Danas je BIH konfederacija federalnog eniteta FBIH koji je sam po sebi federacija kantona i unitarnog entiteta RS koji je sačinjen od općina. To bi bio jedini logčan politološki opis BIH. Uz dva entiteta, u BIH postoji distrikt Brčko. On također čini neku vrst konfederalnog elementa. Ta tri konfederalna elementa čine BIH. Federacija se sastoji od deset federalnih elemenata.
Konfederalni odnos RS-a i FBiH čini državu BIH slabom državom.
Kada bi BIH bila federacija tri entiteta i distrikta Brčko, država bi imala jače ovlasti nego što ih ima danas u konfederalnom uređenju.
Smiješno je stoga, da su najveći protivnici federalnog uređenja BIH oni kojima su puna usta jačanja države.
Kada se govori o federalizmu BIH govori se dakle o pojednostavljivanju njene strukture, ukidanju konfederalno federalnih odnosa, i jasnom odnosu općina, federalni nivo, država.
Država pri tome ima jaku vladu, federalna jedinica slabiju vladu od današnjeg entiteta. Ako to nije jačanje države što onda jest?
Najveći protivnici bilo kakvog federalizma BIH koji se sve jasnije čuje iz EU parlamenta jesu današnje bošnjačke elite. One u tome vide povike za novim podjelama, jer ne vjeruju Srbima i Hrvatima da doista žele državu BIH.
A što bi to Hrvati željeli van BIH ? Da postanu zaperak u Hrvatskoj? Dio drniške ili požeške krajine? Ili Srbi.
Koliko god netko tvrdio da je Srbima krajnji cilj neovisna Srpska koliko dana u godini bi ona mogla živjeti? Tko bi ju priznao? Tko bi čuvao njene granice? ŠTo će joj međunarodna izoliranost i gubitak tržišta FBIH?
Ovdje ćemo samo navesti dosadašnje federalne modele koje je do sada podržalo Sarajevo i sve podjele BIH koje je do sada Sarajevo podržavalo:
Prvi federalni model BIH , s nacrtanim etničkim mapama srednje federalne razine potpisao je Alija Izetbegović, taj federalni model uređenja BIH zvao se Coutillierov plan. On je važan ne samo da se shvati, da je prije samih ratnih sukoba bošnjačka strana pristala na etničku logiku federalnih jedinica, nego je taj mirovni sporazum bio preduvjet međunarodnog priznanja referenfuma BH za nezavisnost.
Ukratko BIH je priznata kao buduća federalna država!
Nakon što je referendum o BIH nezavisnosti proveden, Izetbegović je na nagovor Zimmermana povukao potpis s tog sporazuma, iako je on jamčio daleko manju srpsku federalnu jedinicu, tisuće očuvanih života, i milijun manje raseljenih ipak je Alija povukao potpis. Nikada nije optužen za UZP.
Kako je priznanje i legalnost referenduma ostala nakon toga nije jasno. No taj plan je dokaz da je Sarajevo i prije rata pristalo na federalni model BIH sa tronacionalnom federacijom i državnom vladom u kojoj je ugrađena također trojna konsocijacija triju BH naroda.
Drugi federalni model radi sam bošnjački intelektualac Muhamed Filipović. Taj plan zove se Vance-Owenov plan. Zbog njega dolazi do sukob između Hrvata i Bošnjaka.
Malo je poznato javnosti da je uz Vance i Owena, mape tog plana crtao i Filipović. koji u interviewu Danima, kaže kako je bošnjačka elita od prvih dana kalkulirala sa stvaranjem čiste bošnjačke države, ma kolika ona bila.
Plan se razlikovao od gore prethodnog po tome, što državna razina vlasti nije bila konsocijacijska nego građanska, dok su etničke federalne jedinice imale pravo veta.
Vjerojatno će se na toj logici, graditi i buduća BH federacija.
Etnička logika na srednji federalni nivo, građanska vlada na državni nivo. Plan je u Sarajevu slavljen, iako se radi o etničkoj federaciji na srednjem nivou, no kako ga Srbi ne bi odbili, Bošnjacima je London pojasnio da ga moraju napadati. I onda je službeno Sarajevo toliko iznapadalo plan koji su sami nacrtali, u međuvremenu su ga i Srbi odbili, tako da je i taj plan propao, premda je, kažemo Vance Owen, djelo i sarajevske politike.
Plan je predviđao podređivanje HVO-a Armiji BIH u bošnjačkim provincijama i podređivanje ABIH HVO-u u hrvatskim. Nakon ovog plana kreće sukob Bošnjaka i Hrvata. Jasno je zašto. Autori plana nisu optuženi za podjelu BIH i UZP. Nema stenograma sa sastanaka u kojima bošnjačka elita spominje čistu bošnjačku državu u BIH. Postoje samo nesmotrene izjave Tunje Filipovića.
Treći federalni model koji je političko Sarajevo prihvatilo jeste Washingtonski sporazum. Radi se dakle o stvaranju federalne unije kantona, koji se formiraju po etničkoj, i manje etničkoj logici pola-pola, i stvaranju jedne države koja se i u prvom ustavu FBIH naziva hrvatskobošnjačkom državom. To je također pristajanje na podjelu BIH. Potpis ABIH stavlja s predstavnicima UZP-a a šefovi UZP-a postaju šefovi FBIH. Tim činom sama FBIH postala je UZP.
Četvrti federalno konfederalni model koji Sarajevo potpisuje je Daytonski sporazum. Iako konfederacija entiteta u sebi sadrži i federalističke elemente. To je konačno pristajanje na podjelu BIH. I to s jedne strane UZP i Islamska država a s drug strane Genocidna RS.
Peti federalni koncept koji Sarajevo javno podržava jeste prijedlog biskupske konferencije. Federacija četiri regije u kojima niti jedna etnička grupa nema apsolutnu većinu. Kakav god prijedlog da jest, on je federalistički. Premda ne prolazi kod Srba i Hrvata, koncept je federalizam, i Sarajevo ga je podržalo.
Itd. Itd. Prema tome, kada službeni napadači iz Sarajeva, napadaju federalizam, kao koncept, nek se samo sjete da žive u najskupljem federalnom konceptu na svijetu, koji su potpisali, i kako su pored njega do sada potpisali cijeli niz federacija. Osim toga Sarajevo je potpisalo namjeru da postane dio EU, koja nije ništa drugo nego federalistička unija.
Pored toga Sarajevo je sudjelovalo i u pokušaju cijepanja BIH. Ne dakle samo unutarnje podjele. Akcija Neretva nije ništa nego UZP protiv dijela BIH građana. Nitko još nije odgovarao.
Nuđenje Hercegovine Tuđmanu nije ništa drugo nego pokušaj podjele BIH. Nikada nitko za to nije optužen.
Od napada Sarajeva na federalizam, ili za podjele BIH gluplji bi mogao biti samo napad na Olimpijadu i Vučka. Federalizam i pokušaju podjele BIH su sarajevski onoliko koliko je Olimpijada i koliko je Vučko sarajevski.
Poskok.info
