Tijekom muslimanske agresije (1993-1994), na području Viteza je ubijeno 35 djece hrvatske nacionalnosti. Do danas za ove zločine nitko nije odgovarao a bošnjačka vlast čini sve kako bi ove zločine zataškala i prikrila.
Tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana, u Vitezu je poginulo ili nestalo 653 Hrvata. Među nevinim žrtvama bilo je 35 djece. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Spaljeno je i uništeno više od 30 sela i zaselaka a do danas nitko iz vrha bošnjačke vlasti nije odgovarao za ove stravične pokolje i progon hrvatskog stanovništva.
Najmlađa žrtva genocida u Vitezu bio je četveromjesečni Ante Garić koji je ubijen 28. rujna 1993. kada su pripadnici ABiH granatirali bolnicu u Vitezu. Učinili su to iako su znali da se u bolnici nalazi veliki broj hrvatskih civila – staraca, žena i djece.
Desetog lipnja 1993. godine, oko 20 sati i 45 minuta doletjela je granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14-ero djece u igri. Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC.
Vitežani se uvijek s tugom sjećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate u naselju Podgradina poginulo osmero djece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).
Pod okriljem noći, 9. siječnja 1994. specijalne postrojbe muslimanske vojske probile su crtu obrane Prve bojne Viteške brigade HVO, upale u naselje Buhine kuće nadomak Viteza i među vojnicima i civilima napravile pravi pokolj.
Muslimani su se dugo pripremali za operacije kod Viteza. Mjesec dana prije negoli su njihovi specijalci upali u Križančevo Selo, svakodnevno su prisiljavali hrvatske prognanike iz Zenice da prelaze bojišnicu. Na taj su način istraživali gdje se nalaze minska polja, a gdje onaj uzak put što sigurno vodi u selo. Uglavnom su tjerali žene i djecu, od kojih većina nikada nije stigla u Križančevo, a niti u Vitez. Samo ih je desetak uspjelo proći. Ostali su stradali u eksplozijama mina.
Iskazi neposrednih sudionika govore i o prljavoj ulozi britanskog bataljuna UNPROFOR-a koji je bio smješten u pogonu za obradu drveta Impregnacija, udaljen stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. U hrvatsko-muslimanskom ratu 9. siječanj 1994. godine spada u najkrvavije i najteže u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i Lašvanske doline. Taj dan spada u najteže u obrani 60 tisuća Hrvata Lašvanske doline jer je upadom u Buhine kuće presječena komunikacija, žila kucavica, Vitez – Busovača. Tog tjedna ubijeno je 26 Hrvata. Uz povike “Allahu Egber” ubijali su žene i djecu. Najmlađa žrtva muslimanskih terorista je bio dvogodišnji Danijel Grbavac koji je poginuo sa majkom Anicom. Jedina njegova krivnja bila je hrvatska nacionalnost.
Mediji u Bosni i Hercegovini svijesno zataškavaju zločine nad hrvatskim civilima i djeci na području Viteza. Govori se, piše i izvještava samo o bošnjačkim žrtvama u Ahmićima dok se hrvatske žrtve negiraju, umanjuju i ponižavaju. Za zločine nad hrvatskom djecom do danas nitko nije odgovarao.
Djeca Viteza – žrtve zločina ABIH i mudžahedina:
1. Antičević Boris (10), poginuo 10.6.1993. od muslimanske granate
2. Babić Josip (17), ubijen 18.2.1994. od ABIH
3. Badrov Pero (18), poginuo 6.11.1993. od muslimanskih ekstremista
4. Baškarad Dario (17), ubijen 30.9.1993. od ABIH
5. Batinić Mario (11), ubijen 5.3.1994. od pripadnika ABIH
6. Bojanić Tomislav (15), ubijen 9.10.1993. od ABIH
7. Bralo Marko (8), poginuo 4.8.1993. od muslimanskih ekstremista
8. Čečura Draženko (15), poginuo 10.6.1993. od muslimanske granate
9. Damjanović Magdalena (17), ubijena 1.8.1993. od muslimanskih snajperista
10. Garić Anto, star 4 mjeseca, ubijen 28.9.1993. tijekom napada ABIH na bolnicu
11. Garić Ivana (16) ubijena 18.9.1993. od muslimanskih ekstremista
12. Garić Milan (12), poginuo 10.6.1993. od muslimanske granate
13. Garić Sanja (17), poginula 10.6.1993. od muslimanske granate
14. Grbavac Danijel od godinu dana, ubijen od ABIH 9.1.1994. u Buhinim Kućama
15. Grebenar Augustina (8), poginula 10.6.1993. od muslimanske granate
16. Grebenar Velimir (12), poginuo 10.6.1993. od muslimanske granate
17. Jelić Bruno Vitez (14), ubijen 6.9.1994. od ABIH
18. Jurišić Zoran (17), ubijen 30.12.1993 od pripadnika ABIH
19. Križanović Sanja (15), poginula 10.6.1993. od muslimanske granate
20. Livančić Igor (17), ubijen 10.10.1993. od pripadnika ABIH
21. Matić Branka (18) ubijena 25.12.1993. od pripadnika ABIH
22. Milić Ranko (17), ubijen 30.10.1993. od pripadnika ABIH
23. Omeragić Vlatka (16), ubijena 14.01.1994 tijekom napada ekstremista
24. Ramljak Dragan (15), poginuo 10.6.1993. od muslimanske granate
25. Ramljak Zoran (16), svirepo ubijen 20.4.1993. od pripadnika ABIH
26. Stojak Žarko (17), zarobljen pa ubijen 5.9.1993. od pripadnika ABIH
27. Šantić Marin (15), ubijen 16.9.1994 od muslimanskih snajperista
28. Šapina Anto (17), poginuo 12.10.1993. od muslimanske granate
29. Šarić Dragan (17), ubijen 23.3.1993. od pripadnika ABIH
30. Štrbac Ivica (13), ubijen 19.12.1993. od muslimanskih snajperista
31. Štrbac Zvjezdana (10), svirepo ubijena 11.9.1993. od pripadnika ABIH
32. Toljušić Ranko (17), ubijen 30.10.1993. od muslimanskih ekstremista
33. Vidovic Anton (17), ubijen 24.10.1993. od muslimanskih ekstremista
34. Vidovic Dalibor (17), ubijen 16.12.1993. od muslimanskih ekstremista
35. Žuljević Dragan (18), ubijen 14.10.1993. od muslimanskih ekstremista
