Volim Jajce
Aktualno BiH

Nova godina, praznujmo praznike!

Tonćo Ladan : Nova godina, praznujmo praznike!

„Trudio sam se usrdno da se ljudskom djelovanju ne smijem, a da ga ne oplakujem i da ga ne prezirem, nego da ga shvatim.“  Baruch De Spinoza

Za većinu ljudi na planeti prosinac je simbol opraštanja od stare godine, mjesec nostalgije i uspomena, ali i novih odluka i planova. Prvi siječanj željno iščekujemo kao datum kada ćemo zamijeniti kalendare i otpočeti novu stranicu našeg života, a doček 31. prosinca je već tradicionalno “najluđa noć” u godini. Ako ste se dobro proveli u ludoj noći a nakon nje  godina vam loše započela ne morate se zabrinjavati, diljem svijeta ostalo je još najmanje 14 drugih Novih godina za koje se možete odlučiti. Ustvari, samo zemlje koje su prihvatile gregorijanski kalendar računaju da je 1. siječnja prvi dan u godini. To da kalendarska godina počinje 1. siječnja odlučio je Julije Cezar 46. pr. n. e., a taj sistem je sačuvan kada je 1582. papa Gregorije revidirao kalendar.

Budući da su razne kulture razvile svoje vlastite kalendarske sisteme, pojavilo se barem 26 različitih Novih godina. Od sistema koji su se zadržali do današnjih dana, najstariji je onaj kineski. Ove godine Kinezima Nova godina počinje 25. siječnja 2020. Kineski lunarni kalendar vuče korijene iz 2.637 godine p.n.e, a godina je podijeljena na 12 mjeseci od kojih svaki ima 39, 5 dana. Jedan lunarni ciklus traje 60 godina, a čini ga pet manjih ciklusa od kojih svaki traje 12 godina i u znaku je neke životinje. Legenda kaže da je Buda zatražio da sve životinje dođu do njega pre nego napusti zemlju. Kako je samo 12 životinja došlo da mu poželi zbogom, za nagradu Buda je svaku godinu nazvao po jednoj od njih. Ove 2020 godine ulazi se u godinu pacova.

Židovska Nova godina pada na 19. rujna. Jevreji praznuju takozvanu Roš hašanu, njihovu Novu godinu koja se naziva i “praznik truba”.Međutim, jevrejska tradicija nema praksu da se veseli u to doba godine, to je zapravo period samoispitivanja, kada vjernici pokušavaju da se iskupe za sva nedjela, ali i da oproste drugima. Puše se u šofar čiji zvuci, koji podsjećaju na plač, treba da pozovu na pokajanje.Tradicionalno jevrejstvo zna za običaj da se tijekom prvog prijepodneva ovog praznika, odlazi na neku rijeku gdje ima ribe. Govore se molitve, a u vodu se bacaju mrve kruha što predstavlja odbacivanje grijeha. Ovim praznikom počinje period koji se naziva “deset dana kajanja” i koji se završava praznikom Jom Kipur.

Muslimanski kalendar, potpuno lunarni, također će imati svoj datum Nove godine — 20. kolovoza 2020. Muslimanski lunarni kalendar ima Mjesečevu godinu koja traje 354 dana, osam sati i 48 minuta i za šest minuta je kraća od astronomske lunarne godine, koja je od solarne kraća za 11 dana. Zato hidžretska Nova godina uvijek pada 11 dana ranije u odnosu na prethodnu.

Muslimani se drže hidžre, pri čemu je nulti datum 16. srpanj 622. godine s daljim nizom lunarnih godina, pa se ne uklapa ni u Julijanski ni u Gregorijanski kalendar.

Preseljenje Muhameda iz Meke u Medinu pripadnici islamske vjere smatraju jednim od najvažnijih događaja islama i od tog vremena računaju svoju eru – hidžru.

Pored novogodišnj praznika koji se slave u 2020 tu su i drugi praznici.

Što su zapravo praznici?

