Prošle godine je na sjednici Općinskog vijeća Jajce prihvaćeno da se u Jajcu, u ulici Hrvoja Vukčića Hrvatinića, postavi skulptura „koja predstavlja simbol mira, ljubavi i prijateljstva“ (kako je opisana u službenom aktu koji je na sjednici usvojen), a radi se o djelu Dragana Ljubeza, kipara iz Jajca s adresom u Švedskoj, koje je ovaj dao na poklon rodnom gradu.
Nedugo nakon toga, na sastanku Medžlisa Islamske zajednice Jajce odlučeno je da je ova skulptura „nemoralna“, da se „protivi islamskim načelima“, i tome slično.
Inače, skulptura prikazuje mladića na čija se prsa naslonila djevojka (vidjeti naslovnu fotografiju ovog članka). Nakon ove odluke vjerske zajednice, skulptura nije postavljena i nastavila je skupljati prašinu. Ovih dana saznajemo da je načelnik odgovorio na pitanje vijećnice Blaženke Ivić Vojnović, kada će se konačno postaviti skulptura u skladu s odlukom Općinskog vijeća donijetom većinom glasova.
Načelnik je odgovorio sljedećim riječima: „Na odluku OV Jajce o postavljanju skulpture u centru grada reagovao je Medžlis Islamske zajednice Jajce svojim pismom broj 242/2015 od 31.07.2015. godine. Kabinet Općinskog načelnika će, poštujući instituciju Medžlisa IZ Jajce i uvažavajući njihove argumente, predložiti Općinskom vijeću Jajce neko drugo rješenje koje će biti prihvatljivo za sve strane.“
Tako je MIZ Jajce dokazao čija je zadnja zadnja u Jajcu , kao i da se bez njihovog odobrenja Odluke Općinskog vijeća ne mogu provoditi , odnosno da bi se Općinsko vijeće kao i načelnik općine Jajce s istima trebali konzultirati prije nego misle provoditi “demokraciju” u Jajcu.
Manite odluku Općinskog vijeća i demokraciju, kao i činjenicu da je ova zemlja ustavno sekularna, neka se zna tko je glavni i čija je zadnja!
U našoj zemlji već poodavno na posljednju riječ i aminovanje čeka se vjerske zajednice, svejedno za konfesionalni predznak koji ovisi o dijelu zemlje u kojem je pojedina dominantna, a nastavimo li „uvažavati njihove argumente“ vratit ćemo se opet u (mentalno) stanje srednjeg vijeka – iz kojeg smo se usprkos njima bili jednom privremeno i djelomično oslobodili. To ovi koji bi sprovodili i božansku i svjetovnu politiku svakako žele i „znaju“ da je tako ispravno, budući da su uvjereni da su u posjedu vječnih božanskih istina.
A u političkom i uopće javnom prostoru polako iščezavaju oni koji su spremni poručiti, da oni kojima je prikaz zagrljaja nemoralan zadrže takve gluposti i anahronosti među svoja četiri zida i da njihov stav za društvo treba imati težinu lanjskog snijega.
volimjajce.com
