Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, sin Vojače i kralja Stjepana Tomaša, rodio se oko 1438.godine,kršten je kao dijete i u mladosti izučio „latinsku knjigu“, što navodi i u svom dramatičnom pismi papi 1461.godine.
Dana 1.travnja 1459.godine oženio se Jelenom Branković, dvanaestogodišnjom kćerkom srpskog despota Lazara Brankovića i bizantijske prnceze Jelene, te je po tom osnovu stekao pravo na srpsku despotovinu kojom je ko kralj (despot) vladao od 1.travnja 1459.godine.
Smatra se da je sa Jelenom, koja je udajom prešla na katoličanstvo i uzela ime Mara, imao dvoje djece, ali se o njima ništa ne zna.
Nakon propasti srpske despotovine i pada Smedereva, zašto se neopravdano krivi tada 21.godišnji Stjepan Tomašević, on i njegova žena Mara sklonili su se u dvor njegova oca, ponijevši pritom i moći svetog Luke Evanđeliste, koje je Marin otac, srpski despot Lazar Branković, kupio od turskog sultana Mehmeda II. Osvajača za 30 tisuća dukata (oko 104 kg zlata).
Nakon iznenadne smrti svoga oca sjeo je na „vrući“ bosanski prijestolj 10.srpnja 1461.godine a iste godine 17. studenog , kao prvi i jedini bosanki kralj, okrunjen je papinskom krunom u crkvi Sv. Marije u Jajcu, koju mu je po legatu poslao papa Pio II.
Kruna je stigla kao jedina pomoć koju je od pape tražio kralj Stjepan u poslanici 1461.godine, predviđajući tursku najezdu velikih razmjera.
Da bi ojačao svoj položaj kralj je pismeno molio europske vladare da mu pomognu u obrani bosanskog kraljevstva. Priznao je i prevlast ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Na nagovor Korvina 3. lipnja 1462. godine otkazao je sultanu plaćanje danka, kojim je Bosna kupovala mir i za to Osmanlijama prethodnih godina isplatila oko milijun dukata, što ju je financijski iscrpilo. Ponovo se, početkom 1463. godine, obratio Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije namjeravaju zauzeti Bosnu, i da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji.
Propao je i pokušaj uspostavljanja petnaestogodišnjeg mira, koji je preko poslanika nastojao dogovoriti. Samo dva dana nakon odlaska poslanika iz Carigrada donesena je odluka o napadu na Bosnu.
U proljeće 1463. godine velika osmanlijska vojska, predvođena samim Mehmedom II. Osvajačem, okupila se u Adriano-polu (Edirnu) i preko Sjenice i Drine za dva mjeseca ušla u Bosnu. Sultanovi šatori su bili razapeti na granici Bosne.
Osmanlije su sa prethodnicama 19.svibnja 1463.godine stigli pod Bobovac, najistureniji grad zemlje Bosne, te ga brzo osvoji zahvaljujući Radakovoj navodnoj izdaji.
Iznenađen brzim padom Bobovca kralj se sklonio u Jajce, zatim preko Soko Grada u Ključ, koji je uskoro opsjeo Mehmed-paša Anđelović.
Pismeno i pod zakletvom Anđelović se obvezao kralju da će mu, ako se preda, poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće, obećavši mu čak i neko novo kraljevstvo.
Pouzdavši se u usmeno i pisano obećanje, kralj se s plemićima predade. Sultan je od uleme zatražio mišljenje dalije obvezan ispuniti obećanje dano od njemu podređenih osoba. Ulema je odlučila da nije, pa je 64-godišnji muftija (učenjak-bogoslov) Musafinek, da bi iskazao ispravnost fetve, osobno ispred sultanova šatora kralju sabljom odsjekao glavu, pogubivši pritom i više plemića među kojima i „lijepog“ Radivoja.
Čitavo područje na kojem je pogublje posljednji bosanki kralj Stjepan Tomašević naziva se Carevo polje, zamljište ne kojem je pogubljen kralj naziva se Carevica, izvor pored kojeg je bio Carev šator naziva se Carevica (Careva voda), a hrast, ispod kojeg se sve to dešavalo, naziva se Carski hrast, čiji su se tragovi, kako piše fra Antun Knežević, mogli vidjeti sve do 1897.godine, kada je oguljen, a zatim posječen. Ova lokacija nije nikad istraživana.
Kralj je sahranjen ispod Huma na mjestu koje se naziva Kraljev grob. Tu se nalazi ploča i križ sa kraljeva groba, dok se zemni ostaci čuvaju u Franjevačkom samostanu u Jajcu.
Kraljev je grob, iako nacionalni spomenik, zapušten. Turistička tabla je polupana a prostor oko samog spomenika nije ni pokošen,ograđen ili bilo što drugo, iako postoje službe na nivou općine koje su zadužene za to.
Danas smo ga kao dio upravnog odbora, nedavno osnovane, Udruge „Kralj Stjepan Tomašević“,obišli, i simbolično zapalili svijeće a u periodu koji slijedi ćemo pokušati poraditi na tome da ne bude prepušten vremenu i u stanju u kojem je sad.
Više o udruzi možete pronaći na njihovoj facebook stranici.
(Udruga “Kralj Stjepan Tomašević”/Tvrtko Zrile)
