Volim Jajce
Aktualno BiH Jajce Politika TOP

Tender načelnik i pretender efendija

Prije nekoliko dana na redakcijski e-mail zaprimili smo članak nekoga od naših sugrađana koji je, očito želio ostati “anoniman”. Kako vidimo, isti članak je u isto vrijeme poslan i našem najčitanijem portalu Jajceonline, ali oni ga očito nemaju namjeru objaviti zbog samo njima znanih razloga.  S obzirom da se radi o tematici koja će očito zanimati naše sugrađane, odlučili smo se ipak na objavljivanje ovog članka.

 

U modernim i razvijenim državama na odgovorne političke funkcije na lokalnom, a posebno na državnom nivou rijetko se uspinju osobe koje nisu dobro situisane, čiji preci zadnjih nekoliko generacija nisu bili uspješni u biznisu i/ili politici. To sa sobom nosi čvrste veze i poznanstva (lokalna i međunarodna) i omogućuje uspješnije vršenje povjerenih funkcija. Još ako su te osobe veliki domoljubi, a puno je takvih primjera u velikim državama onda je uspjeh uglavnom zagarantovan. Takvi zvaničnici ne prodaju svoj obraz i čast svoje porodice za nekih 100 kvadrata stana u Sarajevu. Oni i kad odu sa položaja, vraćaju se u okrilje svoje porodice, privatnog biznisa ili im se otvaraju neke druge mogućnosti.

Kako mi nismo ni moderna ni razvijena država, a imamo Bogom date uslove da to budemo, onda se kod nas skoro pa u pravilu događa da na neke ključne položaje isplivaju ljudi koji tome nisu dorasli. Ne krasi ih impresivni background njihovih porodica niti njihovi lični dosezi na kojima bi im ljudi pozavidili. Ako bi se malo dublje „kopalo“ po porodičnoj istoriji, vjerovatno bi se kod mnogih našlo nešto što bi ti novopečeni „lideri“ rado izbrisali ili sakrili od javnosti. Ovdje se ne misli da je sramotno ako je nekome otac bio obični radnik ili seljak-poljoprivrednik, jer to su u većini slučajeva časni ljudi koji svoju djecu odgajaju da budu prije svega pošteni ljudi. Sramotno je kada se ti ljudi od finih i poštenih roditelja, pod uticajem prividne moći toliko promjene i zaborave sve ono što su ih oni učili tokom odrastanja. Zapitaju li se kakva će biti njihova djeca kada budu u prilici da i sami donose neke važne odluke koje se tiču i drugih? Njihova djeca neće nositi epitet sinova ili kćeri običnog radnika ili seljaka-poljoprivrednika, koji su akademski status svojim sinovima omogućili teškim radom i uz velika odricanja. Njihova djeca će odrastati kao povlašteni soj ili danas popularno rečeno celebrity. Trošiti će (i troše) za jednu večer više nego što obični radnik (kao što je bio njihov dedo koji im je svojim radom omogućio uspinjanje na društvenoj ljestvici) zaradi za cijeli mjesec. I smatrat će da je to sasvim normalno, kao što to smatraju i njihovi roditelji. Novac i moć ubijaju u čovjeku ono najvrijednije! Rijetki su ljudi koji odole tim šejtanskim iskušenjima.

Kad kod nas „kokuz“ dođe na neki položaj, on je svjestan da će nakon što mu istekne mandat na koji je biran ponovo biti u situaciji malo boljoj od početnog kokuzluka. Jer, kad se dođe na neki položaj onda i standard poraste pa se troši onako kako se ranije nije trošilo. Zato većina gleda kako iskoristiti svoj mandat za sticanje što veće koristi, za sebe, svoju djecu, a neki i za unuke. Još ako im sjedne još neki mandat, onda je samo nebo granica. Pojedini poguraju malo i stranke koje su ih kandidovale pa tako na neki način sebi kupe i neki bolji položaj od prethodnog. I sve se vrti u krug, uglavnom sa istim ili sličnim likovima.

