- Za početak Vas molimo da nam se ukratko predstavite.
Prije svega, želio bih se zahvaliti portalu Volim Jajce na javljanju i poštivanju mene najprije kao trenera, a zatim i građanina Jajca, te za borbu za dobrobit jajačke mladeži.
Ja sam Ivan Grgić, imam 25 godina, rođen sam u Jajcu gdje sam završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, a nakon toga ekonomski fakultet u Mostaru. Osim toga, licencirani sam trener borilačkih vještina (boks i Muay-thai) i voditelj funkcionalnih treninga.
- Što Vas je motiviralo da se počnete baviti sportom i kada ste se počeli njime baviti?
Sportom sam se počeo baviti još u osnovnoj školi, prije otprilike 15 godina. Sve je počelo s nogometom, kao i kod većine jajačke djece u to vrijeme. Jednostavno nismo imali neki veliki izbor. U srednjoj školi sam počeo trenirati Muay-thai (tajlandski box). Nakon određenog perioda treniranja u tom klubu postao sam i trener.
Nakon toga sam osnovao Sportski centar Pliva. Tu sam počeo i s novim vrstama treninga – cross fit i funkcionalni treninzi u kombinaciji s boksom, naravno.
Najveći motiv da se uopće počnem baviti sportom jest moj pokojni otac koji je prije rata ostvario zapažene rezultate u bivšoj SFRJ (osvajač Zlatne rukavice u Celju 1984.) upravo baveći se ovim sportom. Jednom kad krenete sportskim putem, motivacija i izazova nikad ne nedostaje!
- Kakvo ste iskustvo stekli tijekom rada u SC-u “Pliva”?
Što se tiče mojih klijenata, a kasnije i prijatelja, imam apsolutno pozitivno iskustvo. Nešto što se događa jednom u životu. Dvorana prepuna pozitivne energije tijekom teninga, promatranje napretka pojedinaca, osjećaj da doprinosiš zajednici u kojoj živiš, stvaranje novog kruga prijatelja i poznanika različitih generacija, spola, vjere. Sve su to lijepa sjećanja koja me vežu za Sportski centar Pliva.
Što se tiče druge strane, borbe za priznanja i podršku od strane općinske vlasti i sportskog saveza, imam negativno i ponižavajuće iskustvo. Osjećaj da u vlastitom gradu, unatoč kvaliteti rada i broju članova koji je uvijek bio prilično velik, SC Pliva nikad nije priznat kao sportski klub, nije bio nimalo ugodan. To je na mene dosta negativno utjecalo, ali me učinilo i jačim. Pokazao sam da i bez pomoći drugih može uspjeti i izrasti iz malog kluba za rekreaciju u jedan od najvećih klubova ovoga karaktera u općini Jajce. Postupci ljudi koji su dodjeljivali poticaje klubovima koji postoje samo na papiru bez ijednog člana samo govore o tome u kakvom društvu živimo i koliko ulažemo u sebe i mlade. Može ih biti sramota!
Koliko se, po Vašem mišljenju, ulaže u jajački sport i jesu li ta ulaganja objektivna?
Jako malo se ulaže u sport, a i postojeća ulaganja su jako nepravilna. Jajački klubovi se financiraju od donacija domaćih i stranih firmi i udruženja te mjesečnih članarina. Ukoliko toga nema, klubovi propadaju bez obzira na to jesu li kvalitetni ili ne. SC Pliva u četiri godine svoga postojanja niti jednom nije dobio poticaj od strane općinske vlasti. To nije samo slučaj u Jajcu, već i u ostatku BiH, gdje sportaši masovno propadaju jer nemaju dovoljnu financijsku podršku.
- Koliko je bitan dobar trener, a koliko trud pojedinaca?
Bitno je i jedno i drugo. Dobar trener je onaj koji potiče pojedinca na rad i trud i iz njega izvlači maksimum onoga što on može, a uz to stvara pozitivnu atmosferu koja motivira. On je onaj koji ulaže svoje napore i resurse kako bi osigurao kvalitetan trening, kako fizički tako i psihički. S druge strane, ukoliko pojedinac ne posjeduje volju i želju za radom i napredovanjem, teško će postići nekakav rezultat. Takvi najčešće i odustaju.
- Što Vas je nagnalo da napustite SC “Pliva” i započnete život u drugoj zemlji?
Ono što većinu mladih tjera iz Jajca, ali i iz cijele BiH.
Nepravda, nepotizam, nemogućnost napredovanja, ograničenost na cjelokupni sustav, zabrinutost za vlastitu budućnost…
- Biste li prihvatili mjesto trenera neke velike organizacije kada bi Vam ga netko ponudio u ovom trenutku?
Naravno! Kao što sam već rekao, jednom kada kreneš u sport nema nazad. To se posebno odnosi na mene. Tko bi odbio takav poziv?
Ipak, najvažnije je uskladiti poslovne i obiteljske obaveze. Ukoliko bi nešto od toga trpilo, morao bih dobro razmisliti.
- Za kraj nam recite što želite poručiti mladima?
Poručio bih im da slijede vlastite želje i snove, te da se bore za sebe, bilo to u BiH ili nekoj drugoj državi. Neka se nikada ne predaju i ne obeshrabruju sustavom koji ovdje vlada već više od 20 godina.
