Volim Jajce
Aktualno

Ladan: , Koja zamlja korona virus nema

Kapne dan, pa dođe noć prođe noć, pa kapne dan korak naprijed, natrag dva ode godina(…..) I korak naprijed, natrag dva valjda nam je takva sudbina(….) Godine prolaze proklete, neka idu bez mene“ ….Parni valjak

Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Središnje sile) koji se odvijao na više kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenoga 1918.

Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u travnju 1915., i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u travnju 1917.

Središnje sile činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se Središnjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914., koji je izvršio Gavrilo Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.

Posljedice rata bile su, između ostalih,  više od 40 milijuna žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila (zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti) i značajna razaranja država i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.

Španjolska je bila zemlja koja nije sudjelovala u prvom svjetskom ratu. Prije nego je počeo rat, vlada u Madridu odlučila je da proglasi neutralnost. Međutim raspoloženje naroda bilo je drugačije. Jedni su podržavali „saveznike“, drugi Nijemce. Rat se vodio u medijima. Tako da se može reći da neutralnih u javnoj diskusiji, kojoj se nije nazirao kraj, jedva da je bilo. Ako ih je i bilo oni su u Španiji predstavljali manjinu, a njihovo mišljenje bilo je relativizirano, jer su u diskusiji shvaćeni kao zaštitnici njemačkih interesa odnosno onih koji podržavaju jednu stranu. U tom medijskom ratu ništa se zapravo nije događalo slučajno. Španske novine namjenski su tragale za najboljim piscima te epohe, kojima bi bila povjerena uloga dopisnika. Jer u Španiji se rat vodio u medijima, na papiru, pa su i autori koji su branili interese jedne ili druge strane, pažljivo birani i bili  su dio propagande. Dok su druge države prvi svjetski rat  vodile s oružjem u rukama, u slučaju Španije taj rat je vođen modernim oružjem – medijima.

Jedanaestog studenog 1918. svijet je oduševljeno pozdravio završetak Prvog svjetskog rata. Ironično je da se otprilike u isto vrijeme pojavila pošast koja je zahvatila čitav svijet. I koje slučajnosti da baš Španjolska, koja nije sudjelovala u ratu, da je ona imala priliku zbog cenzure u ratom zahvaćenim zemljama, prva objaviti vijest o toj strašnoj bolesti. Bolesti koja se širi nevjerojatnom brzinom i od koje umire veliki broj ljudi. Iz tog razloga je nazvana španjolska gripa.

Vijesti o toj smrtonosnoj bolesti ubrzo su se proširile po cijelom svijetu. Malo je ljudi bilo koji su živjeli u to vrijeme, a koji nisu osjetili posljedice te pošasti. Jedno od najstrašnijih obilježja po kojima se španjolska gripa razlikovala od drugih pošasti bila je brzina kojom je svladavala svoje žrtve. U jednom gradu čovjek je poslije posla krenuo tramvajem kući, koja se nalazila pet kilometara dalje. Kad je ušao u tramvaj, kondukter se srušio i umro. U idućih pet kilometara u tramvaju je umrlo šest ljudi, među ostalima i vozač tramvaja. Svi su umrli od gripe.  Jedan proizvođač lijesova rekao je da bi u roku od dva sata mogao prodati 5 000 lijesova, kad bi ih imao toliko. Ponekad je u gradskoj mrtvačnici bilo čak deset puta više mrtvaca nego lijesova.

Španjolska gripa bila je jedinstvena i po tome što je sijala silan strah — strah od nepoznatog. Znanstvenici nisu mogli objasniti što je uzrok te bolesti i kako se ona širi. Poduzete su razne mjere kako bi se spriječilo širenje zaraze: stanovnici lučkih gradova morali su biti u karanteni, zatvorena su kina, crkve i druga javna mjesta na kojima su se ljudi okupljali. U nekim gradovima bilo je propisano da se nose maske od gaze,čak su uvedene i novčane kazne za one koji ih nisu nosili. Sve te mjere pokazale su se uzaludnim jer je već je bilo prekasno da se spriječi širenje zaraze.

