Nakon što su posljednjih tjedana eksponencijalno rasle napetosti u BiH, a poslije kojih je zrak zaparala i riječ “rat”, vodeći srpski i bošnjački političari Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, uz uvijek pragmatičnog i smirujućeg hrvatskog čelnika Dragana Čovića, započeli su upućivati poruke koje bi mogle dovesti i do konačnog raspleta krize o kojoj se sukobilo od 90-ih prošlog stoljeća, tijekom rata, u Daytonu i sve do danas. Najprije je izašao u javnost Dodik kazavši da je vrijeme za resetiranje odnosa u BiH i trajni dogovor triju naroda, svjestan kao i drugi da sadašnji aranžmani i brojna neriješena pitanja stalno potenciraju nepovjerenje i podjele koje nikome na koriste.
Bez stranaca
“Pozivam Bošnjake i Hrvate da sjedemo i krenemo od početka. Međunarodna zajednica ništa nije riješila. Imamo Washingtonski i Daytonski sporazum, oni su dali prava svim stranama i to je polazna točka. Onda trebamo vidjeti što se možemo dogovoriti i odbaciti neka rješenja”, rekao je srpski čelnik. Nastavio je Izetbegović svjestan da ne može zabraniti Dan Republike Srpske, ali i poručujući da taj datum ne bi trebao iritirati druge. Posebno važna rečenica, koja do sada nije potvrđena, međutim, realizacija jest je ona da je potrebno preurediti odnose Hrvata i Bošnjaka. “U načelu, Čović podržava ono što je dobro za ovu zemlju, uz nas je u svemu onome što znači stabilizaciju prilika, podržava EU i NATO put, reforme, stabilizaciju, uz pojedine, kako da kažem, devijacije koje su možda i neizbježne, s obzirom na noviju povijest i neke frustracije koje nosi hrvatski korpus u BiH.
Mislim da ćemo na tim stvarima raditi i popraviti ih i onda ćemo imati jednu skoro potpuno jedinstvenu politiku Bošnjaka i Hrvata”, kaže Izetbegović. Čović pak upućuje poziv da se “unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine nipošto ne trebaju rješavati izvan njezinih granica” te da je važno “rastjerati crnilo koje se nadvilo nad nama” i inzistirati na europskim integracijama. Sve ove izjave konačno trebaju dobiti dimenziju u stvarnome životu. Najprije je potrebno povratiti povjerenje i ukloniti strahove. Bošnjačkoj strani treba vratiti vjeru da se BiH neće raspasti, da se popravi položaj toga naroda tamo gdje su u manjinskoj poziciji u RS-u te na nekim hrvatskim područjima kao i osigurati provedbu u praksi činjeničnog s popisa pučanstva.
Tek sada se vidi koliko je bilo pogubno dobiti pobjednike sa srpske strane na izborima za oporbu na razini države. Srpskoj strani ne treba pokušavati umanjivati prerogative entiteta, osigurati reprezentativnost toga naroda, te popraviti općenito poziciju u Federaciji BiH. Hrvatima bi druge dvije strane, koje su po brojnosti većinske, trebale napraviti najveće “ustupke”. Prije svih, to se odnosi na njihove zahtjeve za poštivanjem njihovih kolektivnih prava. Ne smiju više ni Srbi, a, prije svih, Bošnjaci odlučivati i birati hrvatske predstavnike u vlasti i onda ih sustavno nadglasavati te osiromašavati područja gdje žive Hrvati, priječiti im prava na njihov nacionalni identitet, kreirati preko pravosudnih tijela ozračje da su bili agresori…
Godina 2017. kao prekretnica
Samo na novim temeljima satkanim od povjerenja je moguća BiH koja nema velikih unutarnjih lomova i napreduje prema Europskoj uniji. Nemoguće je, kako se projicira kod dijela bh. politike, a koju podržavaju i pojedine međunarodne administracije, da se BiH promatra kao melting pot nacija – država u kojoj će se tri naroda odreći svoga identiteta zarad ostvarenja, kako to vide Hrvati i Srbi projekta koji se pokalapa sa sadašnjim bošnjačkim projektom. Svako inzistiranje na takvom raspletu vodi do toga da ima sve manje države BiH, a sve više frustracija, ali i poteza koji bi vodili razgradnji. Jednako je i s pokušajima odcjepljenja dijela teritorija. Godina u kojoj je moguće napraviti takav napredak je 2017. Ne smije ju se uzalud potrošiti. •
Zoran Krešić l vecernji.ba
