Za opstanak BiH, upozorava Pudarić, najgori može biti bošnjački nacionalizam jer upravo je bošnjačka politika bila alternativa podjeli zemlje. No u praksi patriotizam se vrlo često mijenja šovinizmom, a to su kako naglašava i Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, prethodnih godina dobro iskusili i brojni sarajevski intelektualci.
Svojevrsni skandal u Skupštini Kantona Sarajevo gdje je zastupnik Naše stranke Predrag Kojović označen četnikom, a njegov patriotizam doveden u pitanje zbog rasprave o Mustafi Busuladžiću niko osim građana na društvenim mrežama nije javno osudio. Nagriza li šovinizam i glavni grad BiH? – pita se u svome tekstu Tina Jelin Dizdar za N1.
“I u prošlom mandatu, neki ljudi su ovdje, ne slažući se s onim što ja govorim, osjećali su se slobodnim da kažu da sam bio na Palama, da sam četnik, i neke druge stvari. Moram priznati da sam za ovih nekih osam godina koliko se bavim politikom oguglao na mnoge stvari, ali to je jedna stvar koja me jako pogodila i boli”.
Prilično emotivan i intiman istup Peđe Kojovića u Skupštini Kantona Sarajevo malo tko je očekivao. Njegovu ispovijest o tzv. miješanoj obitelji koja je unatoč pritiscima odlučila ostati u ratnom Sarajevu, ocu koji je radio u Vojnoj bolnici i kojeg su srpske snage nakon zarobljavanja bacile u zloglasnu Kulu, patriotizmu za koji Peđa nikada nije vjerovao da ga mora ovako javno dokazivati.
“Da se zovem Asim ili Rasim, mogao sam biti u Minhenu, mogao sam ukrasti milijun maraka iz proračuna i nikad niko ne bi dovodio u pitanje moj patriotizam. Ali pošto se zovem Predrag to se može. Kada je to u prošlom mandatu izgovorio Esed Radeljaš, ja sam mjesecima taksistima objašnjavao. Ako je to BiH koju vi gradite gospodine Mešanoviću u kojoj su samo Asimi patriote, aferim. I kolega Smajiću nema nijednog tog Karadžića, škole Srbije da Peđa nije reagirao i zbog toga doživio probleme. Ali stvarno da sam ja četnik, zar bi ja sjedio u ovoj skupštini i borio se s vama i proveo rat boreći se za istinu. Ali vi osjećate slobodu da pravite te insinuacije, jer sam ja Predrag”, kazao je Kojović.
Obraćanje Kojovića isprovocirali su pojedini zastupnici BOSS-a i SDA koji su ga prozvali, nezadovoljni stavovima Naše stranke u raspravi u vezi sa Mustafom Busuladžićem.
U svemu je najgora laž kako Kojović nije podržao Rezoluciju o Srebrenici, iako se ona nikada nije našla na dnevnom redu Skupštine i to je korišteno kao argument, podsjeća Sabina Čudić, također zastupnica Naše stranke.
“Manipuliranje sa najosjetljivijim osjećanjima Bosanaca i Hercegovaca radi političke rasprave u skupštini za svaku je osudu. I stjerati čovjeka u kut da se brani i objašnjava svoju lojalnost prema BiH je u najmanju ruku krajnje perfidan čin”, kaže Čudić.
Koliko je danas u ideološkom smislu teško biti Srbin u Sarajevu, građanin, patriota, Svetozar Pudarić odgovara mnogo teže nego prije 20 godina.
“Ja sam za ovih 59 godina koliko živim u Sarajevu, sebi izgradio svoje Sarajevo u kojoj su moji drugovi Faris, Tarik, Željko, Vehid, Vlado, Ognjen. Ja imam svoje Sarajevo, ono je dovoljno široko i lijepo da uživam u njemu. No kad vidim ovo što se dešava u javnom prostoru, kako se olako lijepe etikete, počinjem da se zabrinjavam. Takve stvari nismo imali od vremena za očuvanje Deda Mraza, od vremena kada smo branili duh Sarajeva, onako kako ga ja doživljavam zajedno sa svim ljudima koje sam nabrojao”, kaže Pudarić.
Za opstanak BiH, upozorava Pudarić, najgori može biti bošnjački nacionalizam jer upravo je bošnjačka politika bila alternativa podjeli zemlje. No u praksi patriotizam se vrlo često mijenja šovinizmom, a to su kako naglašava i Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, prethodnih godina dobro iskusili i brojni sarajevski intelektualci.
“Suvremeni kulturni prostor BiH izgradili su značajnim dijelom nebošnjaci. Čitav niz imena od Ivana Lovrenovića, Marka Vešovića, Mileta Stojića, Nenada Veličkovića i tako dalje, onda možemo reći da se ovaj grad nikada nije odužio ovim ljudima. “Bošnjakizirajući” Sarajevo na rigidan način, uvodeći rigidan nacionalizam u javni prostor, političke elite stvorile su mikronacionalizam. Način na koji se demoniziralo Nenada Veličkovića, način na koji se obračunalo sa Markom Vešovićem, Peđa Kojović i slični liberalni zastupnici tek su kolateralna šteta jednog takvog opasnog nacionaliziranja Sarajeva”, podvlači Kazaz.
Je li napad na Kojovića primitivizam ili šovinizam može se raspravljati. No ukoliko Sarajevo želi biti glavnim gradom BiH, kažu naši sugovornici, tako se mora i ponašati.
Dnevnik.ba