Dodatni razlog za strah bilo je to što bolest nije birala svoje žrtve. Iz nekih još uvijek nepoznatih razloga gripa koja je poharala svijet 1919. nije prvenstveno napadala starije ljude. Naprotiv, od gripe su obolijevali i umirali zdravi, mladi ljudi. Većina onih koji su umrli od španjolske gripe imala je između 20 i 40 godina. Osim toga, radilo se o pošasti koja je zahvatila čitav svijet. Svojom strahotom ujedinila je svijet kao i medije zaraćenih strana.

U tom relativno kratkom vremenu pandemija španjolske gripe odnijela je više života nego bilo koja druga slična pandemija u ljudskoj povijesti. Dosad se obično smatralo da je španjolska gripa odnijela 21 milijun ljudskih života, no sada neki stručnjaci tvrde da je broj umrlih bio još i veći. Danas neki epidemiolozi smatraju da je od španjolske gripe umrlo 50 milijuna, a možda čak i 100 milijuna ljudi!

Pred početak Prvog svjetskog rata izgledalo je da je medicina postigla velik napredak u borbi protiv raznih bolesti. Liječnici su čak i u toku rata postizali uspjehe u suzbijanju zaraznih bolesti, na što su bili vrlo ponosni. No tada je došla španjolska gripa, pred kojom je medicina bila gotovo bespomoćna.

Zato se i kaže da su u tom periodu svi su liječnici bili uključeni u najveći neuspjeh medicine dvadesetog stoljeća ili, ako se za mjerilo uzme ukupni broj umrlih, najveći neuspjeh svih vremena.

Isto tako se kaže da su u to vrijeme znanstvenici  dobro znali koliko je gripa opasna, znali su kako liječiti mnoge vrste sekundarnih bakterijskih upala pluća te su dali stručne medicinske savjete koji su  mogli spasiti život nebrojenim žrtvama španske gripe. No političari nisu obraćali pažnju na savjete znanstvenika i ljekara.

Danas znamo da gripu uzrokuje virus koji se prenosi putem sitnih kapljica sline ili sluzi. Kad zaražena osoba kašlje, kiše ili govori, iz njenih dišnih puteva izlaze sitne kapljice koje sadrže virus. Gripa se javlja u svim dijelovima svijeta, pa čak i u tropskim krajevima, gdje se može pojaviti u bilo koje doba godine. Na sjevernoj hemisferi sezona gripe obično traje od studenoga do ožujka, a na južnoj hemisferi od travnja do rujna.

Virus koji uzrokuje gripu tipa A, najopasniji tip gripe, malen je u usporedbi s mnogim drugim virusima. Obično je okruglastog oblika, a na površini ima sitne izrasline. Kad taj virus zarazi neku ljudsku stanicu, tako se brzo razmnožava da nakon desetak sati ona obično prsne, a iz nje izađe od 100 000 do milijun novih virusa.

Premda se radi o prilično jednostavnom organizmu, zastrašujuće je to što se može brzo mijenjati. Budući da se virus gripe vrlo brzo razmnožava, njegove mnogobrojne ”kopije“ zapravo nisu jednake. Neke su promijenjene tek toliko da ih imunološki sustav ne može prepoznati. Zato nam svake godine prijete drugačiji virusi gripe s novom kombinacijom antigena — tvari koje našem imunološkom sustavu otežavaju prepoznavanje virusa. Ako se antigen promijeni do te mjere da ga imunološki sustav ne može prepoznati, tijelo se ne može obraniti od virusa i javlja se opasnost od naglog širenja zaraze.

