Slučajno naletih na na još jedan moralistički uradak izliven i proliven iz pera svoga nekadašnjeg školskog kolege dr. Ivana Šarčevića. Radi se o još jednom u nizu tolikih naručenih i pomno tempiranih pamfleta koje dr. Šarčević s takvom lakoćom štanca da se i sami naručitelji čudom čude tolikom zelu. Tko su naručitelji ne bih nagađao, ali zna se da su i SDB-e i KOS i AID i MI6 i razna „ Otvorena društva“ i razna „Zatvorena društva“ bili i jesu pouzdani i dobri platitelji.
O čemu se radi? Radi se o izljevku dr. Šarčevića pod nazivom „Groblje šutnje“ nad Mostarom.
Jedno od osnovnih elementarnih prava čovjeka jest pravo na grob. Arheološkim iskopavanjima pronalazimo u grobovima starim i par tisuća godina, ratnike dostojanstveno pokopane s pripadajućom ratnom opremom. U staroj Grčkoj , ratnicima koji iz raznih razloga nisu mogli biti sahranjeni u domovini podizani su kenotafi – prazni grobovi s njihovim imenima. Razbojnici razapeti s Isusom imali su pravo na grob, pa i sam Isus osuđen kao zločlinac, sahranjen je u tuđi grob, sve je to rimsko pravo prije dvije tisuće godina dopuštalo. I sami Turci dopuštali su da se protivnici, vjerski i dostojanstveno sahrane, slučaj zapisan s braniteljima Gvozdanskog. Tako je to bilo sve do dolska zločinačkog komunizma i zločinca Tite rangiranog među deset najvećih svjetskih krvnika 20 stoljeća. On je svim svojim žrtvama oduzeo to prvo .
Danas nakon 70 godina i nakon što je nestao zločinac i zločinačka tvorevina javljaju se pojedinci i udruge koje žele ispraviti tu nepravdu i stotinama tisuća pobijenih bez suda i sudišta vratiti i ime i kenotaf-prazan grob.
(Aleksandar-Leka Ranković 1951. U beogradskoj skupštini izjavio je da je u proteklom razdoblju „likvidirano 568.000 narodnih neprijatelja i kroz logore propušteno 3.777.776 zatvorenika“.) Svi su oni pobacani u 1700 straišta dosada evidentiranih, oko 850 u Hrvatskoj, oko 590 u Sloveniji oko 180 u Srbiji te 90 u BiH, jer ser u BiH ovaj problem tek nedavno počeo otvarati. Tako se rodila humana ideja, lišena bilo kakvih natruha, osim da se svim pobijenima i nestalima s prostora BiH vrati ime i načini kenotaf iznad Mostara na Bilima. Voditelji i graditleji ovog humanog projekta jest Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat i Vice postulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće koju vodi fra Mića Stojić.
I vidi vraga, baš sad kada smo nedavno komemorirali sve ove žrtve, kada smo imali prilike ući u Barbarin rov u kojem je živo zatrpano preko 3500 ljudi od toga više od 10% žena i djece, koji su u najtežim mukama umirali, naručitelj – neznam tko je- naruči kod dr. Šarčevića uradak da izlije svoje moralističko pero po navedenom projektu i po voditeljima projekta. Kao i uvijek doktor je na visini zadaće.
Dr. Šarčević u svom uratku izli svega i svačega tako da se čovjek zbilja mora upitati pod kakvim je opijatima pisao. Preko ovih žrtava i ovoga projekta, doktor se krvavo obračunava sa svim oblicima hrvatske držvnosti kako one iz 1941., tako i ove novije 1991.godine, a najviše otrovne žući izlijeva doktor na Herceg-Bosnu, na Hrvate Hercegovine, na hercegovačke franjevce. Uistinu začuđuje tolika strast i mržnja dr. Šarčevića, toliko je doktor energije i sati, potrošio sotonizirajući Herceg-Bosnu i Hrvate Hercegovine, da čovjek staje pred tim misterijem. Toliko je doktor opsjednut pojedincima da čak pojedinima, pripisuje nadnaravne moći: „D.Čović je s HNS-om apsorbirao sav prostor, i onaj duhovni, te pod maskom legalne i legitimne svehrvatske institucionalnosti dirigira tko i što će raditi“. Cijeli ovaj projekt i sve ovo što se radi da se vrati dostojanstvo svakoj žrtvi za dr.Šarćevića je:“ podivljala istina,samo naša, o našim žrtvama“. I čujte sad ovo što doktor u ljubavi prema Hrvatima iz Hercegovine napisa:“Nad žrtvama Hrvata u BiH, kao gotovo na svim drugim područjima, dominantnu vlast ima lokalno-patriotska vrhuška, ovdje hercegovačka dominantna politika, jer je ona zauzela sveopće prevnstvo: prva je u stradanju i hrvatstvu, prva u obrani i herojstvu, prva u kulturi i europskim vrijednostima, prva u vjeri i moralu, prva u svemu, prva u nacionalističkom sljepilu…“.