Praznici (čiji naziv potječe od staroslavenske riječi za “nezaposlen” ili “dokon”) u najširem smislu predstavljaju dane kada se “praznuje”, ili ne radi; to su dani koji su posvećeni obilježavanju nekog važnog događaja, tih dana se ne ide ni u školu.  Na neke praznike odnosno blagdane obitelji se okupljaju da bi se proveselile ili se tada održavaju prigodne svečanosti. Neki se praznici slave kao vjerski, neki kao svjetovni, a neki se doživljavaju kao općedruštvene prigode. Kako danas tako i u prošlosti praznici su omogućavali ljudima da zaborave poteškoće svog svakodnevnog života i da im se tim putem učvrsti nada u bolje sutra.

Te i slične definicije su prihvačene u cijelom svijetu. Međutim ima i onih koji na te dane gledaju i drugačije. Jedan od njih je i bosanski franjevac, teolog i publicist Drago Bojić koji spada u red onih rijetkih intelektualaca u BiH koji se još uvijek može s pravom nazvati intelektualcem. Čovjek koji uprkos raznim pritiscima ne odbija kritički govoriti o problemima s kojima se suočava poslijeratno bh. društvo.

Tako on praznike ili blagdane definira kao blage dane sa temperaturom do 20 stepeni a najgori je Božić. Valjda zbog nešto nižih temperatura po njegovom shvačanju.

Govoreći o blagdanskoj romantici Božića, ali i njegovim uznemirujućim istinama, fra Drago Bojić navodi da bar kad je riječ o Božiću, njegov biblijsko-povijesni kontekst pada u drugi plan, pa i uznemirujuće i skandalozne istine tog blagdana ostaju zakriljene izvanjskim božićnim blještavilom.  – „ Zato treba podsjetiti da se rođenje Isusa iz Nazareta dogodilo, za ono vrijeme i za shvaćanje ondašnjih ljudi, ali i za shvaćanje mnogih današnjih ljudi, na neočekivan, šokantan i skandalozan način. Boga (Isusa) rađa žena (Marija) koja nema muža, a o njemu se brine muškarac (Josip) koji mu nije otac. Bog se, dakle, po ondašnjim, a i sadašnjim ljudskim i religijskim shvaćanjima, rađa u “nesavršenoj, sablažnjivoj i skandaloznoj” obitelji, s onu stranu religijskih propisa i društvenih konvencija.“

 

Te i takve gluposti izgovara netko tko pripada bosanskim franjevcima.

Tko su u stvari Franjevci i kakav su život imali ili trebaju da imaju?

Nitko nije ljepše opisao život prvih Franjevaca, negoli očevidac, biskup Jakob iz Vitraja: “Manja se braća ništa ne brinu za vremenite stvari, nego žarko i revno rade svaki dan oko toga da duše, kojima prijeti propast, odvrate od svjetskih ispraznosti i povedu sa sobom… Sami pak žive po uzoru prvobitne Crkve, za koju je pisano: ‘U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša’. Po danu obilaze gradove i sela i nastoje neke pridobiti, a noću se vraćaju u špilju ili samostan, odnosno samotna mjesta, gdje se bave razmatranjem…

Uz Krista iskazivali su Franjevci odmah na početku osobito štovanje prema njegovoj presvetoj Majci. Odlučno su zastupali i branili Njezino Bezgrešno začeće, uveli blagdan Njezina Pohoda i Zaruka. Na Kapitulu 1339. uvedena je služba-oficij u čast sv. Josipa kojeg je štovanje revno promicao sv. Bernardin Sijenski i drugi.

To su Franjevci. A što je tad fra Bojić. Fra Bojić je čovjek koji nema pojma o zvanju kojim se bavi. On je poput električara kojeg pozovete da vam promijeni sijalicu a on to ne zna i pritom vas uvjerava da je sposoban da vam izmjeni čitavu električnu instalaciju koja je po njegovom mišljenju dotrajala.

