Kad je prije rata cijela juga gledala Top listu nadrealista, ne vjerujem da je bilo čovjeka koji sebar jednom nije zapitao – tko je taj Šahbaz? Tko je čovjek kojeg su svi bojali toliko da mu ni ime nisu smjeli javno i glasno izreći, čovjek zbog kojega bi svi stali mirno kad bi prolazio, čovjeka koji je bio opasan ko mačja guza? Priznajem do kraja serijala nisam uspio shvatiti tko je taj lik kao ni saznati nešto više o njemu.
Da ne mislite da sam jugonostalgičar, taj Šahbaz me nije zanimao kao osoba, nebitno je njegovo ime, prezime, roditelji, vjera, nacija, mjesto rođenja,.. Bitan je princip čije je on oličenje – narodski rečeno, veži konja gdje ti gazda kaže, ili nemoj se nikad bosti s rogatim.
Ima Šahbaza u našoj zemlji koliko hoćete, izuzetak nisu ni naša Županija, a pogotovo ne naša Općina. Vjerojatno svako od nas kad nekad vidi nekog jakog lokalnog lika trenutačno promijeni ponašanje iz opuštenog u „pozdrav domovini“. Počnu se znojiti dlanovi, brzinski se smišljaju odgovori na neminovna pitanja, glas zatreperi i stotine drugih fizičkih reakcija se javi. Čak i ako taj lik nije tu, ostaje strah šta ako me netko negdje vidi ili čuje, pa kaže liku šta sam radio ili pričao. I sami znate koliko je teško uvijek biti politički korektan ili dobar sa svima, pogotvo ako ti treba posao, poticaj, stipendija i druge ovozemaljske materijalne stvari. Ne smiješ tog lika naljutiti ni pod razno, jer čak i ako se ne bojiš za sebe, on se uvijek može iskaliti na tvojoj obitelji, prijateljima ili susjedima. Samo šuti i radi, šutnja je zlato, tako se nekad govorilo. Svaka je sila za vijeka – a što baš za moga vijeka?
Mnogi od nas bi rado javno iznijeli svoje mišljenje samo prije nego što to urade prvo to moraju pet puta u glavi preispitati. Narodski triput mjeri, jednom reži. Krenu pitanja kao npr. Šta ako naljutim Načelnika, predsjedavajućeg Općinskog vijeća, nekog direktora, hodžu, fratra, suca Općinskog suda, policajca, šumara,…Ovaj popis je neograničen, a naš pametni narod ima i za to dobru izreku – boj se ovna, boj se govna,..
Pitanje je da li uopće smijemo reći tko su naši lokalni Šahbazi. Evo nekoliko prijedloga (imena nisu povezana sa stvarnim osobama, osim ako baš ne inzistirate): Edin, Mirko, Nisvet, Jozo, Zehro,…
Eto, sad znate kojih se jajačkih Šahbaza trebate bojati!
(volimjajce.com)
