Kad pričamo o budućnosti smartfona, redovno spominjemo bolje zaslone, jače procesore, kamere koje vide u mraku, a nerijetko i o nedostižnom snu, toj famoznoj bateriji koja traje barem 2 dana. No ovoga puta želim okrenuti priču na jednu sasvim drugu stranu, koja bi mogla napraviti novu revoluciju u svijetu smartfona i to puno ranije nego što to očekujemo.
Još tamo negdje 2011. godine, barem koliko je javnosti poznato, Google je otvorio novi odjel pod nazivom Brain, s ciljem proizvodnje umjetne neuronske mreže. Za one koji nisu upućeni u anatomiju, samo podatak da prosječan ljudski mozak ima oko 100 milijardi neurona, a svaki od njih je povezan s drugih 10.000. To znači da broj sinaptičkih veza u ljudskom mozgu lako moguće doseže i jednu bilijardu. To bi bio broj koji iza jedinice ima još petnaest nula.
Google Brain je zapravo projekt koji želi kreirati umjetni mozak, odnosno umjetnu inteligenciju. Točnije, jedan takav je već kreiran, no snagom daleko od pravog ljudskog mozga. Recimo da je na razini neke male životinjice, možda miša. No koliko god to zvučalo mizerno, iznimno je važno, i u konačnici napredno.
Svi znamo da određena vrsta umjetne inteligencije postoji već duži niz godina, ali je, blago rečeno, ograničena na neke osnovne zadaće. Svi koji su učili bilo kakve osnove programiranja znaju da su računala sama po sebi iznimno glupi strojevi, i osim ako im doslovno ne objasnimo sve korake koje trebaju napraviti, radnja neće biti izvršena.
Čovjek je, s druge strane, inteligentno biće, spremno prilagoditi se okolini, svakodnevno unaprjeđivati i učiti nove stvari. Ukoliko čovjeku na razumljivom jeziku kažete da ode kupiti kruh i mlijeko, on zna da mora uzeti novac, obući se i obuti, otključati vrata, zaključati i izvršiti dosta kompleksan niz radnji koje uzimamo zdravo za gotovo. Računalo to neće znati osim ako mu detaljno ne opišete svaki pojedinačni korak. Da bi i računala mogla izvršavati ovakve radnje, potrebna je umjetna inteligencija.
Prva primjena takve umjetne inteligencije dogodila se prije nešto više od mjesec dana kad je Google upregnuo Brain za jedan od svojih najtraženijih alata – Translate.
Alat za prevođenje, iako iznimno napredan, jednako toliko je i nepouzdan jer je iza njega stajao vrlo opširan i kompliciran niz naredbi. Rečenica koju upišete, primjerice na engleskom, bila bi prevedena na njemački samo ako bi taj set naredbi točno odgovarao strukturi rečenice.
Tako bi program za svaku rečenicu analizirao sva gramatička pravila engleskog jezika, potom njegov rječnik, nakon toga sve ponovio i za njemački jezik, i tada bi po nekom algoritmu pokušao sklopiti rečenicu istog sadržaja i značenja na njemačkom jeziku.
Iako ovo naizgled zvuči kao jednostavan algoritam, svi znamo koliko je nepouzdan, no upravo nakon što je Translate počeo koristiti Google Brain, rezultati prevođenja su bili toliko dobri, da se činilo kao da ih je preveo čovjek koji potpuno razumije oba jezika.
Revolucija koja se dogodila u Googleovom prevoditelju bi uskoro mogla biti prenesena u same smartfone, a već smo vidjeli da se polako primjenjuje u tzv. Googleovom asistentu.
Sam Asistent bi ubrzo trebao biti toliko duboko integriran u Android, da bi to još jednom moglo promijeniti način na koji koristimo naše smartfone, kao što se to dogodilo s predstavljanjem prvog iPhonea.
Zamislite buđenje u 7 i 15 ujutro, umjesto u 6 i 45, jer je Asistent izračunao da nema potrebe da se ustajete pola sata ranije jer sve u miru stignete napraviti prije odlaska na posao. Ili još bolje, buđenje u 9 jer Asistent zna da ne ne morate u zakazano vrijeme doći na sastanak, budući da vašem poslovnom partneru let iz Pekinga kasni 2 sata.
Isto tako, krećete doma s posla i on zna kojom rutom najčešće idete kući, ali na putu su radovi ili sudar, no on misli na vas i uz to zna da vam je danas godišnjica braka. Zna da vam žena voli kale, i zna da je najbolje da ih pokupite u veleprodaji na Žitnjaku jer su tamo 4 puta jeftinije nego u cvjećari. Isto tako zna da obično na godišnjicu trošite između 300 i 500 kuna, pa vam predloži da usput svratite u obližnju zlatarnicu jer su naušnice koje je vaša žena lajkala na fejsu, na sniženju.
Naravno, vi ne znate, ali vaš asistent zna da će žena kasniti s posla kući i obavještava vas da stignete napraviti večeru i iznenaditi je jer, se na društvenim mrežama baš nedavno požalila da to nikad niste napravili. Također uz sve to predlaže i romantičnu šetnju uz desert na kraju ili možda neki novi film kojeg niste stigli pogledati u kinu još prije pola godine, ali stigao je na Netflix.
O uključivanju grijanja prije dolaska u kuću, automatskom otključavanju vrata ili otvaranju garaže ne treba niti pričati, jer sve to u određenom obliku već postoji, no zajedno s gore navedenim, činit će jednu cjelinu o kojoj uskoro nećemo morati razmišljati, već će funkcionirati sama od sebe.
Već sada ne razmišljamo o mnogim stvarima o kojima smo prije morali voditi brigu, i potpuno smo zaboravili na njih. Kad ste zadnji put razmišljali da morate povući čok prije paljenja vašeg automobila? Ili kad ste zadnji put pocinčali karoseriju auta prije zime? Ili možda nešto bliže informatici, kad ste zadnji put najavili vašim ukućanima da ćete se spojiti na internet pa da ne računaju na telefon?
Većina nas je živjela i prije smartfona, Googlea, pa čak i interneta kakvog danas poznajemo, odnosno onoga bez čega je život danas život praktično nezamisliv. Sve velike kompanije ulažu ogromna sredstva u razvoj umjetne inteligencije i samo je pitanje dana kad će biti potpuno integrirana u naše živote, a smartfoni su prvi uređaji u koje će takva inteligencija biti ugrađena jer to su ipak uređaji koje koristimo više od svih drugih.
Iako je potrebna ogromna snaga računala za pokretanje same inteligencije, ona neće biti potrebna jer će se nalaziti negdje u oblaku, a funkcionirat će jednako brzo kao što to radi i Googleova tražilica, dakle praktički trenutno.
Mnogi skeptici kažu da više ne razmišljamo baš o ničemu i da to kvari, odnosno zaglupljuje ljude i sl. Osobno smatram da danas razmišljamo o previše stvari o kojima ne bismo trebali razmišljati uopće. Od mnogo sporednih radnji koje nas usporavaju, imamo li sve začine koji su nam potrebni za jelo i gdje su isti bili na akciji ovaj tjedan, do kad moramo djetetu uplatiti školarinu ili izlet.
Svaki direktor velike firme ima svoga pomoćnika koji misli o mnogim stvarima i olakšava njegov posao, baš kao što su nekada isti ti direktori imali vlastiti telefon, dok su ostali išli na govornicu. Isto tako dolazi vrijeme kad će svatko od nas moći imati vlastitog pomoćnika, makar on bio umjetan.
(mob.hr)
