Prije točno tjedan dana hodala sam Krakovom ogrnuta plavo žutom zastavom Bosne i Hercegovine
Bila sam preplavljena ponosom svaki put kada bi me netko zaustavio, a zaustavljali su me mnogi, da pitaju koja je to neobična zastava. Pričala sam im o svojoj državi i njenim ljepotama. Objašnjavala kako smo najposebniji na svijetu i kako živimo u bogatsvu kultura, naroda i jezika. Kako govorimo tri različita jezika, a svi razumijemo ljubav, kako živimo tri različite religije, a svi jednodušno molimo iste molbe, kako imamo rijeke i jezera u plavim i zelenim nijansama koje ne postoje nigdje drugo, kako imamo najljepše sunce koje grije svakog jednako i koje će sigurno ogrijati njihova srca kada dođu jednog dana u posjetu toj skromnoj zemlji na Balkanu.
Kako sam samo ponosna bila. A danas. Danas mi ta ‘moja’ zemlja udari šamar, najjači. Osjećam se izdano i prevareno. Složila sam danas plavožutu zastavu i sklonila je da ne gledam u nju. Ne dam da me se ponižava, gazi i udara, niti da me se vara. Uvijek se napada Hrvate kako ne vole BiH. Pa draga moja Bosno i Hercegovino kako da te volim kad ti mene ne voliš? Kako da te volim kad mi braniš sve ono što sam ja? Ljubav je sloboda i ljubav je odluka. U ljubavi nikad ne smijemo mijenjati onog drugog, a ti mene uporno želiš promijeniti. Moje pravo je moj jezik! A moj jezik je hrvatski! I dok mi ti, moja državo, ne omogućiš moj jezik, do tad mi ga nemaš pravo braniti!
Zatamljen program Hrvatske Radio Televizije u vrijeme Olimpijskih igara…zbog čega vam smeta? Ako već niste u stanju prenositi hrvatskom narodu u BiH njihove predstavnike na Olimpijadi, dozvolite im onda da sami biraju što će gledati. BHT pušta snimku ženskog rukometa između Brazila i Norveške, a ne pušta vaterpolo između olimpijskih pobjednika Hrvatske i SADa. (Mozda ipak u BiH ima više navijača Brazila nego Hrvatske?). Dok se na HRTu2 mladi hrvatski veslač bori za uspjeh, RTRS prenosi kineskog gimnastičara, dok Snježana pokušava još jednom postići povijesni uspijeh na HRTu, na BHTu puštaju, po treći put od jutros, snimku otvorenja Olimpijskih igara.
Hvala ti moja Bosno i Hercegovino, što si mi pokazala koliko sam za tebe nebitna, jadna i neprimjećena. Hvala ti i što si mi pokazala da su neke bitke stvarno uzaludne, i da nekad jednostavno nije dovoljno samo voljeti, posebno kad ljubav dolazi samo s jedne strane.
Ana Mikulić
www.hercegovina.info
