Tužilaštvo tradicionalno neobavješteno. Policija nekoordinisana. Političari uglas viču, neko mora da odgovara za ovo. To isto viču i građani, ili stanovnici … Ubica ubije u petak, u ponedeljak ga puste, nabavi potrebni nalaz.
Uhapse najkorumpiranijeg državnog službenika, dugogodišnjeg direktora Uprave za indirektno, on se smije prilikom hapšenja. Da iskaz u kome optuži za najteža krivična djela gotovo cijeli vrh države, entiteta, detaljno do maksimuma. Milijarde pronevjere, ukradene od naroda. Mediji to sve objave.Šta se desi. Puste ga. Smije se pri izlasku iz pritvora. Političari opet uglas viču, neko mora da odgovara za ovo. To isto viču i građani. Mediji, Pa red linča, red virtuelnog pravedništva.
Zatvorenici od svojih para renoviraju zatvore. U bolnice još malo treba nositi i skalpele, sve drugo se već nosi. Taman da shvatimo koja gazi nas čizma, počne se šuškat, pa derati o ratu. Da se mi nečim zabavimo. Dok nam oni uzimaju sve, bez milosti….Opozicija glasna i pravedna sve dok ne postane vlast i tako u krug.
A u toj tužnoj jalovoj kakofoniji stradaju najčestitiji, oni koji vjeruju drugima, koji su vaspitani da je pješački siguran za prelaz, što uče i vjeruju da će moći bez “znam nekog” da se zaposle, što vjeruju da auto staje na crveno, da dobra djeca ne kradu, da treba biti pošten. Što nedeljom zovu drugare slične sebi, nomade iz malih u malo veće gradove da se počaste, zajedno podjele ono malo hrane što su ponijeli od kuće. Te najukusnije obroke za puta, redovno oplakane nadom i brigom porodice. Oni što su izabrali da je znanje svetinja, a ne snalažljivost. Prošli smo mnogo puta kraj Selme i Edite, sigurno, ali ih nismo primjetili. Svjetla tranzicijskih reflektora obasjavaju neku drugu djecu, koja ne pješače, ne čekaju, ne strepe za posao, djecu koju čuvaju, djecu što postanu milioneri kad i punoljetni…
Ne znam rođaci, ali dok ne prihvatimo da smo saučesnici, biće ovog još.
https://www.facebook.com/aleksandar.trifunovic?hc_ref=NEWSFEED&fref=nf
izvor- facebook