Interesantno je da je godine 2003. medicinski časopis Vaccine (Službeni časopis The Edward Jenner Society i Japansko društvo za vakcinologiju; Glavni urednik: dr. Gregory A. Poland) objavio tvrdnju koja kaže: ”Prošlo je 35 godina od prošle pandemije gripe, a prema postojećim podacima, najduži vremenski razmak između dvije pandemije bio je 39 godina.“ U članku je dalje pisalo: ”Virus koji će uzrokovati pandemiju gripe mogao bi se pojaviti u Kini ili nekoj obližnjoj zemlji i mogao bi imati površinske antigene ili komponente virusa gripe od koje obolijevaju životinje.“

Zatim proročanski nastavlja ”Virus će se brzo proširiti po cijelom svijetu. Zaraza će se širiti u nekoliko valova. Bolest će harati među svim dobnim skupinama, pa će doći do velikih promjena u društvenom i gospodarskom životu svih zemalja. Smrtnost će biti izuzetno velika kod većine, ako ne i svih dobnih skupina. Vjerojatno čak ni u najrazvijenijim zemljama zdravstvo neće moći pružiti stanovništvu odgovarajuću zaštitu.“  U decembru 2019. dolazi do ispunjenja ovog proročanskog teksta, odnosno do korona virusa.

Oboljenje uzrokovano novim korona virusom, koji je po prvi put identifikovan u Kini, nazvano je oboljenje korona virus 2019 (COVID-19) – gdje „CO” označava koronu, „VI” virus, a „D” oboljenje (eng. disease). Prethodno, na ovo oboljenje upućivali su i nazivi novi korona virus 2019 ili 2019-nCoV. Virus se pojavio u provinciji Hubei koja ima 56 milijuna stanovnika, gradu Vuhanu sa 11.000 milijuna i ta provincija je izolirana. Izuzetan podvig kineske države i doktora, izolovati oblast od 56 milijuna ljudi zatim izgraditi bolnice za 10 dana. Virus COVID-19 je novi virus povezan s istom porodicom virusa kao i teški akutni respiratorni sindrom (SARS) i neki tipovi obične prehlade. Simptomi mogu uključivati groznicu, kašalj i kratak dah. U težim slučajevima, infekcija može uzrokovati zapaljenje pluća ili teškoće u disanju. Rjeđe, oboljenje može biti fatalno.

Navedeni simptomi slični su simptomima gripa (influence) ili obične prehlade, koji se češće javljaju od oboljenja COVID-19. Drugim riječima kazano korona virus i redovna gripa imaju slične simptome, za koje neki zdravstveni službenici strahuju da će uzrokovati pogrešne dijagnoze. Zbog toga je potrebno testiranje da bi se potvrdilo da li neko ima COVID-19. Važno je zapamtiti da su ključne mjere prevencije identične – često pranje ruku i respiratorna higijena (kod kašlja i kihanja pokrijte usta i nos savijenim laktom ili maramicom, odbacujući potom maramicu u zatvorenu kantu za otpatke). Period inkubacije je oko 2 Nedelje i oboljeli prolazi bez posljedica ako se svega pridržava kako treba.

Na prvi pogled što bi se reklo i ne izgleda tako strašno pa se postavlja pitanje odakle dolazi taj svjetski ogromni strah? Da li je zbog ljudi koji će umrijeti? Nije. Zašto nije?

Pa, možeš li zamisliti 6 milijuna djece? Većina nas to ne može; broj je jednostavno prevelik za predočiti. Onda zamisli stadion koji prima 16.500 ljudi. Sada zamisli da je sasvim popunjen djecom — red iznad reda, sjedalo do sjedala, ocean dječjih lica. Čak je i to je teško zamisliti. Ipak, trebalo bi 365 takvih stadiona popunjenih djecom da bi ih bilo 6 milijuna. To je zapanjujuć broj djece ispod pet godina; prema jednom istraživanju UNICEF-a koja svake godine umiru od pothranjenosti i bolesti. To iznosi  jedan stadion djece koja umiru svakog dana! O tome se ne piše o tome se ne govori za to je dovoljan jedan godišnji izvještaj. To su ionako siromašni od njih ne dolazi profit samo troškovi.