Bibliski izvještaj iz drugog poglavlja Luke znaju i mala djeca ako idu na vjeronauk u neku krščansku Crkvu a tako uvažen intelektualac ne zna. Pogledajmo što stoji u tom Bibliskom izvještaju: Luka 2:4–20,25-40,52    4Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – 5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
6I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. 7I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu 8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« 13I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:

14»Slava na visinama Bogu,a na zemlji mir ljudima,miljenicima njegovim!«
15Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: »Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.« 16I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

 25Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:29»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,po riječi svojoj, u miru!30Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,31koje si pripravio pred licem svih naroda:32svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.« 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
36A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. 38Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
39Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

52A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Ovaj istiniti Bibliski tekst fra Bojić opisuje riječima „ nesavršenoj, sablažnjivoj i skandaloznoj obitelji“ s onu stranu religiskih propisa i društvenih konvencija…

U gore navedenom Bibliskom izvještaju smo prošitali da su Josip i Marija kad su stigli u Betlehem, ondje su zatekli mnoštvo ljudi koji su također došli zbog popisa. Stoga za njih dvoje nije bilo mjesta u prenoćištu. Nisu imali drugog izbora nego prenoćiti u staji. Možemo samo zamisliti koliko je Josip bio zabrinut dok je promatrao svoju ženu koja je trpjela sve jače bolove, kakve nikada prije nije osjetila. Naime, upravo je ondje, u staji, dobila trudove.

Žene mogu razumjeti kako se Marija osjećala u tim trenucima.  Luka u svom evanđelju ne opisuje pojedinosti tog događaja, nego jednostavno kaže: “Rodila je sina svojega, prvorođenca”, zatim spominje jedan dobro poznati detalj: “Povila ga je i položila u jasle”. Marija je Isusa položila u jasle, ustvari u korito iz kojega su jele životinje. Koji bi roditelj izabrao takvo mjesto za rođenje svog djeteta ako bi imao drugog izbora? Većina roditelja želi najbolje za svoju djecu. Koliko su tek Marija i Josip silno željeli pružiti najbolje Sinu Božjem! No oni nisu postali ogorčeni zbog onoga što nisu mogli promijeniti, nego su učinili najbolje što su mogli u postojećim okolnostima. Marija je brižno povila svog sina i zatim ga nježno položila u jasle, gdje je bio na toplom i sigurnom. Nije dopustila da je uvjeti u kojima je rodila obeshrabre, nego je za njega učinila sve što je mogla. Diljem svijeta Isusovo se rođenje u predstavama i na slikama prikazuje na taj idiličan način.

Što je tu skandalozno ili sablažnjivo. Naprotiv to je ohrabrenje i poticaj za svakog. Bez obzira na okolnosti, učini ono što je najbolje za tebe, iskoristi mogućnosti koje ti Bog daje a Bog nikog ne ostavlja bez mogućnosti. Samo je do nas hoćemo li ih prihvatiti..

Zatim slijedi zaključak našeg uvaženog intelektualca.. –  ne bi nazaretska obitelj ni danas bolje prošla i zasigurno bi naišla na zidove šutnje, prezira i odbačenosti….

Međutim u navedenom Bibliskom izvještaju čitamo da su u staju  banuli pastiri kako bi vidjeli obitelj, a posebno dijete. Bili su ushićeni, a lica su im blistala od radosti. Dotrčali su s obronaka na kojima su boravili sa svojim stadima. Iznenađenim su roditeljima ispričali zadivljujuć događaj koji su upravo doživjeli. Marija je sigurno bila iscrpljena od poroda, no pažljivo je slušala svaku riječ. Ne samo da je slušala nego je i “čuvala sve te riječi u srcu svojemu i razmišljala o njima”. To joj je, između ostalog, pomoglo da cijeli život ima jaku vjeru.

Tako i danas. Razmišljati o tom događaju svakom vjerniku pomaže da ima jaku vjeru; osim naravno fra Bojiću on u svojoj gluposti  Isusovu obitelj povezuje s migrantima i izbjeglicama koji se nalaze u Bosni i Hercegovini – ……kao što su primjerice mnogi migranti i izbjeglice u našem društvu i diljem svijeta odbačeni na margine, zatvoreni u blatnjava šatorska geta i napuštene kasarne, posve izolirani i odvojeni od života kako ne bi kvarili raspoloženje uspješnog, čistog, bogatog i situiranog svijeta – podvukao je fra Drago Bojić.

