Dio javnih osoba u Sarajevu, koje kažu da pripadaju hrvatskom narodu u BiH, nastavljaju svoj obračuna s poginulim pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane, s pokojnim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom koju ugradismo pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država u Federaciju BiH i s mnogo toga još što želi čuti sarajevska “čaršija” a sve da bi njihove izjave bile prenijete u javnim medijima.
_________piše: dr Ivica Glibušić I Hrvatski Medijski Servis
Svako malo netko dobije priliku da na “sijelu” Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 progovori nešto protiv Hrvata i protiv hrvatske politike, ali to je puni pogodak ukoliko se nađu kakvi podobni svećenici i intelektualci a još ako se deklariraju Hrvatima. Tako se dogodilo i na nedavnoj sesiji gdje su bili gosti fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu te Marijo Pejić, član Kruga 99.
Njihov nastup ne bi bio sporan da nisu krenuli u prekrajanje povijesnih činjenica i prilagođavati ih sarajevskoj dnevnoj politici (čaršiji). Marković u svom izlaganju ističe: “U osnovi politika Herceg-Bosne je velikosrpski projekt koji je prihvatio Franjo Tuđman. Svatko iole pametan u Hrvatskoj i na ovim prostorima ima jedan konsenzus da je to najveći promašaj hrvatske politike novouspostavljene hrvatske države i ta politika kontinuirano traje. Ta politika sustavno razara bh. društvo, priječi integraciju BiH u Europu. Ta politika izravno surađuje sa velikosrpskim projektom u Republici Srpskoj i ona se nigdje, u pravom smislu, ne zauzima za bosanske Hrvate.”
Činjenice se ne mogu negirati
Čudna izjava za nekoga tko se smatra intelektualcem i tko je proveo ratno vrijeme u BiH i doživio i preživio srpsku agresiju na BiH. Razvidno je da se nastoji umanjiti važnost osnivanja HVO-a, HZ HB kasnije HR HB. Činjenice su takve da ih se ne može negirati pa koliko se to stvarno nastojalo u duhu dnevne politike. Čudno je da Marković svjesno izvrće činjenice i ne može prihvatiti istinu da samo zahvaljujući HVO, HV i Republici Hrvatskoj projekt velike Srbije nije uspio.
Ovih dana se u Hercegovini obilježavaju Lipanjske zore, na ponos hrvatskoga naroda, jer je dolina Neretve oslobođena od agresora. Marković zaboravlja da je upravo Franjo Tuđman i Republika Hrvatska preko teritorija koji je kontrolirao HVO dostavljala pomoć i Bošnjacima i opkoljenom Sarajevu, Bihaću i mnogim drugima mjestima gdje su većinski živjeli Bošnjaci.
Jedan je HVO
Krug 99 je ovom sesijom želio dati doprinos, kako kažu, protestu pred činjenicom, kako su naveli, falsificiranja uloge HVO-a u tijeku opsade Sarajeva, odnosno pokušaja da se “autentični sarajevski HVO historijski falsificira i redefinira u HVO Herceg Bosne”.
Opet pucanj u prazno. HVO u Sarajevu, ma koliko neki željeli od njega stvoriti tzv. sarajevski HVO, jest sastavni dio HVO-a Herceg-Bosne i to su povijesne činjenice koje nitko ne može negirati. Gospoda Marković i Pejić trebali bi pitati bivše pripadnike HVO-a u Sarajevu što se s njima dogodilo kada je nasilno ukinut HVO.
Ova sesija ostat će kontradiktorna po svojim sudionicima, po njihovim izjavama a posebno po legitimnosti predstavnika i u čije ime i za koga nude prijedloge oko položaja Hrvata te mogućem preuređenju BiH, jer je osim HVO-a tema bio i prijedlog izbornoga zakona BiH.
Hrvatima u BiH kada je najpotrebnije jedinstvo pojave se određene skupine ljudi koje za sebe kažu da predstavljaju Hrvate i štite njihove interese a u biti rade na razbijanju jedinstva i dodatnom urušavanju pozicije koju trenutno imaju. Kako su u ratno vrijeme određeni intelektualci i pojedini svećenici, Hrvati, bili produžena ruka politike Alije Izetbegovića i sarajevskih političkih krugova tako su i danas Bakira Izetbegovića, unatoč njegovu negiranju i obmanjivanju javnosti u svom govoru u Travniku kako Armija BiH nije progonila, nije ubijala, nije palila, nije skrnavila itd.
Šute o zločinima armije RBiH
Međutim, činjenice govore potpuno drugo. Gdje god nije bilo HVO-a i Herceg Bosne, Hrvati su prognani, kuće spaljene, a crkve oskrnavljene.
Istina, na ovim sesijama se može govoriti o zločinima nad Hrvatima u Republici Srpskoj, ali ne nikako o zločinima koje je počinila Armija RBiH nad Hrvatima na području Federacije BiH.
