Pomalo depresivno je postalo ovo vrijeme nakon okončanja ljeta i godišnjih odmora, ali ne zbog kiše i oblaka, koji su se ovih dana nadvili nad Jajcem, nego zbog svakodnevnih priča o odlascima mnogih obitelji iz Jajca.
Razlozi odlaska onima koji nemaju posla je jasan, ali sve češće se posao napušta i odlazi zbog malih primanja, podcijenjenosti rada, nehumanog odnosa poslodavaca prema radnicima itd.
Od svega navedenog, mnoge stvari bi se mogle i „progutati“ da su primanja veća, odnosno kad bi cijena rada u privatnom sektoru pratila i troškove života, koji su svakim danom sve veći.
Ljeto je u Jajcu proteklo u znaku velikog broja ljudi iz dijaspore, koji su u svom rodnom gradu proveli dio godišnjeg odmora. Ogromna je to financijska injekcija privatnom sektoru, ali upitno je koliko od toga imaju oni, koji su sav taj financijski dobitak svojim vlasnicima iznijeli preko svojih leđa.
Neka privatna poduzeća, suočena s velikim brojem napuštanja i odlaska ljudi već su reagirala te povećala plaće, ali ovaj trend bi trebao biti normalan, obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo, za cijelo gospodarstvo.
Mnogi ljudi su iz Jajca, nažalost otišli, jer im je uvjet za ostanak u Jajcu predstavljala, za samo 100 KM veća plaća.
Zamislite 100 maraka je falilo da netko ne ode iz Jajca i nije ih mogao dobiti.
Pomalo je glupo, petljati se u nečiji način poslovanja, ali žarište problema odlaska većine, upravo je u podcijenjenosti rada u privatnom sektoru.
Ukoliko se nešto pod hitno ne promijeni, vrlo skoro nam se može desiti da kvalificirane radne snage za mnoga zanimanja neće biti na tržištu rada u Jajcu, bez obzira na to koliko bi ih netko platio.
Stoga će poslodavci za ovim mjerama ionako morati posegnuti, neminovno je da ih to čeka, ali kad bi se reagiralo sad i odmah, broj onih, kojima je Njemačka svakodnevno u glavi, zasigurno bi bio mnogo manji.
volimjajce.com
