U zajedništvu naših mladih generacija ostaju jajačka blaga i dobra. Mladež ovoga, odveć iscrpljenog i progonjenog grada nacionalizmom, ustraje u borbi protiv podjela po bilo kakvim nacionalnim ili vjerskim pogledima.
Ljudi se dijele na bolje i lošije, sretnije i nesretnije, kradljivce i poštene, vrijedne i lijene,… Samo se u našem svijetu podjele vrše na osnovu toga tko ljubi ljiljane, a tko križ, zazivaju li Allaha ili Boga.
Na jednu stranu će Ajla i Muhamed, a na drugu Ana i Marko, jer znaš, nije bitno je li bolji Muhamed od Marka, bitno je da nosi Džekin dres.
Vrlo važno je da djeca u vrtiću znaju tko gdje pripada, neka se uče da je velik zid između crkve i džamije, da je još veća razlika između svećenika, hodže ili popa.
Zbog takvih učenja na osnovu imena i prezimena đaci ulaze u različite učionice. Jer u rodnom listu piše tako, piše da si ti to a ja sam nešto drugo. Nismo mi ljudi više, nego ikone nečega što bi kao trebalo predstavljati “domoljublje”.
Kakvo domoljublje u crnom paklu mržnje prema nekomu tko ne štuje ono što i ti? Nije uopće pitanje nacionalne pripadnosti, nego samo, eto, da je gore onom drugom. Jajačka zvona zvone i na hrvatskom i bosanskom i srpskom jeziku.
Jajački srednjoškolci jedu zajedno na odmorima. Zajedno uče.
Međusobno se pomažu, tko ste vi da to gasite?
Zašto razdvajate prijateljstva koja su se gradila 20 godina? Zašto živite u 1991. ako je sada 2017.?
Kome smeta hiljada ili tisuća?
Nama djeci, sigurno ne. Zar se sa naših škola ne smiju vijoriti sve tri zastave?
Zašto mi koji nismo doživjeli rat, moramo proživljavati njegove posljedice?
Jajački velikaši su se borili za ovakvo današnje stanje? Znate li koliko je krvi proliveno da bi danas mogli biti tu gdje jeste?
Razmišljate li o tome da tjerate mlade iz ovog raja u kojem stvarate pakao?
I onda se pitate zašto odlazimo, zbog vas gospodo draga, zbog vas.
(Jajce Online)
