Volim Jajce
Aktualno BiH Crna kronika TOP

Male tajne velikih majstora korupcije

Može li slan izvor dati slatku vodu ili trs roditi maslinama?

Početak je godine. Mnogo je želja lijepih za boljitkom izrečenih. Iskrenih i neiskrenih. Malih i velikih. Ostvarivih i neostvarivih. Netko je poželio manje korupcije i organiziranoga kriminala. Takvom željom možemo poimati i plakat Transparency Intenational-a :“Naučimo ih lekciju“, ili poziv puku prijavite korupciju. Neka to bude želja za boljim zdravljem Bosne i Hercegovine.

 

Piše: Stojan Nikolić, Dnevnik.ba

Korupcija i organizirani kriminal kao neizlječiva bolest haraju zemljom.  Epidemija opće grabeži i lopovluka u Bosni, u Hercegovini, u Republici Srpskoj, u Brčko distriktu. Među osam smo najkorumpiranijih država Europe. Svaki četvrti građanin u Bosni i Hercegovini (27%) u 2016. godini dao je mito nekomu od javnih službenika. Po istraživanjima UN-a svaki bh građanin godišnje plati 112 eura mita. Mito je rašireni oblik takozvane male ili ulične korupcije. Svaka korupcija uvijek uključuje nesavjesnog građanina spremnog dati mito kao bi riješio neki svoj osobni problem i nečasnog službenika koji je to dužan riješiti. Javlja se uvijek kada djelatnik javne uprave za mito nepropisno izigravajući postupke i rokove izda dozvole i potvrde, skrati čekanje na neku javnu uslugu, ili omogući izbjegavanje kazne ili plaćanje poreza. S tom korupcijom građani Bosne i Hercegovine susreću se svaki dan pred organima uprave, posebice općinskih, pred bolnicama, školama, vrtićima, policijom, carinom, poreznom upravom.

Ako je korupcija bolest društva ima li lijeka? Ima. Sve velike epidemije izliječene su otkrivanjem uzročnika, a ne samo prijavom zaraženih bolesnika. Poziv građanima prijavite korupciju neće donijeti očekivani rezultat jer više od polovice (55%) građana misli kako prijava nije društveno poželjna. Od stotinu samo bi je četvorica prijavila. Mogli bi reći kako je korupcija postala način života. Za uvjete u Bosni i Hercegovini način preživljavanja. Ima jedna bugarska: „Tko pravdu kazuje gone ga preko devet sela.“ Građani pravila ponašanja prilagođavaju korupcionaškom načinu djelovanja. Poimanje o stupnju rasprostranjenosti korupcije utječe na odluku ljudi hoće li se uključiti u borbu protiv nje. Ako većina sudjeluje u neprimjerenim a nekažnjenim radnjama koje donose neki probitak putokaz su ostalima tako se ponašati. Zbog toga joj se teško učinkovito suprotstaviti. Većina misli kako je taj problem nerješiv.

Ipak, riješiti se može. Treba je spriječiti, a ne liječiti. Ukloniti uzroke. Uzroci korupcije, ili zaobilaženja redovitih putova u rješavanju problema, prije svega osobnih, a potom društvenih, na štetu drugih pojedinaca i zajednica, različiti su i mnogostruki. Rastegljiv je to pojam koji može značiti sve i svašta. Nije uvijek lako prepoznati ni uzroke ni štete.