Međutim kad su u pitanju bogati (virus ne zna tko je bogat) i bogaćenje tad se povlače paralele straha. U današnje vrijeme situacija je po mnogočemu slična onoj iz 1918: razvoj prometa doveo je do toga da mnogi ljudi putuju u strane zemlje, u svijetu postoji nekoliko ratnih žarišta u kojima se javljaju uobičajeni problemi, kao što su pothranjenost i loši sanitarni uvjeti, svjetsko stanovništvo skoro da je doseglo je brojku od osam milijardi, ukupan broj živih ljudi na planeti Zemlji, trenutno procijenjen na 7,95 milijardi, a velik dio tog stanovništva živi u gradskim područjima u kojima često nije odgovarajuće riješen problem kanalizacije i uklanjanja otpada.

Možda se sad pitate zar ti bogati kad već imaju toliki strah, nisu u stanju otkriti lijek za bolesti koje ih toliko plaše?  Odgovor na to pitanje uključuje dobru i lošu vijest. Dobra vijest je što ljudi danas imaju antibiotike i to što su antibiotici ti koji mogu smanjiti smrtnost kod sekundarnih bakterijskih upala pluća, a postoje i lijekovi koji mogu biti djelotvorni u suzbijanju nekih vrsta gripe. Osim toga,  neka cjepiva mogu pomoći u borbi protiv virusa gripe ako se identificiraju odgovarajuće vrste virusa te se na vrijeme proizvedu dovoljne količine cjepiva.

A što je loša vijest? U povijesti cijepljenja protiv gripe bilo je prilično mnogo neuspjeha i propusta. Neki od primjera su strašna epidemija svinjske gripe iz 1976. ili pak nestašica cjepiva do koje je došlo 2004. Premda je od Prvog svjetskog rata medicina znatno napredovala, liječnici još uvijek nemaju pravi lijek protiv opasnih virusa.

Zato imajući u vidu nepredvidivu prirodu koronavirusa i njegovo kontinuirano širenje, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila globalno izvanredno stanje. S tim u skladu UNICEF Fond Ujedinjenih nacija za djecu je 17. februara 2020. zatražio 42,3 milijuna američkih dolara radi intenziviranja napora da se spriječi masovno širenje virusa COVID-19. UNICEF se financira dobrovoljnim prilozima, bilo od vlada, bilo od privatnih osoba. 

Pored UNICEF-a u trku za pomoć i naravno bogaćenja uključili su se i veliki igraći tako da dionice kompanija koje se utrkuju da razviju adekvatan tretman korona virusa rastu, a njihovi istraživački timovi se pozicioniraju visoko u naučnom svijetu. Jedna od kompanija je i Gilead Sciences: kalifornijska biofarmaceutska kompanija vrijedna 80,3 milijarde dolara. Gilead Pharmaceuticals je dizajnirao lijek Remdesivir za liječenje Ebole, iako još uvijek nije dobio svjetsku licencu ili odobrenje i nije se pokazalo sigurnim ili efikasnim za bilo kakvu upotrebu. U partnerstvu s Kineskim vladinim agencijama, nevladinim organizacijama i lokalnim regulatornim tijelima, Gilead pruža Remdesivir pacijentima kvalificiranim za Covid-19 na temelju postupka “milosrdne uporabe” za liječenje hitnih slučajeva izvan kliničkih ispitivanja koja su u tijeku. To budi nadu. Dionice Gilead Pharmaceuticalsa su skočile za 15 posto. Zatim s oko 200 milijuna šprica protiv virusa, Gilead bi mogao napraviti dodatni posao od 4-6 milijardi USD po procijenjenoj cijeni po dozi od oko 20 ili 30 dolara. Kako prenose svjetske agencije, dionice kineskih farmaceuta skočile su 20  posto koliki je i dnevni limit promjene cijene. Za istovjetni postotak porasla je i cijena vrijednosnica proizvođača maski Tianjin Teda i Shanghai Dragon.

