ajveće stratište Hrvata u BiH, Križančevo selo, već 12 godina se povlači po ladicama Tužiteljstva BiH. Generala tzv. Armije BiH, Mehmeda Alagića, smrt je spriječila da odgovara pred Haaškim tribunalom. Hoće li u 2018.godini, 25 godina nakon zločina nad Hrvatima, Tužiteljstvo BiH podignuti optužnice protiv pripadnika tzv. Armije BiH?
Već 12 godina se po ladicama Tužiteljstva BiH povlači predmet o zločinu u Križančevom selu gdje su pripadnici 3.korpusa tzv. Armije BiH likvidirali najmanje 60 Hrvata 22. prosinca 1993. godine u akciji “krvavi Badnjak”.
Uoči Božića 1993. godine Križančevo selo napale su postrojbe 3.korpusa Armije BiH, odnosno 325. brdska brigada, specijalni vod policije „Manevar“ iz Zenice i dijelovi 27. krajiške brigade. U Križančevom selu su stradala 74 Hrvata, a tog 22. prosinca 1993., njih preko 60. Od tog broja, do sada se, navodilo kako su 30 pripadnika HVO-a živi odvedeni u muslimansko selo Počulicu gdje su kao ratni zarobljenici likvidirani. Njihova su tijela nakon velikih napora obitelji žrtava i Zbornog područja HVO-a Vitez nakon gotovo dva mjeseca dovezena u Vitez gdje je izvršena razmjena. O brutalnim okolnostima stradavanja hrvatskih branitelja najbolje svjedoči činjenica kako su jednom zarobljeniku izvađene oči.
U napadu brigada tzv. Armije BiH na Križančevo selo ubijene su i dvije žene, Matilda Pranjković i Kata Alilović. Selo je nakon pohoda tzv. Armije BiH opljačkano, a kuće i drugi privatni objekti spaljeni. Svjedoci su pred državnim organima, između ostalog, kazali i kako je „oslobađanje“ Križančevog sela proslavljeno pjesmom i sviranjem harmonike.
Križančevo selo bilo je jedna od točaka optužnice protiv generala tzv. Armije BiH, Mehmeda Alagića, kojeg je smrt spriječila da odgovara za ovaj i druge zločine počinjene nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. U postupcima vođenim protiv Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH i Amira Kubure, zapovjednika 7. muslimanske brigade Križančevo selo nije bilo ni spomenuto.
Od 2006. godine je pred Državnim tužiteljstvom formiran predmet Križančevo selo. Tada je skupljeno 8 izjava svjedoka masakra. Idućih 8 godina Križančevo selo je kao i brojna druga stratišta Hrvata u BiH bilo na čekanju, odnosno, nije se našlo na “listi prioriteta” pa je istraga tako opet otvorena 2014. godine kada su djelatnici SIPA-e prikupili 10 izjava svjedoka iz Križančevog sela. Od 2014. do 2016. Tužiteljstvo BIH nije se bavilo Križančevim selom, da bi taj proces ponovno počeo 2017. godine kada je predmet dodijeljen Ivanu Matešiću , petom po redu tužitelju koji bi ovu pravosudnu trakavicu trebao okončati.
Od 2006. godine do danas na predmetu Križančevo selu promijenilo se pet tužitelja Tužiteljstva BiH: Slavica Terzić, Sead Đikić, Izet Odobašić, Ivana Petković i od 2017. Ivan Matešić.
Zadnjih nekoliko mjeseci je Lašvanska dolina na “nogama” jer Hrvati očekuju podizanje optužnica protiv pripadnika Armije BiH za zločin u Križančevom selu. Brojni su Vitežani na poziv Tužiteljstva BiH ovih tjedana davali iskaze i govorili pred državnim organima o tome što se zbivalo tog “krvavog Badnjaka”.
Ostaje vidjeti hoće li i tužitelj Matešić, kao prethodnici, predmet Križančevo sela prebaciti na nekog idućeg, ili će, kada je već Alagićeva smrt spriječila njegovu kaznenu odgovornost, pored izvršnih počinitelja, usuditi se optužiti nekoga iz zapovjednog lanca. Osim toga, ostaje vidjeti i hoće li se pripadnicima tzv. Armije BiH suditi, ako se optužnica podigne pa potvrdi pred Sudom BiH, po Kaznenom zakonu BiH.
Hrvatske žrtve i Lašvanska dolina nakon 25 godina (d)očekuju pravdu i pravosudni epilog. Uskoro ćemo znati je li posrijedi novi pristup Tužiteljstva BiH ili još jedna farsa.
Glorija Lujanović l Dnevnik.ba