Sustav plijena i sustav zasluga

Izvršna vlast i demokracija u Bosni i Hercegovini počivaju na „sustavu plijena“ (spoils system) koji omogućava izbornom pobjedniku popunjavati određeni broj mjesta u javnoj upravi svojim pristalicama, neovisno o njihovim sposobnostima za te poslove. Izmislili su ga Amerikanci prije skoro dvije stotine godina (1832.) i poslije nekoliko izbora primjenu zakonom ograničili samo na najviše državne položaje. Odnosno na tijela državne uprave. Ustanovljene su kategorije službenika i namještenika koji se primaju isključivo na temelju pismenog ispita i stručnih kvalifikacija i mogu se smijeniti samo u određenim okolnostima. Te okolnosti ne uključuju promjenu stranke na vlasti. Osim tijela državne uprave, sve ostalo je izuzeto iz podjele plijena. Posebice javna trgovačka društva. Zašto? Uvidjeli su kako sustav sam po sebi, u svojoj naravi, ima korupciju, rasipnost i neodgovornost, te stvara pogodno tlo za sve vrste lopovluka, otimačine i pronevjera Zamijenili su ga „sustavom zasluga“ (merit system), odnosno povjeravanjem javnih poslova onima koji su svojim radom dokazali kako to znaju i mogu obavljati. Od tada se taj sustav primjenjuje u SAD-u i u uređenim demokratskim državama.

Bosna i Hercegovina nije ni uređena, ni demokratska država. Pitanje je  može li uopće „luđačka košulja“ biti država. Taj nepisani, ali prihvaćeni sustav naši političari primjenjuju bez ikakvih ograničenja na svim razinama vlasti. Takav način podjele plijena osobina je onih političkih sustava kojima nedostaje demokratičnosti, u kojima je manjkava trodioba vlasti, u čijim institucijama nedostaje odgovornost, u kojima se ne zna tko, što i kako odlučuje. Jednom riječju u kojima vladavina nije dobra. Ako nije dobra vladavina nije ni država. Primjena takvog sustava u Bosni i Hercegovini najveći je dopušteni uzročnik najraširenijim oblicima političke i gospodarske korupcije. Ako su utemeljivači sustava zakonom ograničili njegovu primjenu zašto to isto i mi ne bismo učinili. Umjesto poziva „Naučimo ih lekciju“  mnogo učinkovitije bi bilo ograničenje podjele plijena.

Traže se „terapeuti“

Predlagač zakona o ograničenju podjele plijena može biti samo stvarni čimbenik u sprječavanju korupcije, a to je Transparency International BiH. Vjerojatno su već umorni od opetovanog ponavljanja kako je ključni problem Bosne i Hercegovine politička korupcija najvišeg stupnja što zahtijeva rješenja na razini političkog sustava, odnosno promjenu načina na koji djeluju političke stranke i dužnosnici, prije svega u pravosuđu. Eto im prigode još jednom biti sudionikom rješavanja ključnog problema Bosne i Hercegovine. Tim prije jer su u Kongresu SAD-a sudjelovali u raspravi o korupciji u Bosni i Hercegovini. Vjerujemo kako su tamo upoznali Pendletonov zakon. Da, Kongres SAD-a je raspravljao o korupciji u Bosni i Hercegovini.

Tko bi to drugi mogao učiniti? Nositelji političke vlasti ili oni koji joj teže? Teško. Korumpiranoj političkoj eliti to nije u interesu. Samo njihovo postojanje ovisi o podjeli plijena i korumpiranim službenicima kao bazi političke podrške. Tko to od političara godinama ne govori o potrebi borbe protiv korupcije. A tko je od njih predložio ili učinio bilo što? Dapače! Oni su, jednostavno, ljudi koji pričaju u zrcalo, a kada završe priču okrenu se,  odu i odmah zaborave što su pričali. Stranke nisu organizirane za borbu protiv korupcije. Njihovo unutarnje uređenje nije po pravilima demokracije. Raspodjela državnih funkcija između stranaka vladajućeg saveza odvija se po sustavu „kvota“ ili „ključeva“ U takvom sustavu raspodjele, posebice kada su u savezu male stranke, teško se mogu koristiti pravila ocjenjivanja stručnosti i sposobnosti. Programe objavljuju, lažno obećavaju, saveze sklapaju, a korupcija cvate k’o otrovno bilje u brazdama polja.