Ipak kako u prošlosti tako i danas, iznad struke je svemoguća politika, koja konačno uređuje sva područja i aspekte života. Kad je riječ o sukobu interesa, politika je njegovo rodno mjesto. Farmaceutska industrija jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta. Korporacije omogućuju političarima osvajanje i zadržavanje vlasti, a oni onda njihove zahtjeve stavljaju ispred potreba i interesa ljudi.  Primarni i sekundarni interes glavna je ideja i filozofija privatnog poduzetništva zarađivanje novca. Tvrtka će učiniti sve da bi ostvarila profit, čak i ako to uključuje manipulaciju i korupciju, koje su danas sasvim uobičajene u svijetu biznisa. Prije pedesetak godina bilo je moguće istovremeno liječiti i zarađivati. U međuvremenu, zahvaljujući pohlepi vlasnika i pasivnosti javnih institucija, farmaceutska je industrija narasla do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije nema više dovoljno bolesnih ljudi koje bi liječila. Kako bi dalje zarađivala, ne samo da ne smije liječiti bolesti, već ih mora održavati i stvarati nove. I to je logično i očekivano, jer liječenje nije primarna dužnost industrije lijekova. Njena je osnovna obveza ona prema dioničarima. Primarni je interes privatnog poduzeća zarada, to je sinonim njegova održanja.

U skladu s tim postoje vodeći medicinski specijalisti, oni ili on je glavni je autoritet i arbitar u svim pitanjima koja se tiču lijekova. Kao stavotvoritelji, vodeći su profesionalci iznimno zanimljivi i važni farmaceutskoj industriji. Na svim nabrojenim razinama ona s njima uspostavlja više ili manje vidljive, izravne i neizravne veze. A za eksperte je to doista isplativo. Honorari iznose oko 200.000 USD po kliničkoj studiji, 10.000 USD po stručnom članku i nekoliko tisuća USD po predavanju. Tko bi odolio takvoj suradnji? Stoga danas gotovo 90% autora koji publiciraju u velikim medicinskim časopisima financijski surađuje s farmaceutskim tvrtkama. Ako je posao obavljen u skladu sa sponzorovim očekivanjima, ekspert se angažira za buduće projekte, koji ne samo da donose još više novca već grade i učvršćuju profesionalnu karijeru, prestiž i moć. U takvim okolnostima inzistiranje na znanstvenoj čestitosti i vjerodostojnosti edukacije znači ustupiti mjesto nekom probitačnijem. Eksperti pripisuju stalni plasman poznatih  firmi jednostavnoj izreci „tako se posao završava“ u ovoj industriji.

Kako se posao završava i u današnjem Sarajevu i današnjoj Bosni i Hercegovini? 

To je vidljivo  iz koalicije koju su sklopili lideri Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić i Demokratske fronte Željko Komšić. Nećemo obraćati pažnju na činjenicu da je to napravljeno na petak 13. prosinca.  Praznovjerje u ovom slučaju nije bitno. Bitno je to, da je tako Bakir Izetbegović, uz pomoć svojih ortaka Fahrudina Radončića i Željka Komšića uspio ponovno ovladati milijardom proračunskih maraka u Kantonu Sarajevo. Davno je Izetbegović rekao kako je jedna sarajevska općina važnija nego ne znam tamo koliko nekih drugih općina. Po tom rezonu, i Kanton Sarajevo je, naravno, važniji od bilo kojeg drugog kantona, ali i od bilo koje druge razine vlasti. Samo u Kantonu Sarajevo, SDA može uzimati milijarde KM bez potrebe da taj proračunski plijen ili doprinos, dijeli sa srpskim ili hrvatskim političkim faktorima u Bosni i Hercegovini.

