“Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.”
Ovim riječima evanđelist Matej opisuje strašan i ljudskom umu nepojmljiv događaj koji je jedan vlastodržac, Herod, naredio samo i isključivo zbog toga da bi ubio dijete – Isusa. Naime, čuvši od mudraca sa Istoka da se u Betlehemu rodilo dijete kraljevskog podrijetla koje će vladati Izraelom i svijetom, kralj Herod odlučio se na umobolan zločinački plan: ubiti svu mušku djecu gradića Betlehema i okolice od dvije godine naniže. Tako je poremećeni i zlom opijeni um namjeravao spriječiti odrastanje i ustoličenje drugog, drugačijeg i novog Kralja kojem se već od kolijevke klanjaju slobodne volje i slobodna duha i mudraci i pastiri i anđeli, sve što diše i postoji.
Bog je, naravno, imao svoj plan i sklonio svoga Sina sa svojim roditeljima u Egipat na sigurno mjesto. Herodovu zlobu i ludilo platilo je, nažalost, glavom preko dvije tisuće malenih muških beba i dječaka.
Herodovo ludilo slika je bezbožnog ludila, zla i pokvarenosti u koju mogu pasti ljudi ovoga svijeta opijeni željom za vlašću, nadmoći, slavom, bezbožnom ideologijom, novcem ili bilo kojim drugim idolom koji je zauzeo u njihovim srcima mjesto Boga živoga. Istovremeno, to je i slika patnje ljudi ovoga svijeta, a osobito nevinih: malih, slabih, nezaštićenih i bijednih.
Na osobit način to je i slika sve nevino ubijene djece, kao i onih 402 malih Hrvata ubijenih u Domovinskom ratu. To je i slika djece Sirije, Nigerije, nacističkih i komunističkih logora i jama, slika nevino ubijene djece u utrobama majke koja nisu imala pravo na život.
Blagdan Nevine dječice prilika je da osvijestimo sebi i drugima patnju kao neobjašnjivu tajnu ovozemaljskog življenja, u kojoj i sami možemo (i moramo) sudjelovati primajući je i zadavajući je drugima
Stoga, neka nam ovi blagdanski dani ne prođu samo u hrani, jelu i piću, već i u pogledu na malene, nezaštićene i prezrene patnike ovoga svijeta koji žive tik do nas. Neka ruka utjehe i ljubavi, koja viče sa Križa do samoga prijestolja Boga živoga, bude i naša ruka koja tješi, miluje, daruje i pati sa bližnjim.