Mogu li to učiniti gospodarstvenici i vlasnici vodećih privatnih kompanija? Još teže. U koruptivnim su odnosima s koruptivnom političkom elitom. Prisjetimo se Lijanovića i ministara poljoprivrede i trgovine. Najviše korupcije je u javnim nabavama u kojima se godišnje vrti oko milijardu eura. Primjerice u 166 ugovora vrijednih 13,7 milijuna eura otišlo je u 20 tvrtki povezanih s bosanskohercegovačkim dužnosnicima. Visoko je prisutna i u graditeljstvu. Korupcija i mito uobičajena su praksa za dobivanje poslovnog ugovora. Federalni ministar prometa i komunikacija na jednom natječaju prihvata ponudu sarajevskih tvrtki skuplju 14 milijuna eura od ponude hercegovačkih ponuđača.

Možda civilno društvo, intelektualci i znanstvenici? Nikako. Osim političke podrške promjenama nemaju nikakva druga sredstva. Bosna i Hercegovina je uistinu uznik legalne korupcije kroz sustav podjele plijena. Okovana je lancima neprimjerene primjene spoils sustava. Može se spasiti samo ako se pojavi kritična masa političke volje. A do tada krepaj kenjče! Dugo ćemo čekati. To nije utješno, ali je istinito.

Metastaza na sve strane

Sustav podjele plijena ima i nekoliko podsustava: patronat nad institucijama i organizacijama javnog sektora uključujući i javna trgovačka društva, trgovinu političkim utjecajem (influence peddling) i logrolling što bi mi mogli prevesti kao valjanje klada, a ustvari znači kupovinu i prodaju glasova. Teško je odrediti koji najviše šteti općedruštvenim interesima.

Sustav patronata omogućava zapošljavanje podobnih. Primjena je stvorila golemu masu uhljeba, nesposobnih i neodgovornih ljudi u državnim i javnim institucijama, upravi, politici, trgovačkim društvima. Poslije svakih izbora, ako se promijeni stranka na vlasti, u uprave i nadzorne odbore, od ravnatelja vrtića do ministara, dolaze podobni ljudi stranaka na vlasti. U njihovu odabiru nije najvažnije poznaju li oblast kojom će se baviti, jesu li prije izbora bili na profesionalnoj razini ili nisu. Većina odabira bila je loša. To se posebice odnosi na uprave i nadzorne odbore javnih trgovačkih društava. Nitko ne provjerava poznaju li trgovačko društvo, znaju li čitati poslovne bilance, kako najbolje nadzirati upravu, kako poboljšati poslovanje i tako dalje. Rezultat je razvidan. Nemjerljiva šteta. Tamo su najveći gubitci, najveći porezni dužnici, najveći broj radnika s nepovezanim radnim stažom. A potom čelnici dovode svoje. Javne tvrtke su pretvorene u ogranke političkih stranaka. One su temeljni izvor korupcije iz koje se financiraju političke stranke i izborne kampanje.

Treba, pak, razumjeti i činjenicu kako su stranke organizacije koje svojim radišnim pripadnicima moraju dati izgledne prednosti. Simbolične i političke funkcije, a potom i materijalne. Male i velike. To ne znači kako ih ne treba ograničiti. I bez ograničenja, u državnoj upravi imaju ogroman prostor zadovoljiti svoje uglednike. U Bosni i Hercegovini ima 113 ministarstava, 170 agencija i nikad utvrđen točan broj posebnih tijela, odbora, zavoda, direkcija, centara, fondova i čega sve još. A uz ministre i ravnatelje mnoštvo je zamjenika, pomoćnika, pročelnika, načelnika, tajnika i državnih službenika. Svi za mitom žude, za darovima lete.