Što reći? Evala doktore!
Dalje u svom uratku doktor Šarćević se pita: „Hoće li se ikada podići spomenik žrtvama valstitog zločina? Hoće li osvanuti spomenik-opomena na Heliodromu, Dretelju“? Hoće doktore i treba ga napraviti na svim stratištima i mučilištima, još nisam sreo niti jednog Hrvata niti jednog Hercegovca koji bi se tome protivio i koji bi bio protiv toga da svaka žrtva dobije poštoivanje i pietet. Ti si taj dr.Šarčeviću koji mutiš vodu koji u usta jednom cijelom narudu stavljaš svoje rijči i svoja mišljenja:“jer zašto da mi to činimo kada drugi ne čine ondje gdje su učinili još veće zločine od naših, reći će smrtno uvrijeđeni viktomani“. Koja je to floskula, eto svi Hrvati su i viktomani, još jednom evala doktore.
Lijepo je i treba, da si naveo logore i Dretelj i Helilodrom i sve druge si trebao koje su nažalost otvarali Hrvati Herceg-Bosne. Puno uvjerljiviji, ljudski dostojanstvenji i moralno ispravniji bio bi da si naveo i taksativno nabrojao i ostale logore, recimo, 331 logor koji je u tzv. Federaciji BiH držala tzv. Armija, kroz koje je prošlo 14440 Hrvata, ubijeno je u tim logorima 632 Hrvata. Bit će da ovaj podatak ne bi naručitelj pamfleta prihvatio. Dr. Šarčeviću, Mladenka Zadro iz Grabovice koja je imala samo 4 godine kada su je zločinci tzv. Armije zaklali, zaslužuje da se u ovakvim pamfletima bar spomene kao broj. Ima li general Vlado Šantić koji je branio tzv. BiH, pravo na grob? Ima li pravo rodbina znati gdje su mu zemni ostaci? Imaju li pravo majke bugojanskih Hrvata znati gdje su im sinovi, za njih 21 još se ništa ne zna. Evo nekoliko podataka dr. Šarčečviću, koje ti sigurno znaš, ali nije shodno da se izliju iz tvoga pera. Za vrijeme sukoba u BiH, s prostora koje je kontrolirala tzv. Armija protjerano je 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 tisuća Hrvata i Bošnjaka protjerano s prostora pod srpskom kontrolom a s područja koja su kontrolirali Hrvati protjerano je 112 tisuća Bošnjaka i Srba. Užasne su tragedije svih tih ljudi. Bilo bi lijepo da dr. Šarčević objavi brojke o povratku stanovništva na njihova ognjišta,recimo, koliko se Hrvata vratilo u Srajevo, možda ni te brojke ne bi odgovarale naručitlejima njegovih pamfleta.
Kada je u svom pamfletu „dokazao“ i argumentima podkrijepio da je Hrvatski narod a osbito jedan dio tog naroda – Hercegovci, zločinački narod i da mu neprestano treba nabijati „zločinačku“ prošlost, samo tako neće imati nikakvu budućnost, dr. Šarčević nastavlja: „ Da je Groblje mira nad Mostarom samo velika zarada. Jer gdegod je na sceni politička religija, ondje se vrti veliki novac, ondje se vrte judini srebrenjaci, ondje ima puno lažnih suza, dežurnih zagovornika žrtva koje šute, profesionalnih političkih narikača“.