On zaboravlja činjenicu da su sami građani Bosne i Hercegovine u ne tako davnoj prošlosti bili u milijunskom (dva milijuna) broju migranti i izbjeglice. Samo slika tih bosanskohercegovačkih migranata i izbjeglica je nespojiva sa slikom migranata i izbjeglica koji su došli u Bosnu i Hercegovinu. Svakom čovjeku koji je pobjegao sa svog ognjišta da bi spasio vlastiti život treba razumjeti i pružiti mu pomoć bez obzira na porijeklo i vjeroispovijest. Samo izvještaji koji pristižu iz čitave Europe a i same Bosne i Hercegovine govore o sasvim neobičnom tipu migranata i izbjeglica kojima fra Bojić svijetli svoje lice dodajući….. – Okolnosti rođenja Isusa iz Nazareta morali bi izazvati bar malo nelagode s obzirom na činjenicu da su kršćani velikim dijelom danas bogati, moćni, privilegirani, kapitalistički i eksploatorski dio svijeta koji je ponajviše odgovoran za svjetsko siromaštvo…..

Kakav lijep opis kršćana ali to nije rečeno bez cilja. Tim opisom fra Bojić misli na Hrvate. Zaboravlja činjenicu da je Republika Hrvatska u periodu od 1990 do 1995 godine udomila milijun izbjeglica a danas je kriva što dozvoljava da u Bosni i Hercegovini migranti žive tako kako žive. Ako je i od Bojića što je previše, previše je.

Zato nema potrebe više da ulazimo u pisani dijalog s dotičnim gospodinom ali moramo se osvrnuti i na one koji takve konstatacije odnosno laži s neprekrivenom radošću objavljuju. Laž se definira kao  kriva izjava ili postupak, osobito s namjerom da se nekoga prevari, sve što ostavlja ili što bi trebalo ostaviti krivi dojam. Namjera je navesti druge da vjeruju nešto za što lažljivac zna da nije istina. Lažima ili poluistinama nastoji prevariti one koji imaju pravo znati istinu. Ljudi lažu iz mnogih razloga. Neki smatraju da moraju lagati s obzirom na svoje sposobnosti kako bi imali uspjeha u ovom nadmetačkom svijetu. Drugi pokušavaju lažima prikriti pogreške ili krivnju. Drugi opet krivotvore izvještaje kako bi ostavili dojam da su uradili posao koji nisu uradili. Zatim ima i takvih koji lažu da bi nanijeli štetu nečijem glasu, izbjegli neprilike, opravdali prijašnje laži ili prijevarom ljudima uzeli novac. Laži, bez obzira kako bezazlenima izgledale, djeluju razorno na dobre međuljudske odnose.

Kome to treba danas u Bosni i Hercegovini, kome su u interesu loši međuljudski odnosi? Kome?

Neka se upitaju ljudi iz Federalne novinska agencija (FENA) koja je uspostavljena  uredbom Vlade Federacije BiH 2000. godine radi obavljanja novinsko-agencijskih poslova od značaja za FBiH. FENA je uvjerljivo najcitiraniji izvor u medijskom prostoru BiH, što nosi i posebnu društvenu odgovornost. Kao značajna karika u demokratskom razvoju društva FENA nastoji biti medij prenošenja informacija, ali i generator nastanka vijesti i drugih medijskih sadržaja.

Neka se upita Jajce online portal koji za sebe kaže – Kako je većina informativnih portala na domaćem web-u vezana za određene političke subjekte i ciljeve, odnosno neobjektivna prema svojim krajnjim korisnicima, odlučili smo se za nešto potpuno drugačije.U zemlji poput naše, upravo su objektivnost i nezavisnost ono čega najviše nedostaje, zbog čega je JAJCE ONLINE svojevrsna oaza slobodnog izražavanja stavova i „nefiltriranih“ informacija bez obzira na njihovo porijeklo.

Kako lijepo zvuče ti opisi? Ako su istiniti, nek se tad upitaju, što smo postigli objavom fra Bojića? Kako smo s tim udovoljili riječima kojima se dičimo?

 

Postavlja se pitanje s kojom bi revnošću, radošću i brzinom gore navedene agencije bile spremne objaviti da je fra Bojić kojim slučajem govorio o najpoznatijem migrantu i izbjeglici iz islamskog svijeta Muhamedu. Da je naprimjer govorio o njegovom bračnom životu o njegovoj obitelji.