Metastaza i u Agenciji za borbu protiv korupcije

Natječaj, ako se i provodi, nerijetko je samo reda radi, jer se odabiri stvarno obavljaju prije natječaja i negdje drugdje. Zoran primjer je izbor direktora i dva zamjenika Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Na natječaj se javilo 15 natjecatelja. Povjerenstvo za izbor i praćenje rada po bodovnom sustavu ocijenilo sposobnost kandidata. Stranački predstavnici u parlamentu zanemarili ocjenu sposobnosti i opredijelili se  za skalu podobnosti. Nitko od četiri najbolje ocjenjena kandidata nije izabran. Za jednog zamjenika direktora izabran je kandidata s najmanjim brojem bodova. Odanost stranačkim interesima odnijela je prevagu nad uvođenjem odgovornosti u vršenju javnih poslova, a to je jedan od temeljnih načela demokratski uređenoga društva. To je agencija koja bi trebala biti na čelu borbe protiv takve prakse. Ako se tako odlučuje u najvišem zakonodavnom tijelu kako li je to na općinskoj razini?

Koji to političar nije „zabrinut“ za nezaposlenost i odlazak mladića i djevojaka stručnih i željnih rada i dokazivanja. Školovanih u ovoj zemlji. Oko 80%  mladih želi otići iz BiH. Nikada se niti jedan poslije izjave „zabrinutosti“ nije upitao koliko sam ja uposlio ljudi preko reda. Mladi će ostajati i služiti svojoj zemlji onda kada budu u mogućnosti dokazati što znaju i umiju. Kada znanje i spoznaja kako nešto napraviti budu u prednosti pred poznavanjem nekoga. Onda kada će se vrednovati izvrsnost, stručnost, znanje i poštenje a ne boja stranačkog dresa ili blizina „koridora moći“. Dok tako ne bude nastaviti će se povijesno iseljavanje. Prema podatcima UN-a za 2015. godinu skoro polovina stanovnika rođenih u Bosni i Hercegovini, točnije 43,3% u odnosu na sadašnji broj stanovnika, napustilo je zemlju. Prvaci smo Europe, daleko ispred naši susjeda. Crna Gora 22,1, Hrvatska 20,4, Srbija 10,9.  Za usporedbu Španjolska 2,7, Francuska 3,3, Njemačka 5.

Ako pogledamo unatrag tko je sve vodio ključne resore u kojima se oblikovalo bosanskohercegovačko društvo, proveo proces privatizacije, upravljalo državnom imovinom možemo biti zadovoljni što bar imamo luđačku košulju. Šahisti imaju pacere i velemajstore. Ali šahovskom organizacijom upravljaju velemajstori a ne paceri

Trgovina političkim utjecajem i valjanje klada vješto su prikriveni. To je još jedna umotvorina američke političke prakse. Ni perjanica borbe protiv korupcije Transparency Inetrnational, ne govori o njima. Često se prepliću i s povredom dva pravna načela: načela savjesnosti i poštenja i načela zabrane zloporabe prava. Uz to narušavaju i princip jednakog postupanja države prema građanima i princip odgovornog vršenja vlasti.

Lobiranje i(li) trgovina utjecajem

Trgovina političkim utjecajem je nezakonito lobiranje ili privatni razgovori političara u kojima nastoje utjecati na tijek rasprave za donošenje ili ne donošenje odluka i zakona u parlamentu sukladno interesima svoje skupine, organizacije ili zajednice. Tako  nastaju zakoni i odluke koji nekima pogoduju, a drugima štete. „Valjanje klada“ ili logrolling možemo razumjeti kao praksu po kojoj jedan zastupnik u parlamentu pomaže izglasavanje zakona očekujući za uzvrat uslugu za neki svoj budući zakonski prijedlog. Oba ova oblika političke korupcije mogu se odnositi na prijedloge koji krše i mijenjaju postojeće zakone ili na usvajanje novih propisa koji bi im donijeli probitke. Pri tome se interesne skupine koriste najraznovrsnijim sredstvima: promidžbom, uvjeravanjem ministara i drugih dužnosnika i zastupnika u parlamentu, obećavanjem ili uskraćivanjem političke podrške, pisanjem pisama, peticija, organiziranjem štrajkova i prosvjeda, događanjem naroda.

