Na pola puta između Konjica i Jablanice, Bakir je Izetbegović novinarima, prilično zatečenim tom viješću, priznao kako je i on (ipak!) samo čovjek.
Piše: Josip Vričko, Dnevnik.ba
Je li ga na tu iznenadnu iskrenost ponukao dojam da neki, od onih što su skupa s njim – ispred vrata, doduše – čekali visokog gosta iz (zapadnog) Mostara, sumnjaju, ili je to Izetbegović II. dugo nosio u sebi pa je priznanje naprosto izbacio iz sebe, dvojba je koja vjerojatno nikada neće biti razriješena. No, kad je tomu tako, onda je ljudski gdjekad sjesti i u restoran.
Tako je, vidjeli smo, bilo i u utorak, kada je bošnjački član troglavog državnog vrha čekao svoga (hrvatskog) cimera iz Titove ulice. Pokazao je nesuđeni domaćin Dragana Čovića zavidno strpljenje.
Čovjek, prije svega!
Ali, kada mu je nerzvozni gazda restorana Fikret (general) Prevljak raportirao kako prijeti realna opasnost da se burek ohladi, Izetbegović mlađi nije imao kud. Slijedom čega je genaral žurno izd’o naređenje da se pristupi jedenju – istog! Ljudski je to, uostalom.
Bilo je, neslužbeno doznajem, i onih koji su predlagali da se (jedna) tepsija pošalje u (zapadni) Mostar e ne bi li Čović vidio kako su sve pite pite, a samo je burek pitac, no takvi su preglasani. Uvjerljivo! Tako su se, eto, ljudski najeli samo oni koji su došli na lice mjesta. Jeli su i novinari. Ali ne (samo) za to da se višak ne baci. Nego zato što je Bakir čovjek. Prije svega!
A burek je očito bio baš onako generalski, jer čim ga je pojeo, generalov je stranački (i državni) predsjednik dao izjavu koje se ne bi posramio ni onaj Prevljak iz rata. „Ako ćete početi praviti probleme ovoj državi, ako ćete bez razloga ucjenjivati, praviti blokade, ultimatume, onda ćete nas natjerati da i mi razmišljamo o tomu kako dalje“, podviknuo je, onako puna stomaka, Izetbegović, te (još) i priprijetio: „Ovo SDA-u možete samo jedanput uraditi!“ S čime se složio i general Prevljak, jer neće ni on – više! – đaba tepsiju prljat!
Kafana je moja sudbina
No, kako je vrijeme odmicalo, a Čović se nije pojavljivao čak ni u Sarajevu, Izetbegovićeva je kuraža nekako splasnula. Uvjerivši se da je hrvatski član kolektivnog bh. rukovodstva, o njegovom ručku s Miloradom Dodikom u „Barci“ u Istočnom Sarajevu – gdje se, inače, nekada išlo na vojne vježbe – izvijestio uže rukovodstvo Europske unije, poručivši im kako će BiH, potonu li županije, završiti kao Titanic, bošnjački je Član, najavio da će vrlo brzo upriličiti sastanak s zapadnomostarskom tužibabom.
Ali, kaže, ne pada mu na pamet više sjedati s Čovićem bez Fahrudina Radončića. Nije, istina, objasnio treba li mu On kako tjelohranitelj, kao svjedok… ili naprosto zbog Bolje (bošnjačke) budućnosti.
Bilo kako bilo, kompliment je to Čoviću. Čuj, ne smije Izetbegović mlađi sam s njim. Hej, ‘nakav Bakir?! Međutim, iako zasad nismo do kraja sigurni što je osvjedočenog poklonika bureka ponukalo da se samo u pratnji sučeli s hrvatskim Članom, gotovo bih se mogao kladiti – e, hudi Hrvat(i) samo o klađenju! – kako će Izetbegović inzistirati da se sastanak održi u kakvom restoranu.
Hoće, naime, njega ugostiteljski objekti: „Kod Kibeta“ se, onog tamo Bajrama, pomirio s Radončićem, u „Barci“ je – a za to zbilja treba imati želudac – jeo s Dodikom… istina u „Orahovici“ ga je izradio Čović, ali, sve u svemu, kafana je moja sudbina, mogao bi zapjevati Bakir. Ljudski je to.
Da se kladimo?!
Neće, vjerujem, ni Radončić imati ništa protiv. Jer, i on je nakon što je s Bakirom pojeo blagdansku baklavu, razveselio – onako baš temeljito – svekoliki napaćeni bošnjački puk. A opće je poznato kako su njih dvojica sretni samo kad su svi Bošnjaci sretni. Kad svi – a ne samo neki – mogu jesti burek! Zato oni i jesu veliki ljudi. Tko to ne razumije, ništa ne razumije! A sreća od summita „Kod Kibeta“ nikad prestala nije! Ma, da ne dužim, Bošnjacima je od tada svaki dan Bajram“
Tako da je realno očekivati da Čović, ipak, pojede burek. Iz drugog pokušaja. Ne, doduše, kod generala Fikre. Ali, što Fahri fali?! Nije, jasno, general, ali je zato – utemeljitelj. Komu je to malo, sve mu je malo.
Dobro, kazao je Čović da više od sastanka po birtijama nema ništa. Ipak, nekako vjerujem da Radončićevom bureku neće odoljeti. Da se kladimo?!
Dnevnik.ba