Druga važna činjenica te koalicije je da se napokon u Sarajevu počelo shvaćati ono što Hrvati pričaju već 15 godina, da je Komšić  podvala velikobošnjačkog projekta kojem je cilj istisnuti u prvom redu Hrvate iz Bosne i Hercegovine ili dati im beznačajnu ulogu u političkom životu BiH s krajnjim ciljem pretvaranja Federacije BiH u unitarni entitet pod bošnjačkom dominacijom. Postalo je svakom jasno da je opcija građanske države samo njegov paravan i da je on svojom pojavom na političkoj sceni u BiH  razorio svaku mogućnost okupljanja birača svih nacionalnosti oko jednog političkog projekta. Svojom politikom on je još jače utvrdio nacionalno definiranje biračkog tijela u Bosni i Hercegovini a samim tim unio razdor između Hrvata i Bošnjaka koji je moguće premašiti samo novim izbornim zakonom. Novim zakonom takvi političari i opcije političkog preživljavanja na štetu svih a na korist samog sebe bit će otklonjene. Novi izborni zakon BiH mora biti pošten prema svima, svi moraju moći nesmetano izabrati svoje političke predstavnike i mora postojati jasna veza između onih koji biraju i onih koji su izabrani. Samo tako se političare može natjerati na odgovorno djelovanje prema biračima i prema dužnostima koje obavljaju. Na žalost to se tako još ne radi u Bosni i Hercegovini. Kako se to radi?

Kako se od onog koji optužuje pretvara u onog koji je optužen. Primjer za to nalazimo u visokopozicioniranom sad već bivšem dužnosniku Stranke demokratske akcije SDA Asima Sarajlića koji je optuživao čelnike takozvane „multietničke vlasti“ ili „šestorke“ za koruptivne radnje, odnosno nenamjensko trošenje sredstava u Kantonu Sarajevo. Njegovo poštenje kao i politički lik nekorumpiranog političara srušila je audio-snimka koja svjedoči o lobiranju za glas jednog delegata na stranačkim izborima za predsjednika Kantonalnog odbora SDA na kojima su glavni kandidati bili Fikret Prevljak i Semir Efendić. Na snimci se čuje kako Asim Sarajlić spomenutom delegatu obećava da će mu zaposliti suprugu preko Glumca Hadžihafizbegovića i Cvrleta Hasanspahića ako pri izboru za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo bude glasovao za Fikreta Prevljaka. Pored toga se čuje kako je Sarajlić pomogao aktualnom gradonačelniku Sarajeva Abdulahu Skaki da dođe do gradonačelničke pozicije u tom gradu, dodao da je uz njega i Osman Mehmedagić Osmica, bivši tjelohranitelj i načelnik Obavještajno sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine. Snimku je na svojoj Facebook-stranici objavio Prevljakov suparnik, aktualni načelnik Općine Novo Sarajevo Semir Efendić. Nakon objave snimke i lavine kritika, Asim Sarajlić, inače potpredsjednik SDA i predsjednik stranačke kadrovske komisije, podnio je ostavke na sve funkcije u SDA. Ovaj slučaj je samo jedan primjer kako se to radi u Bosni i Hercegovini na političkoj sceni. Sve su ovo poznate stvari i o njima se već dugo govori i piše. Ponavljam ih radi patriota, radi domoljuba, radi onih koji na prvo mjesto stavljaju brigu o bosanskohercegovačkom čovjeku koji su zahvaljujući navedenim opisima sebe uzdigli iznad sveg što je pošteno i što je valjano i radi onih koji su svojim glasovima omogućili toj eliti da pokaže kako se to radi u BiH. To isto pokazuje da je bosanskohercegovački model vlasti srastao  s kriminalom i da pravna država postoji samo na papiru a da zakon kroje oni koji imaju političku moć.