Lobiranje je posve legitimna djelatnost u suvremenim demokracijama. One su zakonom utvrdile što lobisti smiju, a što ne smiju i gdje lobiranje prelazi u korupciju. Temeljem zakonske regulative moguće je razmjerno dobro razlučiti korupciju od dopuštenog lobiranja. Lobiranje u Bosni i Hercegovini nije zakonom regulirana oblast. I tu jedino može pomoći Transparancy International.

Radi razumijevanje ove vrste korupcije nekoliko primjera. Rudnici ugljena i željeznice vladinom uredbom oslobođeni su plaćanja poreza i doprinosa na plaće. Uplate poreze i doprinose samo onda kada neki uposlenik ide u mirovinu. Oštećeni su županijski i općinski proračuni i svi koji se iz tih proračuna financiraju, mirovinski fond i umirovljenici.

Temeljem nenamjernih ili namjernih krivih procjena broja stanovnika u općinama i nepravednih koeficijenata raspodjele javnih prihoda povlaštene su sarajevske općine i Bosansko podrinska županija. Tako građanin Sarajeva i Goražda vrijede dvostruko više od građana Tuzle, Zenice, Bihaća, Mostara. Za devet godina Hercegovačko neretvanska županija je izgubila 160 milijuna maraka, a Zapadno hercegovačka 63 milijuna. Zamislite što se sve za devet godina i 160 milijuna moglo izgraditi u Hercegovačko neretvanskoj županiji. Cesta od Stoca do Neuma.

Dodajmo i ovo. Federalni zavod MIO registriran je u Mostaru, a ima dvije središnje službe u Mostaru i Sarajevu. Još nas uvjeravaju kako to smanjuje troškove. Od pet federalnih ministarstava čije je sjedište u Mostaru tri imaju i urede u Sarajevu. Nepotrebno. Sudeći po broju telefona šef kabineta ministarstva prometa i komunikacija ima ured u Sarajevu a ne u Mostaru. Sve se to plaća iz proračuna, a zaposlenici, plaće i doprinosi su u Sarajevu umjesto u Mostaru. Ni jedno ministarstvo čije je sjedište u Sarajevu nema ured u Mostaru!

Raznim smicalicama onemogućava se izgradnja cesta u Hercegovini. Na trasi koridora Vc oko Mostara stalno se sam od sebe (čuj sam od sebe) događa narod i tri puta mijenja trasa.

Svaka izmjena novi projekt i novi trošak. Tri puta iz početka.  Nikad nitko nije rekao koliko je događanje naroda pojelo novca svih građana Bosne i Hercegovine? Za koliko vremena je odgođena gradnja? Koliko je zbog toga u Hercegovini manje uposlenih, manje investicija, manje proračunskih prihoda? Koliko to utječe na turizam i prihode od turizma? Federalni ministar čak samovoljno traži od Europske Komisije skidanje dionice koridora Vc  Mostar jug – Počitelj s liste prioriteta bez znanja i obavještenja Odbora za investicije BiH koji ju je utvrdio. Usporedbe radi, Austrougarska je željezničku prugu gradila od Mostara k Sarajevu, a nije od Sarajeva k Mostaru.

Tuzlanska županija proizvodi 30% električne energije u BiH, a porez na dobit od te energije uživa Sarajevo. Tuzla proizvodi, a ne izvozi, a Sarajevo ne proizvodi ali izvozi. Zašto sjedište Elektroprivrede BiH ne bi moglo biti u Tuzli?

Politički sustav u Bosni i Hercegovini je na smrt obolio. Niti slan izvor može dati slatku vodu niti trs roditi maslinama.

Dnevnik.ba

Povezani Članci

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Volim Jajce

Mostar: Među 8 dobitnika Dekanove nagrade za najbolje studente i Krešimir Čavar iz Jajca

Volim Jajce

Poznati svjetski slikar Charls Bilich nacrtao Kraljicu Katarinu Kotromanić i grad Jajce

Volim Jajce
Učitavanje....