Zaštita karaktera Domovinskog rata i digniteta hrvatskih branitelja, izmjena Izbornoga zakona BiH i euroatlanski put BiH – to su teme koje su dominirale subotnjim zasjedanjem Hrvatskoga narodnoga sabora u Hrvatskom domu herceg Stjepana Kosače u Mostaru.
Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Zasjedanje je bilo izvještajnog karaktera, dakle nije biran novi predsjednik HNS-a niti predsjednik i članovi Glavnog vijeća, nego se sabornike izvijestilo o radu HNS-a između dva zasjedanja. Također, izvršena je zamjena članova Predsjedništva sukladno rezultatima posljednjih izbora. To je izvršeno po automatizmu, jer su članovi HNS-a svi hrvatski politički dužnosnici na svim razinama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u BiH.
Sa zasjedanja je jasno poručeno kako su Hrvati bosanskohercegovački domoljubi koji žele graditi Bosnu i Hercegovinu, koju vide kao modernu državu, članicu EU i NATO-a. No, da bi BiH ušla u euroatlanske integracije država mora biti normalno uređena – minimum te „uređenosti“ je izmjena Izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira predstavnika.
To podrazumijeva i provođenje sudskih presuda kojima su potvrđene manjkavosti Izbornoga zakona (Sejdić-Finci, Mostar, izbor izaslanika u domove naroda). Hrvati moraju moći sami sebi izabrati političke predstavnike (i smijeniti ih), inače Bosna i Hercegovina neće imati šanse profunkcionirati, niti ući u EU.
Zapravo su to poruke koje hrvatski politički predstavnici šalju već više od 15 godina, i koje govore o neravnopravnom položaju Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda.
Iznimka je čvrsti stav o radu bh. pravosuđa za koje je rečeno da umjesto rada na pomirenju među narodima, zapravo doprinosi raspirivanju međunacionalne netrpeljivosti i nepovjerenja.
Razlog su naravno selektivne optužnice protiv hrvatskih branitelja kojima se podvaljuje da su sudjelovali u „udruženom zločinačkom poduhvatu“. Time se mijenja karakter rata, posebno s bošnjačke strane.
Hrvatski narodni sabor, kao predstavničko političko tijelo bh. Hrvata, zapravo je postavilo okvir izvan kojeg hrvatske političke stranke i političari ne bi smjeli djelovati. Taj okvir su prihvatili svi, pa i dojučerašnje platformaške stranke poput HSP-a. Danas je tako moguće govoriti o postojanju konsenzusa unutar hrvatskog političkog bića u BiH: želimo Bosnu i Hercegovinu u EU i NATO-u, želimo sami sebi birati političke predstavnike i smjenjivati ih, želimo nepristran odnos pravosuđa prema događajima iz devedesetih. Također, Hrvati teže reorganizaciji BiH na principima federalizma (BiH je i sada organizirana na tim princpima, samo su rješenja asimetrična i ono što imaju Srbi i Bošnjaci, Hrvati nemaju).
No, ništa od toga ne želi političko Sarajevo! Već tijekom samog zasjedanja krenule su negativne reakcije bošnjačke javnosti na zasjedanje HNS-a. Reagirali su svi: od mikro stranke megalomanskih apetita zvane GS, preko njihove „starije braće“ SDP-a i DF, do SDA… Svi dijele mišljenje u jednom: sve što Hrvati predlažu – Bošnjaci su protiv. Na svako hrvatsko rješenje oni odgovaraju bošnjačkim problemom. Poziva se čak i sindikate (?) da dignu glas protiv hrvatskih težnji za fer donosom pravosuđa prema ratnim događanjima ili europeizaciji BiH…
Iz tih reakcija je najbolje vidljivo koliko je dalek put do normalizacije BiH. Reakcije su obeshrabrujuće i nameću pitanje: je li uopće moguće graditi BiH s ovakvim stavovima bošnjačke političke elite?
Dok Hrvati pokušavaju izgraditi ovu zemlju, Bošnjaci čine sve da je uruše. Srpski separatisati će im vjerojatno na kraju poslati zahvalnicu što su učinili sve u njihovoj moći da onemoguće razvoj BiH.
No to, ipak, ne znači da Hrvati trebaju odustati od Bosne i Hercegovine. Ne! Mi smo bosanskohercegovački domoljubi i trebamo se boriti za svoju zemlju i izgraditi je na zdravim temeljima jednakopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih građana. Ne smijemo dozvoliti bošnjačkim političkim avanturistima da nam ruše domovinu.
Dnevnik.ba