Dalje droktor se pita: „ Hoće li se itko od odgovornih osmjeliti da se makar jednom upita što je sve uzrokovalo vlastite zločine a onda i tolike žrtve kojima se podiže „groblje“ ponad Mostara“? Zna se doktore Šarčeviću što je uzrokovalo da su pojedinci iz hrvatskog naroda počinili zločine: Od ubojstva u Beogrdskoj skupštini do Prosinačkih žrtva 1918.g., na Trgu bana Josipa Jelačića, do Sibinjskih žrtava 1935.g, do tolikih ubijenih duhandžija po vrleltima Herceg-Bosne, koji su da bi prehranili djecu nosili prodati duhan u Bosnu, do nebrojenih zločina i terora nad Hrvatima od srpskog dvora i kraljevine Jugoslavije, od 1918.g. do 1941.g.
A zašto tolike žrtve Hrvatskog naroda evo ti odgovor dr. Šarčeviću: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija živjela“ Milovan Đilas.Prema osobnim zapisima Ivana Meštrovića, kada je 1959.g. na Brijunima posjtio krvnika Titu i pitao ga zašto je nakon rata pobijeno stotine tisuća Hrvata, zločinac je odgovorio:“To sam dozvolio da se zadovolje Srbi“. Iz toliko dokumenata i izjava partizanskih zločinaca jasno se vidi da poslijeratni pokolji nisu bili spontani, niti su bili osvetnički odgovor na ustaške zločine. U Ovakvim pokoljima Hrvatima se htjeklo poručiti da ne smiju i da nikada neće imati svoju državu. Kako je zločinac Broz izjavio:“Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati vlastitu državu“. Znao je dobro zločinac što bi se dogodilo s njegovom zločinačkom tvorevinom, da nije pobijo stotine tisuća Hrvata.
U svom ciničnom tonu pita se dalje dr. Šarčević:“Tko je i zašto zaveo tolike ljude, Hrvate, da napuste svoje zavičaje od Sovića do Popova polja kao i brojne krajeve Bosne, Hrvatske, i odveo ih na Bleiburško polje i ondje ih izručio na nemilost pobjednicima rata“? Poveo ih strah pred partizanskom zločinačkom kamom, dr. Šarčeviću. Svi koji su ostali, i nisu se dali „zavesti“, kako su završili? Kako su i gdje su završila tvoja subraća po habitu iz mostarskog samostana na čelu s ocem provincijlom? S metkom u potiljku i u hladnoj Neretvi, tvoja subraća iz samostana Široki Brijeg nisu se dala „zavesti“ i bježati pred „osloboditljeima“, jer se nisu osjećali i nisu bili krivi, zavrili su svi s metkom u glavu i spaljeni u skloništu. Kako su završili ranjenici iz karlovačke bolnice iz zagrebačkih bolnica, nisu se „zavela“ ni djeca Domobranske škole u Zabrebu, imali su tek 15-16 goidna i svi su završili dr. Šarčeviću u jamama oko Zagreba, i još bi se dugo i dugo dalo nabrajati one koji se nisu dali „zavesti“ koji su nažalost završili kao i oni „zavedeni“.
Dr.Šarčečviću, daj dina ti okani se više i Herceg-Bosne i Hercegovaca, okani se bolan više prozivanja i sotoniziranja Hrvatskog naroda. Dr. Šarčeviću prošla su vremena kada su u ime Hrvatskog naroda odlučivli iz bilo kojeg drugog centra, i nikada i nikome više Hrvatski narod neće, dopustiti da mu pišu prošlost, uređuju sadašnjost i planiraju budućnost. Nikada Hrvatski narod Herceg-Bosne neće pristati na mrvice bašćaršijskih sinija , niti će njihovi fratri klečati pred sultanom Sahrajevsko – Istambulskim, moleći za ahdnamske milosti.
Dr. Šarčeviću, kako stvari stoje, a one stoje ovako; niti tebe, niti sve one patološke mrzitelje svega što nosi predznak hrvatsko, neće sigurno puk hrvatski pitati, gdje će, kako će, komu će i kakve će spomenike i groblja po Herceg-Bosni podizati .
Ivan-Iko Šarić, dipl.teolog i dipl. arheolog
Poštovano uredništvo obraćam Vam se u nadi da ćete ovaj moj komentar i reagiranje na tekst dr. Ivana Šarčevića, objavljenog na Prometeju, 23.5.2017., objaviti na Vašim stranicama: Srdačan pozdrav Vaš vjerni čitatelj.