Kada god zatrebaju sarajevskoj politici podobni Hrvati da se u međunarodnim krugovima bošnjačka politika pokaže kao primjer multietničnosti, uskakali su mnogi samozvani predstavnici Hrvata ili iz neznanja ili zbog dobivanja kakve beneficije kroz funkcije ili na sarajevskim televizijama u udarnim terminima kako bi blatili hrvatsku politiku u BiH.
Nažalost dio hrvatskih političara, intelektualca i vjerskih službenika nikako da shvate da će Hrvati imati status kakav uspiju izboriti kroz institucije ili uz pomoć međunarodne zajednice.
Doduše, ako se analizira uloga međunarodne zajednice kada su Hrvati u BiH u pitanju onda je svakako bolje da im ne pomažu. Dodvoravanje sarajevskoj politici ništa nije pomoglo hrvatskom narodu nego samo nekolicini beskičmenjaka koji su osobno profitirali.
Zanimljivo je kako ti isti samozvani predstavnici osporavaju legitimitet Hrvatskom narodnom saboru pa se pozivaju u središnje (centralne) dnevnike ili dijaloške emisije kako bi to dodatno obrazložili i dodatno propitivali. Međutim, protiv činjenica se ne može. To su ipak izabrani predstavnici koje je hrvatski narod birao na različitim razinama vlasti širom BiH. Na zasjedanjima HNS-a je prilika da se o svim problemima koji su aktualni raspravi i iznesu različita gledišta pa čak i o položaju Hrvata u Posavini, središnjoj Bosni, Tuzli, Republici Srpskoj itd. Međutim, vrlo opasne i paušalne izjave od pojedinih uglednih sarajevskih Hrvata postaju zabrinjavajuće i mogu postati produžena ruka politika koje žele dodatno destabilizirati Hrvate u BiH. Zbog čega i u čije ime se to govori i za koju politiku? Je li potrebno da i ovako prepolovljen broj Hrvata u BiH podijelimo na još tri ili četiri područja. I što onda, postat će nebitan politički faktor u ovim turbulentnim vremenima.
Tako je i Komišić (Ivo) govorio
Izjave Markovića i Pejića su samo ponovljena priča “čovjeka za sva vremena” Ive Komišića. I tu se vidi problem što Hrvati stavljeni pod kapu Sarajeva, moraju pričati ono što bh. unitaristi žele čuti. Još gore i stravičnije izjave Ive Komšića mogli smo nedavno pročitati u prepisci s uglednom zagrebačkom profesoricom Mirjanom Kasapović o položaju Hrvata i preuređenju BiH. O toj prepisci ne bih dodatno jer svakome je dostupna pa ju može i pročitati. Napokon da netko iz Zagreba na kvalitetan način prepozna položaj Hrvata u BiH i adekvatno odgovori tzv. predstavnicima Hrvata u Sarajevu.
Komšćeva izjava kako je “Herceg-Bosna nastala na krvi i progonu bosanskih Hrvata”, te da je “zahvaljujući Franji Tuđmanu opstala Republika Srpska”, graniči s bezumnošću. Samo što nije rekao da je Herceg-Bosna nastala na genocidu a između redaka i to se zaključuje. Pa prema njegovim riječima Hrvati su sami sebe protjerali i pobili u Travniku, Bugojnu, Zenici, Fojnici, Konjicu i drugim mjestima. Normalan čovjek ostane zapanjen kada tako nešto pročita. Pa nije valjda da jedan sveučilišni profesor ide tako s mržnjom i prema narodu kojem kako on kaže i pripada. Bilo bi pošteno i ljudski moralno a svima drugima poučno da se sarajevski profesor i bivši gradonačelnik Sarajeva s Markovićem i Pejićem prošeta na sarajevska groblja pa odu do Kiseljaka i Viteza da se na tim grobljima gdje leži pokopano na stotine hrvatskih vojnika, pokaju i zatraže oprost za laži i nepravdu koju počiniše prema mrtvima.
Gaze po leševima najodanijih hrvatskih sinova
Pitamo se što bi bilo i s Hrvatima u Kiseljaku, Kreševu, Busovači, Vitezu, Travniku i drugim mjestima da nije bilo Herceg Bosne. Jesu li trebali čekati “miroljubivu Armiju BiH”, baš onu koja je ušla u Franjevački samostan u Fojnici i pobila fratre, onu istu koja je odvela Hrvate iz Bugojna na stadion a nekima se ni danas za posmrtne ostatke ne zna.
Teško je nabrojati sva stratišta Hrvata u BiH na kojima su stradali Hrvati od Armije RBiH i Vojske Republike Srpske. Komu i zašto treba da gazi po mrtvim leševima najodanijih hrvatskih sinova u BiH? Zar njihova patnja i stradanje njih i njihovih obitelji ne zavrjeđuje nikakvo poštovanje? Zar nije potrebno raditi i graditi kakav takav opstanak i bolji položaj Hrvata u BiH bez obzira u kojem dijelu BiH živjeli? A nažalost nekima je važnije da ih mediji prenesu po svaku cijenu pa makar i govorili protiv vlastitoga naroda, jer ipak treba se dodvoriti sarajevskoj “čaršiji”./HMS/