I kad se mislilo da će nastupiti kakav takav period odmora od malog političkog rata, pojavi se i korona virus.  U svijetu se od početka  spekuliralo sa porijeklom korona virusa. Prva tvrdnja je da je virus je skočio na čovjeka sa šišmiša  Na društvenim mrežama pojavili su se video snimci u kojima se tvrdi da su ljudi iz Kine koji jedu slijepe miševe prvi oboljeli od korona virusa. Jedan takav snimak prikazuje Kineskinju koja drži skuhanog slijepog miša, pre nego što priznaje da je istog ukusa kao piletina. Ovaj video izazvao je brojne reakcije, a neki korisnici za sve su krivili navike u ishrani Kineza. Ali ovaj video uopće nije snimljen u Kini. Napravljen je 2016. i prikazuje blogerku Vang Mengjun tijekom puta na ostrvo Palau. Zbog aktualne situacije, Mengjun se izvinula i rekla da je samo pokušavala da pratiocima prikaže način života lokalnih mještana.

Druga tvrdnja da je pobjegao iz kineskog laboratorija i da je korona virus dio kineskog programa biološkog naoružanja i da je nastao u laboratoriji Instituta za virologiju u Vuhanu. Tome ide u prilog teorija koja je dovela u vezu virus s istraživačima iz Nacionalne laboratorije za mikrobiologiju Kanade. Virološkinja Sjanguo Đi, njen suprug i nekoliko studenata iz Kine su navodno izbačeni iz laboratorije zbog „kršenja pravila”, navedeno je u izvještaju državne televizije CBC prošle godine. Zatim se tvrdi da je doktorka Đi posjetila laboratoriju u Vuhanu dva puta u posljednje dvije godine, a da sa suprugom, koji se specijalizirao za istraživanje korona virusa, čini „špijunski tim”.

Treća varijanta govori da su ga Kinezima uvalili Amerikanci. Pojedini korisnici društvenih mreža u Americi čak su pisali kako virus postoji već godinama i da su stručnjaci znali za to. Jedna od prvih osoba koja je iznijela ovakvu tvrdnju je Jutjuber Džordan Sater. On je podelio link ka patentu iz 2015. koji je podnio Pirbrajt institut iz Engleske, a u kojem se govori i o mogućnosti vještačkog stvaranja slabije verzije virusa koja bi mogla da se koristi za pravljenje vakcine. Sater je iskoristio i činjenicu da se Fondacija Bil i Melinda Gejts nalaze na spisku donatora Pirbrajt instituta. „Koliko je novca Fondacija Gejts dala za razvoj programa vakcine prethodnih godina? Da li je bilo planirano da se ovaj virus pusti među ljude? Da li se mediji koriste za širenje straha među ljudima”, zapitao se Sater.

U prilog tome da su Ameri krivi za taj virus ide i činjenica da se u Bosni i Hercegovini pojavio baš u dijelu koji je više naklonjen Rusiji nego NATO paktu. Nije pretjerano je reći da sada cijeli svijet ima usmjeren pogled na korona virus, strah od širenja zaraze i kolapsa ekonomskog sustava prelazi s jednog dijela planeta u drugi, zbog čega vladari i čitave zajednice drhte. Naš član predsjedništva gospodin Džaferović  je još prije pojave virusa rekao: „Ono što je u ovom trenutku najvažnije činiti jeste poduzimati mjere predostrožnosti, ozbiljno i odgovorno se odnositi prema epidemiji i nepraviti nikakvu paniku. Treba normalno živjeti, biti svjestan da je ta epidemija sasvim izvjesno tu i u BiH, ali ne smije se praviti panika i autoriteti iz oblasti zdravstva, i generalno vlasti u BiH na svim nivoima, moraju poduzeti sve što je potrebno kako bi se, prije svega, spriječio dolazak tog virusa, a onda i reagiralo, na pojavu tog virusa, na adekvatan način“.