A narod, koji im je dao povjerenje i vjetar u leđa može samo da očajava jer kada shvate kakvog su čovjeka izabrali, a obično prođe jedan ili dva mandata dok im to dođe iz guzice u glavu, on dobije neki drugi položaj (u pravilu veći) i makne se sa vidika toga istog naroda. Na njegovo mjesto uskoči novo lice, obično kokuz kao i njegov prethodnik, pa narod pomisli da je to promjena koju je želio i ponovno preda svoju sudbinu u ruke tom nekom novom. I tako se to vrti već 20-tak godina. Narod na kraju samosažaljivo konstatuje: „A šta ćeš, ipak je naš“.

E ti „naši“ koštaju nas zdravlja, živaca, nedostižnog boljeg života i svega ostalog što bi normalan čovjek trebao da ima za dostojanstven život. Zbog tih „naših“ čekaju se vize ispred ambasada Slovenije, Austrije, Njemačke… Zbog njih svoje sinove i snahe, unuke i prijatelje vidimo samo preko mobitela i za „urlab“.

Zbog tih „naših“, mladi koji završavaju fakultete i čiji roditelji daju „crno iza nokta“ da bi im to omogućili čame kod kuće ili se smucaju po kafanama i žicaju svoje nemoćne roditelje da bi mogli popiti kafu sa curom. Pišu molbe za svaki posao koji se pojavi, naivno vjerujući da bi ovaj put sve moglo da ide poštenim putem i svaki put se ponovo razočaraju. Gledaju kako se zapošljava po stranačkim linijama pa se i sami učlane u neku stranku, ali ni to ne bude dovoljno jer im fali još neka rodbinska veza.

Ima „naših“ firmi koje dobivaju poslove na tenderima i to dobro naplate, ali im radnici rade za sadaku. A pojedine gazde kupuju sebi bjesne aute od 100 hiljada maraka i više. Grade vile okružene zidovima iznad Jajca, a šugaju se kada radniku trebaju da plate ono šta je zaradio.

Naš načelnik se utopio u tenderima, kao da ga ništa drugo i ne interesuje. Kažu da ga je jedan efendija nazvao „tender načelnikom“.

Kada bi naši građani znali koliko je para potrošeno za put prema Vlasinju, koji nikada neće biti dovršen jer je to u startu bilo osuđeno na neuspjeh…

Koliko je para potrošeno za asfaltiranje puteva, a grad nam izgleda lošije nego albanske ceste poslije pada komunizma…

Koliko je para potrošeno za vodosnabdjevanje sela, a ljudi i danas nemaju dovoljno vode za pristaviti kafu ili čaj…

Koliko je para potrošeno za izgradnju sportske dvorane, a nisu stvorili uslove da se u njoj mogu igrati sve sportske utakmice. Ali kažu da je ostalo za dva-tri stana u Sarajevu…

Koliko je para potrošeno za uređivanje glavne ulice u gradu, a par godina nakon toga ona izgleda kao da su se djeca igrala sa tim kockama, a koliko se tek priprema para potrošiti da bi se popravilo ono što je nakaradno napravljeno…

Prvi odgovorni je dobio za nagradu ministarsku fotelju, a za drugoga ćemo tek da vidimo šta će dobiti.

Ovo je samo uvod, da ne budem opširan u prvom pisanju. Detalje o tenderima i poslovima preko kojih su „isparile“ naše pare uskoro ću da objavim. Nadam se da će biti portala koji će imati hrabrosti da to objave, jer svi se furaju na to da su objektivni.

I za kraj o efendiji koji je načelnika nazvao „tender načelnikom“. Za njega možemo reći da je on pretender efendija (neka uzme rječnik engleskog jezika). Pretender, jer se pretvara da je glavna moralna vertikala našeg grada i našeg naroda i uzima sebi za pravo da svakoga kritikuje (pa i načelnika koji je od njega 100 puta bolji i pošteniji), a unosi toliko smutnje u narod da samo Uzvišeni zna šta nas čeka. A to šta nas zavađa sa našim komšijama tek bi moglo doći na naplatu, ali ne njemu već nama bijednima i naivnima.

 

F.B.

 

Povezani Članci

SDA će propasti kao i Lagumdžijin SDP

Volim Jajce

BiH Obilježena 557. obljetnica krunidbe posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića

Volim Jajce

BiH nije Erdoğanov “amanet”, Izetbegović nije imao mandat govoriti uime Hrvata i Srba

Volim Jajce
Učitavanje....