Sarajevo je sigurno jedan od najsiromašnijih glavnih gradova u Europi, što ni gradske ni kantonalne vlasti ne brine puno. Oni su odlučili da organizuju doček Nove godine, na kojem će pjevati Dino Merlin, njima omiljeni muzičar. Ali, na račun građana.
Sa konferencije za medije su nam poručili da Sarajevo nema veliki trg, što većina gradova ima, ali “imamo Dinu Merlina”, rekli su. Nažalost, nije trg jedino što nam nedostaje u ovom gradu.
——–piše: Nidžara Ahmetašević i Buka
Svaku noć, tačno u ponoć, veći dio Sarajeva ostaje bez vode. Često se isto desi i tokom dana. I kada ima vode, ne rijetko ona je žuta i ima čudan miris. I kada imamo i kada nemamo vode, plaćamo račune koji su mnogo iznad europskog prosjeka.
Nije voda jedino čega Sarajevo nema. U Novu godinu ćemo ući prljavi, mnogi gladni, nezaposleni, uplašeni, ali ćemo za taj ulazak platiti oko 370.000 KM. Samo za produkciju, naglasili su nam organizatori. Izvođač je džentlment, tako je barem rekao na konferenciji za medije na kojoj je najavljen ovaj događaj, pa se odriče svog dijela.
Podsjećanja radi, godišnji budžet jedne javne kuhinje je manji od 200.000 KM. U gradu ima pet javnih kuhinju i to nije dovoljno da se nahrane svi gladni građani Sarajeva. Svaki dan prolazimo pored ljudi, starijih, ali i roditelja sa djecom, koji hranu traže u kontejnerima. Samo u kuhinjama Crvenog krsta se trenutno hrani 1.587 građana. Godišnji budžet ove javne kuhinje je 196.000 maraka. Oni koji dolaze u javne kuhinje mogu dobiti jedan obrok dnevno.
U Sarajevu nema novca za javne kuhinje, ali imamo Dinu Merlina.
Pobornici proslave koja će građane koštati 370.000 KM, kažu da će broj turista koji će doći i trošiti novac tu noć u Sarajevu, opravdati ovakav trošak. Nisam vidjela da su uradili neku studiju o tome, ali su oni to nekako zaključili. Možda bi takav argument mogao i stajati kada bi postojao pouzdan sistem naplate poreza i registracije turista, između ostalog. Na osnovu toga bi neko mogao i napraviti neku procjenu. Naime, u gradu radi na stotine hostela, hotela, motela, plus ko zna koliko stanova se izdaje u Airbnb sistemu. Niko ne prijavljuje goste zbog čega Kanton, i građani, gubi ko zna koliko novca godišnje. Tako će biti i ove Nove godine. No, imamo Dinu Merlina.
Niko neće doći u Sarajevo samo zbog jedne noći. Oni koji dođu bi voljeli vidjeti još nešto, doživjeti još nešto. Ali, u muzejima je hladno, često prokišnjava. U kafićima je skoro nemoguće disati jer ostajemo među rijetkim zemljama u Europi gdje je pušenje i dalje dozvoljeno na javnim mjestima. Ali, imamo Dinu Merlina.
Neće ovdje doći niko ni zbog planina. Bjelašnica je skoro pa upropaštena betonskim ružnim zdanjima, uskoro će i Trebević nestati u najezdi kičastih objekata u kojima se zabavljaju bogatuni. Vrelo Bosne je na izdisaju. Možda uskoro nestanu te naše oaze, ali ostaje nam Dino Merlin.
Na kraju, da se vratimo ponovo na redukcije vode. Zašto bi neko došao da slavi Novu godinu u gradu u kojem kada otkuca ponoć ne može više ni ruke oprati? Ali, može slušati Dinu Merlina uz vrhunsku produkciju.
Vode nemamo, kažu, jer nam je zastarjela vodovodna mreža, kao i kompletan sistem prikupljanja vode, njenog čišćenja i distribucije do korisnika. Još uvijek ima velika kilometraža cijevi koja potiče iz austro-ugarskog perioda, tvde nadležni. Nedavno su mediji objavili kako zbog šuplje i neispravne mreže, ali i zbog na desetine hiljada nelegalnih priključaka, velikog broja neplatiša, nedostatka investicija za rekonstrukciju i sanaciju sistema i sveopće nebrige vlasti za funkcioniranje gradskog vodovoda, svakodnevno gubimo skoro 70 posto vode. I sve to u gradu koji u suštini ima dovoljno vode da bi mogao snabdijevati ne samo građene ovog Kantona nego i puno šire.
Nadležni kažu i da voda koja teče, kada teče, nije ni dobrog kvaliteta. Kontrole se vrše ograničeno, jer nadležni ne daju dovoljno novca za redovne kontrole kvaliteta vode. Zašto bi recimo neko iz Slovenije, gdje je pravo na vodu javno dobro, došao da smrdi u Sarajevu?Opravka sistema vodosnabdijevanja koštala bi milione, ali ako se već sada odvoji 370.000 hiljada, barem se prvi korak može uraditi. Ali to se neće desiti. No, imamo Dinu Merlina.
Vjerujem da bi većina građana, kada bi ih neko pitao, se rado odrekla masovnog derneka u korist popravke barem dijela vodovodnog sistema, ili još važnije, u korist sugrađana koji će i u Novu godinu, kao i u svaki novi dan, ući gladni.
Kada bi vlasti u ovom Kantonu to shvatile, pokazale bi da imaju barem minimum ljudske pristojnosti. A i političke zrelosti. Ako se oni ne sjete građana, onda bi onaj džentlmen sa početka teksta mogao to uraditi. Jer, vremena su više nego kokuzna, Dino.
Buka
