Jon Henley, novinar uglednog Guardiana koji pokriva europsku politiku, napisao je tekst u kojem analizira kakva bi godina mogla čekati EU, njene države članice, ali i europski kontinent u cjelini nakon prilično šokantne 2016. godine koja političkom mainstreamu neće ostati u lijepom sjećanju.
Na samom početku Henley kaže da bi 2017. mogla biti gora godina od ove sadašnje, ali to nije nužni razvoj događaja – zbog toga je iznio dva scenarija, jedan pesimistični i jedan optimistični
“Pesimistični” scenarij
U ovom razvoju događaja početkom sljedeće godine će se dogoditi još jedan veliki teroristički napad kojem će meta biti nedužni civili. To će u Nizozemskoj iskoristiti kandidat ekstremne desnice Geert Wilders i doći na vlast u izborima koji se održavaju u ožujku. Samo mjesec dana kasnije, netom prije izbora u Francuskoj 23. travnja, autoritarni turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izgubit će strpljenje i otvoriti granice Turske prema EU i tako omogućiti stotinama tisuća izbjeglica i migranata put prema EU.
Erdogan će to učiniti nakon što ne dobije 3 milijarde eura koje mu je EU obećala da se nosi s 3 milijuna izbjeglica koje se trenutno nalaze u Turskoj i nakon što se konačno zatvori put Turske prema EU i mogućnost ulaska njezinih građana u Uniju bez vize (što je vrlo realno nakon što je Europski parlament poslao poruku da bi pristupni pregovori Turske i EU, ionako ultra-spori, trebali biti zamrznuti).
Slike novog migrantskog vala u Europu preplavit će i francuske medije, te će konzervativni kandidat François Fillon usprkos velikoj prednosti u anketama izgubiti izbore za predsjednika Francuske u drugom krugu – pobijedit će ga kandidatkinja populističke, radikalno desne i anti-migrantske Nacionale fronte, Marine Le Pen.
Nakon toga će na lipanjskim izborima u Italiji pobijediti ništa manje populistički Pokret 5 zvjezdica na čelu s bivšim komičarom Beppeom Grillom. Time će se u tri originalna člana EU, Nizozemskoj, Francuskoj i Italiji, na vlasti naći anti-establišment stranke i pokreti. Konačno, na izborima u ranu jesen, Angela Merkel neće uspjeti zadržati kancelarsku poziciju u Njemačkoj.
Vodeći se primjerom SAD-a pod Donaldom Trumpom, europske vlade će odreda prigrliti protekcionizam, “poderati” multilateralne ugovore o kretanju roba, radnika, usluga i kapitala te zatvoriti svoje granice. U Francuskoj i Nizozemskoj će Wilders i Le Pen će pokrenuti referendume za izlazak iz EU, a Italija će plebiscitom odlučiti da vraća liru nauštrb eura.
Napokon, kad svi dugovi dođu na naplatu, vlade poput one grčke ih neće moći niti željeti otplatiti, a više im nitko iz EU neće nuditi novce kojima bi mogli pokrpati proračunske rupe. Grčka i potencijalno još neke države će bankrotirati, a EU će čekati ili radikalan preustroj ili postepeni raspad, piše Henley za Guardian.
Optimistični scenarij
Europske obavještajne službe uspješno će osujetiti potencijalne terorističke napade, a Erdogan će procijeniti da njegovi dugoročni interesi ipak ne leže u kaotičnoj Europi.
Što se tiče izbora, glasači u Europi se ipak neće okrenuti populističkim opcijama (na primjeru nedavnih predsjedničkih izbora u Austriji) te će poučeni kaosom Brexita i destabilizirajućim usponom Trumpa pažljivije proučiti što zapravo nude radikalno desne stranke te ipak odabrati sigurnost i stabilnost umjesto neizvjesne budućnosti i populizma.
Gert Wilders će usprkos anketama kiksati na nizozemskim izborima, a iako će njegova stranka biti najveća u parlamentu, od vlasti neće vidjeti ništa jer će ostale stranke koalirati i formirati vladu bez njega. U Francuskoj će Fillon malo ohladiti od svojih liberalnih ekonomskih prijedloga i reformama koje ide u interesu nereguliranog tržišta te će uvjerljivo pobijediti Le Pen protiv koje će se ujediniti glasači svih stranaka osim njene Nacionalne fronte.
U Italiji će izborne reforme uvesti novi proporcionalni izborni sustav prema kojem će jednoj stranci biti praktički nemoguće samostalno formirati vladu, što će osujetiti Beppea Grilla i Pokret 5 zvjezdica koji je izrazito protivan koalicijama.
U Njemačkoj će birači opet birati najsigurniju opciju – Angelu Merkel, a Grčka će se još jednom izvući u zadnji čas. Eu će pak napokon shvatiti da se mora puno više orijentirati prema potrebama i strahovima svojih građana, a ne samo briselskim željama i zamislima.
No, ovaj scenarij uključuje mnogo “u slučaju”, “ako”, “ali” i “možda”, zbog čega je teško vjerovati da anti-establišmentski pokreti neće odnijeti barem još jednu pobjedu sljedeće godine, zaključuje Henley.
Jutarnji.hr
