Jajce je jedan od najljepših i najčistijih gradova u našoj zemlji. Upravo zbog čistoće i bogate prirodne ponude, jedan je od najatraktivnijih za mnoge turiste. Da bi ovaj grad uvijek blistao, zašlužna je u najvećoj mjeri Rešida Kovačević. Ova gospođa već 16 godina svakog dana čisti otpad koji bacaju prolaznici i nesavjesni građani Jajca.
“Ustajem jako rano. Prvo pogledam kroz prozor ima li posla, pa onda doručkujem i popijem kafu. Dok doručkujem, razmišljam šta ću danas raditi, zatim idem na posao. Nekad i sebe malo zapustim, kako bi sve stigla počistiti. Kupim i sklonjam sve što nađem u prirodi. I svijest kod mnogih građana je poradila i vidijeli su razliku. Mnogi sada slijede moj primjer. Bilo je onih koji su me odvraćali od ovog posla, ali meni je zadovoljstvo raditi i stvarati. Takva sam od malih nogu, pa do smrti. Ljubitelj sam prirode i svega što je pozitivno. Na negativno se nisam osvrtala. Oni bace smeće, ja pokupim, i sve tako. Oni koji su se trudili da me sputavaju, vidjeli su da sam uporna i popustili“, kaže za Source Rešida Kovačević.
Radila je kao daktilograf, od 1959. do 1992. godine. Nije se nikad udavala, a rodbina joj je umrla kaže. No, nikada nije sama, dosta dobrih ljudi je upoznala svojim volontiranjem.
“Oni koji su mi nekada ružne riječi upućivali, sada se izvinjavaju i cijene moje zalaganje za ovaj grad i čaršiju. Govore kako me treba nagraditi. Meni ne treba nagrada, ja imam svoju mirovinu i ja sam zadovoljna. Nagrade neka daju mlađima. Ja bih se rado izmakla, nek se to ustupi generacijama koje dolaze. Nije sve u novcu, treba sve raditi s obrazom. Nagrađena sam od Boga i ljudi. Nagrada mi je da cijene ono što činim”, navodi Rešida.
Rešida kaže da mladi hoće raditi, da nije baš onako kako to mnogi danas navode. Samo su prepušteni sami sebi, pa često ne znaju kud bi. Treba neko da ih pomogne i usmjeri na nešto dobro kaže.
“Kroz svoj rad sam vidjela da nekima treba dati dobar i pametan savjet, pa će ga slijediti. Možda ima još Rešida, ko zna, možda stvarno ima. Mene su građani spoznali, ja nisam primjetila da u našem gradu ima još neko ko radi kao ja, ali možda i postoji. Biće uglavnom. Moj primjer će valjda još nekoga postaći”, kaže Kovačević.
Iako je u 75. godini života, nije joj teško cijelog dana raditi i preći veliku teritoriju, kako bi sklonila svo smeće koje su jedni bacili. Volontiranje joj je u krvi kaže. Penzionerka, ne čini samo da smeća nema u gradu. Ona vrlo vješto svojim starim rukama, uklanja zaraslu travu, krati grane voća, reže ograde oko zgrade. Ne mari za tim, što će tu ponovo sutra pronaći otpad.
“Kiša pada, snijeg, led, ništa me ne spriječava da pokupim otpad koji bacaju nesavjesni ljudi. Rado svakom živom biću činim najbolje što mogu, pa tako i nahranim cuke koji su gladni. Zdravlje me služi dobro. Zdravija sam kad nešto pozitivno učinim. Cijeli dan sam jučer radila i došla potpuno odmorna. Vjerujte li?”, kaže Rešida.
Rešida na kraju kaže da nije luda, kako to neki znaju reći. Pita se šta bi pametni, da nije ludih koji čiste. Sasvim uredno se utopli u svoj crni kaput i krene za poslom. Ne boji se zaraze. Dezinfekciju ruku izvrši čim stigne kući. Navečer čita knjige i gleda televizor. Najviše joj iz starih vremena nedostaje prijateljstvo, jer danas svako gleda svoj interes kaže i ljudi su se podijelili.
(slobodnaevropa.org)