Muhammedova biografija koju je sastavio Ibn-Hišam spominje da je Muhammed oženio bogatu udovicu Hatidžu, koja je od njega bila 15 godina starija. Nakon njene smrti oženio je mnogo žena. Kad je umro ostavio je devet udovica. Najupečatljivija je priča o njegovoj ženi Aiši. Postoje različita mišljenja o starosti Aiše u vrijeme kad je zaručena za Poslanika i kada se udala za njega. Prema nekim mišljenjima Poslanik Muhammed se zaručio Aišom, u Mekki, kada je imala šest godina, dvije godine nakon smrti Hatidže, Muhammedove prve žene, a oženio je u Medini, kada je imala devet godina, i to u Ševalu prve godine po hidžri. Sa Poslanikom je živjela devet godina, a postala je udovica u osamnaestoj.

Prema drugom mišljenju koje se temelji na računanju godina Aišinih prema njenoj sestri Esmi, Aiša je imala devetnaest godina kada se udala za Poslanika Muhammeda. Naime, kaže se da je Esma imala dvadest osam godina u prvoj godini po Hidžri, a bila je starija od Aiše deset godina, koja je prve godine po Hidžri imala prema ovom računu osamnaest godina. Udala se za Poslanika Muhammeda godinu dana po Objavi, a zaručena je za njega sa četrnaaest ili petnaest godina. Esma je umrla u stotoj godini starosti u sedamdest trećoj godini po Hidžri. Takođe, postoji stajalište da je Aiša imala najmanje deset godina u vrijeme kad je zaručena, a između četrnaest i petnaest godina kada se udala za Poslanika Muhammeda.

Da li ovakvim izvještajima treba pridavati neku posebnu pažnju kod informiranja građana, treba li na to gledati poput Bojića. Skandalozno, sablažnjivo, pisati laži, poluistine i to što je moguće brže razglasiti poput navedenih agencija, ili je bolje razmisliti što postižemo tim načinom? Da li je to put koji vodi do stvaranja dobrih međuljudskih odnosa? Da li to treba sagledati očima vjernika i tako to prezentirati?

Poslanik, s.a.v.s., je počeo Aišu sanjati. Aiša u vezi s tim kazuje da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri puta si mi se u snu pojavljivala. Nakon toga, melek mi te je kradom doveo u odjeći od svile i rekao mi: ‘Ovo ti je supruga.’ Kad sam ti otkrio lice i vidio da si to ti, rekao sam: ‘Kad je od Allaha,nek’bude tako.'”(Prenose Buharija i Muslim)
Navedena predaja jasno govori da je Poslanik, s.a.v.s., Aišu oženio po Objavi, tj. to mu je bilo naređeno. Zbog toga je njena udaja specifična: Poslanik ju je oženio kao djevojčicu, uz pristanak njenog oca Ebu Bekra. To se desilo u ševvalu, jedanaeste godine po Poslanstvu, ili godinu dana nakon ženidbe Sevdom, dakle, dvije godine i pet mjeseci prije Hidžre. S ozirom da Aiša tada nije bila šerijatski punoljetna, ona je ostala u kući svoga oca. Nakon što je postala punoljetna (baliga), došla je u Poslanikovu kuću. To se desilo u ševvalu, sedam mjeseci nakon Hidžre, u Medini, kada je izgrađena Poslanikova džamija.

Kada ovo razumijevamo ne smijemo i ne trebamo da ovo gledamo iz ugla Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja Europe… To trebamo i moramo posmatrati iz ugla Arabije u sedmom stoljeću. Tada je bila potpuno normalna stvar da muškarac pita oca, u ovom slučaju Ebu Bekra Es-Siddika, da oženi njegovu kćerku. Tada je bio ‘urf ili običaj, nešto potpuno normalno, da se mlade djevojčice u tako mladim godinama udaju i odu živjeti u kući muža, ali ne da bi imale seksualni odnos sa njim već da bi se navikle na život nove porodice, da se sa svojim budućim mužem poveže emotivno kako bi u periodu kada bude sposobna za seksualni odnos svojevoljno pristupila tom odnosu. To je bio pripremni period upoznavanja i formiranja ljubavi između to dvoje. Prema svim saznanjima i uz zadržavanje nužnog opreza u pogledu verodostojnosti tradicionalnih izvora, napose u domenu stvaranja slike o Muhamedovim karakternim i moralnim osobinama, može se zaključiti da je, sve u svemu, bio nenametljiv, skroman i nesklon raskoši, privržen porodici i bliskim prijateljima, s izrazitim osećanjem mere i pravičnosti, naravno, na islamski način.

