Ne može Haaški sud pisati povijest, to i nije bio njegov zadatak, kaže za Jutarnji dr. Ivo Lučić, povjesničar i general, koji je godinama bio izuzetno kritičan i prema samom Sudu, njegovim ciljevima i odlukama sudaca.
Vezane vijesti
OTVORENO O HAŠKOJ DRAMI Togonal Praljka usporedio sa Sokratom, Lučić teško optužio Mesića, Granić: ‘Izetbegović je Tuđmanu nudio Hercegovinu’
– To je bila neka vrsta prijekog suda, napravljenog sa željom da se kreira politički prostor bivše Jugoslavije, i to je potpuno jasno, tvrdi Lučić i najavljuje nove knjige i znanstvene radove koji bi trebali, prema zakonima struke, utvrditi što se 90-ih godina događalo na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini.
Bez obzira na to što vi kažete da Sud ne može pisati povijest, sudačke odluke iz Haaga u velikoj su mjeri stvorile dojam povijesnih ocjena?
– Nema nikakvog govora da taj Sud, kao, uostalom, ni bilo koji drugi sud, piše povijest.
Sudovi to ne rade, pogotovo ne sud koji je u potpunoj simbiozi s tužiteljstvom. To bi značilo da tužiteljstvo piše povijesne ocjene, a to je jedna verzija staljinizma ili nacizma, kako god hoćete. To ne dolazi u obzir.
Bili ste vrlo kritični prema Haaškom sudu, pa čak i kad je počeo s radom?
– Tužiteljstvo i Sud nastupali su zajednički, a obrana je bila potpuno inferiorna i podređena. Najčešće je nisu uzimali u obzir, a dokaz je i ova presuda šestorici Hrvata u BiH koja je simbolički ostavljena za kraj, 29. studenoga, i već to pokazuje što se htjelo postići. Bez obzira na obranu, presuda je mogla biti donesena prvi dan jer je sve bila farsa kojom se želio dobiti privid kao da se radi o sudu.
Jesu li suci uopće ‘pohvatali’ sve ono što je potrebno da se dobije prava slika ovih prostora?
– Naravno da nisu. Zamislite suca koji pita svjedoka koji je spomenuo neku postrojbu Kulina bana je li osobno poznavao Kulin bana. To izgleda smiješno, ali je zapravo tragično. Sud je osnovao UN da bi amnestirao sebe od svega nečinjenog na ovim prostorima.
Hoće li povjesničari moći ispraviti neke od ocjena vezanih za povijesne događaje kako ih je vidio Sud?
– Naravno da neće. Imate mrtve ljude, one koji su proveli 14 godina u zatvoru, imate traume, kao i ljude koji osjećaju nepravdu. Što mislite da ljudi u BiH ne osjećaju nepravdu zbog ove posljednje presude?
Ali, nije sporno da je cilj Suda bilo suditi prije svega onima koji su počinili zločine?
– Da se odmah razumijemo, to uopće nije sporno. Pa, nitko normalan ili relevantan nema ništa protiv toga da se kazne oni koji su počinili ratne zločine. Ja sam u vrijeme rata to naglašavao i govorio da treba kazniti one koji su počinili zločine, a ne da se kažnjava neka politika. Ako već treba ‘kažnjavati’ politiku, onda neka se kazni politika UN-a jer je to bila jedina moćna politika koja je mogla nešto napraviti da se zaustavi rat i spriječe zločini.
Već se godinama vuku kontroverze oko uloge bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i Haaga. Znamo li danas sve i koja je zapravo bila njegova uloga?
– Mesić i mnogi drugi, jer on nije bio sam, naše su unutarnje stvari i politiku koristili kroz Haaški sud kako bi se obračunavali sa svojim protivnicima u Hrvatskoj. Voljeti ili ne voljeti Tuđmana, rušiti ga ili ne, sve je to u politici legitimno, ali nije legitimno govoriti da je vaša zemlja agresor i dovesti do ovako nečega. A to je bila njihova uloga.
Hoćete reći da je Mesić svojim svjedočenjem naštetio hrvatskim nacionalnim interesima?
– Naravno da je, ali da i nije bilo Mesića, sve bi bilo isto. Mesić će ostati u povijesti zabilježen kao čovjek koji je lažno svjedočio protiv svoje države. Tvrdio je da je država kojoj je on bio na čelu agresor. I zato se danas predstavlja kao veliki prijatelj Bosne, hoda po sajmovima šljiva i drugim, a u dva mandata nije došao među Hrvate u BiH niti jedan jedini put. Sve su to jasni pokazatelji.
Mislite li tu samo na Mesića kada dajete takve ocjene?
– Tu je još gospođa Vesna Pusić koja ni danas ne krije svoje stavove. I Anto Nobilo, koji je odvjetnik i bio je angažiran da brani te ljude, pretvorio se u jednog od najagilnijeg tužitelja.
Sada se nudi Bošnjacima da bi ih on zastupao u traženju nekakve odštete od Hrvatske. Namjerava od toga sklopiti biznis, ali problem je što ovo nije bio Sud koji je tužio državama, iako se u presudi spominju države.
Koliko je sve ovo što se događalo na Haaškom sudu zakompliciralo odnose na jugoistoku Europe i u državama bivše Jugoslavije?
– Definitivno je dodatno zakompliciralo. Činilo se i čini da se ti odnosi dalje zakompliciraju i da se preko BiH i ostalih država kreira politika na tlu bivše Jugoslavije.
U BiH postoji visoki predstavnik i tamo je protektorat, da se ne bismo zavaravali. Sve bitne odluke donose centri moći, a ljudima u BiH se dopušta da se tuku oko manje-više banalnih stvari.
Tako će biti još godinama, a BiH će kao država funkcionirati sve dok za to postoji vanjski interes. Meni je zbog toga žao, volio bih da političke elite imaju dovoljno mudrosti te same kreiraju svoju sudbinu i dogovore odnose u BiH jer jedino tako ta država može biti samoodrživa i napredna.
Tužiteljstvo je zanemarilo sve naše znanstvene radove
Što bi sada trebali učiniti hrvatski povjesničari da istina, onakva kakvom je vide baš oni, dođe do javnosti na isti način kao presude sudaca u Haagu?
– Imamo kapacitete da povjesničari kažu svoje i već smo puno toga napravili, ali to nije uzeto u obzir. Još u vrijeme Vlade Ivice Račana pokrenut je projekt o Domovinskom ratu kroz Institut za povijest, a rezultat je dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova. To je bio ozbiljan projekt, a Tužiteljstvo to uopće nije uzimalo u obzir. Oni su uzeli svoje povjesničare i eksperte, koji nemaju veze s BiH i ratom.
Hoćete reći da je to bila jednostrana priča u simbiozi Tužiteljstva i Suda?
– Uz to i nije imala veze sa znanošću. Bila je to propaganda koja je dovela do optužnica koje su pisane jedonostrano i netočno.
Hoćete li vi osobno kao povjesničar nastojati da se nastavi s istraživanjima?
– To već dugo radim i prvi sam napisao priču o Karađorđevu. Napisao sam knjigu o uzrocima rata u BiH, sada sam pisao o Vukovaru, sve to radim jer je to moj posao.