Te i slične izjave umirile su građane Bosne i Hercegovine. Tako da se načelno gledano za sada ne postoji panika među građanima, ulice su pune ljudi, kafići, restorani, javna mjesta također, a police u prodavaonicama nisu ispražnjene. U nekima od njih prodavci su izjavili da je u nekoliko navrata u posljednjih par dana bilo pojačanog interesa za neke proizvode, poput brašna i ulja, za nešto više se i nema baš para tako da su prodavnice pune. Što se tiče zdravstvenih ustanova primijećena je neznatna panika, od otkrivanja prvog slučaja zaraženog koronavirusom, koja se očitovala u nešto većem broju poziva, ali da se oni odnose uglavnom na pitanja ponašanja u slučaju zaraze i simptoma koji su karakteristični za virus. Sve u svemu mjesta za paniku nema.  U ovom slučaju Bosna i Hercegovina je jedinstvena.

Nitko neće poreći da je današnjoj Bosni i Hercegovini potrebno jedinstvo, jer bi jedinstvo bilo velika pomoć u rješavanju nekih najozbiljnijih problema koje muče bosanskohercegovačke građane. Zamislite što bi se moglo postići kad bi se vrijeme i energija koji se rasipaju na neslaganje mogli usmjeriti na ujedinjene napore da se riješe zajednički problemi za zajedničko dobro. Vrijeme poslije rata pa do danas pokazuje koliko rivalstvo, predrasude i nacionalni problemi razaraju svaku nadu u postizanju jedinstva. Neprijateljstvo može nastati iz svega onog što ljude razjedinjuje a politika s političarima koji misle samo na sebe jedan je od najsnažnijih činilaca koji stvara razdor. Briga za malog čovjeka kako u svijetu tako i u BiH je na zadnjem mjestu.

Onima koji su siromašni i koji umiru od gladi ne treba korona virus. Danas  u svijetu svake minute od pothranjenosti i bolesti umire 12 djece. U toj istoj minuti, svijet troši oko 4 000 000 dolara na pripreme za rat ili za pronalaženje nekog lijeka. Možeš li zamisliti što bi se sa svim tim novcem — ili samo dijelom njega — moglo učiniti za to 12 djece? Što bi se tjednim odricanjem takvog programa moglo učiniti za zemlju kakva je Bosna i Hercegovina ili jednodnevnim odricanjem što bi se moglo učiniti za općinu poput Jajca. Nepobitna je činjenica da trenutačno u svijetu, pa i u nas, vladaju takva društvena uređenja i takve politike koje sustavno poduzimaju odgovarajuće mjere radi zaštite bogatstva i životnog standarda bogatih, a na račun siromašnih. Takva politika i takvi političari rade na produbljivanju jaza između onih koji imaju i onih koji nemaju u svim aspektima društvenog života, počevši od drastične materijalne nejednakosti, do nejednakosti  u mogućnosti utjecaja na politička i društvena zbivanja.

Nekad ne tako davno građani Bosne i Hercegovine putujući po svijetu i vraćajući se domovini, već bi sa prvim udisajem bosanskog zraka, veselih ljudi i meraka rekli: „Jebeš zemlju, koja Bosne nema“. Žalosna je činjenica da nas neka pošast ujedinjuje, da nas svojim što izmišljenim što stvarnim opasnostima izjednačuje sa Europom i Svijetom i što zaboravljajući što je domovina možemo samo reći : „Jebeš zemlju, koja korona virus nema“.

 „Kapne dan, pa dođe noć prođe noć, pa kapne dan korak naprijed, natrag dva ode godina(…..) I korak naprijed, natrag dva valjda nam je takva sudbina(….) Godine prolaze proklete, neka idu bez mene“

Tonćo Ladan 

       

Povezani Članci

Sutra u BiH nevrijeme: Upaljen žuti meteoalarm, grmljavina i vjetar divljaće u skoro svim bh. gradovima

Volim Jajce

Šef Misije OESS-a u BiH: Izmijeniti izborni zakon i implementirati odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Božo Ljubić

Volim Jajce

U SVAKOM TRENUTKU Njemačkoj prijete ekstremistički napadi

Volim Jajce
Učitavanje....