„Trudio sam se usrdno da se ljudskom djelovanju ne smijem, a da ga ne oplakujem i da ga ne prezirem, nego da ga shvatim.“  Tako i ja. Nadalje složiću se s konstatacijom da Crkva u svim razdobljima pamti loše kršćane i iskvarene svećenike. Kako to nikoga ne bi iznenadilo, sam Isus Krist je to prorekao; štoviše, svoju je Crkvu usporedio s poljem na kojem rastu i dobra pšenica i korov te s mrežom u kojoj ima i dobrih i loših riba, a sam je dopustio da među njegovim apostolima bude i Juda.

Premda se sve odvija u vremenu, nijedan čovjek nije u stanju točno definirati što je to vrijeme. Ono je neshvatljivo isto kao i prostor. Nitko ne može objasniti kada je vrijeme započelo i kamo ono zapravo teče. Osim Svemogučeg Boga. No postoje neke značajke vremena koje mi ljudi možemo shvatiti. Njegov se protok može mjeriti. Isto tako, njegov je tijek jednosmjeran. Poput rijeke koja neprestano teče samo u jednom smjeru, i vrijeme teče samo prema budućnosti. Bez obzira na brzinu svog tijeka, vrijeme nikad ne može teći u suprotnom pravcu. Nemoguće je vratiti prošlost isto kao što bi bilo nemoguće učiniti da Plivski vodopad poteče uzbrdo.Sadašnjost u kojoj živimo je trenutna. Ona se takoreći kreće i neprestano pretvara u prošlost. Ništa je ne može zaustaviti. Kod budućnosti je drugačije. Ona je uvijek ispred nas. Ako smo obzirni prema sebi i ljudima koji nas okružuju ako gledamo na Boga kao stvarnu osobu tad možemo prepoznati prepreke koje se nalaze pred nama i pripremiti se da ih svladamo, ne vrjeđajući nikoga.

Ako bi mogli birati, kako bi trebalo izgledati društveno uređenje pod kojim bi najradije željeli živjeti? Većina nas bi sigurno željela stabilno uređenje koje nam daje razumnu mjeru osobne slobode. To bi trebalo biti uređenje koja obuzdava zločin, zalaže se za mir i socijalnu pravdu i promiče materijalno blagostanje. Sigurno bi i mi polagali veliku pažnju takvom uređenju koje nije ni okrutno, niti podmitljivo. U kojem čovjek može da prakticira svoju vjeru i svoje religiozno oprjedjeljenje, da tim oprjedjeljenjem spaja a ne rastavlja svoje bližnje jer svi smo potomci jednog čovjeka i jedne žene i svi imamo jednog Boga. Razmišljajmo o tome.

Ako smo loše zapoćeli ovu 2020 Novu godinu, vidjeli smo da je ispred nas još dosta novih godina koje možemo proslaviti i krenuti u bolje sutra, u ljepšu budućnost, da sami budemo bolji. A za one koji mrze, koji ne vole, koje proganja želja za osobnim dokazivanjem, kojim odgovara ljudska neterpljivost, razjedinjenost, takvima preporučijem da proslave 25. sječnja 2020 Kinesku Novu godinu, možda nešto i nauće, nešto svate. Ako ne, ipak želim da znaju, da je u znaku pacova.

pripremio i napisao Tonćo Ladan

 

Povezani Članci

TRAJALO DO ISILA Kolijevka civilizacija ostala bez ijednog spomenika

Volim Jajce

Jajce: Božićni turnir-raspored utakmica 1/8 finala

Volim Jajce

ODNOSI LIDERA Čović: Nisam obeshrabren otkazivanjem radnog ručka

Volim Jajce
Učitavanje....