična posljedica svođenja jednoga domicilnog naroda na nacionalnu manjinu) jeste općepoznata majorizacija hrvatskoga naroda i njegovo nužno obrambeno samoorganiziranje u okviru HNS-a.

Do krajnjih granica (od nekih zemalja islamskoga svijeta izmanipulirani) predstavnici većinskoga bošnjačkog naroda u nekim segmentima nacionalno-vjerske euforije, a pod utjecajem ratne solidarne pomoći muslimanskoga svijeta, orijentirali su se kroz ekskluzivno-naivni politički neprofesionalizam na „zaštitnike“ svega što je islamsko. Unaprijed utabane vizionarske staze (Islamska Deklaracija – A.Izetbegović) uz spregu velikoga Brata  i velike Majke sluganski (stojeći u stavu mirno!) su udaljile želju za zajedništvom u različitosti  i prevladali osjećaj istoga slavenskog korijena.

Pučkoškolski vjeruju predstavnici bošnjačkoga naroda kako se može i mora naći utočište u krilu velikih islamskih naroda jer, eto, tu su sve te poveznice (religija, povijesno prijateljstvo, nacionalne simpatije…), a ne otvoriti oči i vidjeti da veliki imaju samo svoje kapitalističko-populističke interese. Napose, nije nimalo lako (osim klasične otrcane matrice najbrojnijega naroda: „jedna jedina, jedinstvena, nedjeljiva BiH…“) izaći iz vjerskoga konteksta, jer: „naš cilj je islamizacija Muslimana“ ( A.Izetbegović), i pružiti istinsku, ravnopravnu ruku drugim narodima.

Nažalost, tu je vidljiv cjelokupan deficit u povijesnom stvaranju državotvorne svijesti kod bošnjačkoga naroda koji nije vremenski razvio emociju za odvojenost države i religije, za institucionalni sustav kao temelj državnosti, za demokratski pluralizam, za vladavinu prava i jednakosti svih pred zakonom (bez obzira na brojnost).

Zatvorenost u samovlastiti svijet ćepenka i mahale, otpornost novome i modernome, vraćanje u takozvano izvorno i čisto „nekadašnjih vremena“ uz poznatu filozofiju velikoga Babe nacije:“ dopodne vako, a popodne nako – more svakako, kako ustreba“ stvaralo je (a, itekako stvara još uvijek) istinsko ostvarenje suverenoga identiteta.

Jer, ne može se vikati na sav glas da se ne poštuju i ne provode presude Ustavnoga suda BiH samo onda kada to Izetbegović-klanu i njegovim poslušnicima odgovara, a istodobno ništa ne činiti i opstruirati provođenje presuda istoga tog suda glede Izbornoga zakona.

To nije ništa drugo do jeftina kopija jajačkoga glavnog imama koji je u niz slučajeva u lokalnoj zajednici dokazao kako je bošnjačko-muslimanski narod povijesno-iskustveno u pravu kad veli: „Slušaj šta hodža kaže, ali ne radi šta hodža radi“!

Svakako, na takav način (uz budnu nazočnost velikih sila) nikad se neće na Balkanu ustoličiti nikakva mala zelena država. Čak i cjelokupno i pomno razrađena vizija ove fantazije od strane velikoga Babe nacije, čak i uz sve sluganstvo otomanskom iluzionisti Erdoganu, „nejma selameta“ najbrojnijem među nama dok se ne shvati i ne provede pravedna reforma ravnopravnosti svih naroda (i građana) u ovoj zemlji.

U tome kontekstu bošnjački narod i njegove vođe trebaju i moraju snositi najveću odgovornost za budućnost ove zemlje. Druge mogućnosti (ako međunarodni faktor to dopusti?) osim totalnoga raspada i fijaska u nekom novome ratu doista nema. A tada su svi gubitnici!

Sva daljnja žrtvovanja druga dva naroda, ali itekako i najbrojnijega naroda, imat će nesagledive demografske i gospodarske posljedice za ovu zemlju. Ako je velikima do toga uopće stalo? Ali, nama svima mora biti do toga stalo, jer se radi o biti ili ne biti, jer se radi o našoj zemlji, o našoj domovini.

Jedna jedina, realna šansa svih nas u BiH i ostalih država na Balkanu jeste apsolutni konsenzus, temeljite reforme cjelokupnoga sustava, oporavak gospodarstva uz ostvarenje preduvjeta pridruživanja i ulaska u EU. Samo tako će svi narodi na ovim prostorima biti povezani sa svojim maticama, a bošnjački narod i njegova vjerska i kulturna baština naći svoje mjesto u krilu europskih naroda i religija, kamo i pripada.

To bi bila moja sretna domovina.

 

Tekst: mag. Zdravko Duvnjak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Povezani Članci

Jajce: Uspješno završena berba aronije na plantaži Miroslava Malića

Volim Jajce

“Gromoglasna šutnja ” hrvatskih medija o suđenju hrvatskim uznicima u Haagu

Volim Jajce

ŠAPTAČICA 5+ Sjednica Općinskog vijeća u Zavidovićima hit na internetu

Volim Jajce
Učitavanje....