Volim Jajce
Aktualno BiH Jajce

Tonćo Ladan: Mrzi bližnjeg svoga

Tonćo Ladan: Mrzi bližnjeg svoga

Bez obzira na to gdje živiš u Bosni i Hercegovini, zasigurno si vidio kako religija utječe na život mnogih ljudi, a možda i na tvoj vlastiti. Možeš vidjeti Hrvate katolike kako nedjeljom idu u crkvu da čuju propovijed i da se mole u njima dok drže raspelo ili krunicu. Zrna krunice služe za brojanje molitava koje se u odanosti upućuju Mariji. A opatice i svećenike nije teško prepoznati u njihovoj specifičnoj crnoj odjeći.

Srpska područja također obiluju crkvama, te nedjeljom građani pravoslavne vjeroispovijesti obično oblače svoju najbolju odjeću i okupljaju se da bi se molili i slušali propovijedi. Njihovi svećenici obično nose crnu odjeću i karakterističan svećenički ovratnik. Biblija ili Sveto pismo zajednička je i jednima i drugima.

Tamo gdje žive Bošnjaci muslimani  možeš čuti glas mujezina, muslimanskih pozivara, koji pozivaju s minareta pet puta na dan, okupljajući vjernike na namaz, ili obrednu molitvu. Muslimani Kur’an smatraju islamskom svetom knjigom. Prema islamskom vjerovanju, objavio ga je Bog i po anđelu Džibrilu dao poslaniku Muhammedu u sedmom stoljeću naše ere. U mnogim mjestima sve ovo možeš vidjeti ili doživjeti u istom danu jer su kao i sama država te mjesta izmiješana žiteljima sve tri religiozne zajednice.

Na što ukazuje ova međusobna raznolikost na tako malom prostoru u izražavanju religioznosti?

Ukazuje na to da građani bez obzira na svoju vjersku ili nacionalnu pripadnost imaju duhovnu potrebu i čežnju za duhovnim ili unutrašnjim mirom. To isto pokazuje da svi oni žive sa svojim nevoljama i tegobama, sa svojim nedoumicama i pitanjima, svojim siromaštvom i svojom nadom u bolji život. To je svima isto, kao i zrak koji udišu.

Iako vjerske osjećaje izražavaju na različite načine dok se mole Bogu konačni cilj tih osjećaja izraženih u molitvama je isti. Blagoslov i utjeha. Mnogi kroz religiju pokušavaju saznati odgovore na pitanja: Zašto živimo ovaj život? Što će nam donijeti budućnost? Ima li nade za ovu zemlju punu toliko različitosti? Što se dešava nakon smrti?

S druge strane u Bosni i Hercegovini postoje i oni koji ne ispovijedaju nijednu religiju niti bilo kakvo vjerovanje u boga. Oni su ateisti. Ima i agnostika, oni vjeruju da je Bog nepoznat i da ga se najvjerojatnije ne može ni upoznati. Međutim, to sasvim sigurno ne znači da ti ljudi nemaju principa ili etike, isto kao što ni činjenica da netko tko ispovijeda religiju znači da ih ima. Međutim, ako netko prihvati religiju kao „odanost nekom principu; strogu predanost ili vjernost; savjesnost; pobožnu naklonost ili privrženost“, tada većina ljudi, uključujući ateiste i agnostike, ipak u svom životu pokazuje neki oblik religioznosti. No danas je malo onih koji kažu da ne pripadaju ni jednoj religiji.

Religija se definira kao sustav vjerovanja, učenja i običaja nekog pojedinca ili organizacije u kojemu središnje mjesto zauzima vjerovanje u Boga. Religijom se može smatrati i idoliziranje odnosno obožavanje ljudi, predmeta, želja ili nekih sila. Religiozna učenja trebaju utjecati na osobnost i svakodnevno vladanje svakog vjernika. Dakle, normalno je da će vladanje svake osobe, u većem ili manjem omjeru, odražavati njenu vjersku pozadinu. Odgovarat će na pitanja koja su važna za svakog vjernika. Kao što su: Kakav učinak tvoja religija ima na tebe? Stvara li tvoja religija dobroćudnijeg čovjeka? Stvara li velikodušnijeg, poštenijeg, poniznijeg, tolerantnijeg i suosjećajnijeg?

S tim u vezi u Bibliji ili Svetom pismu; u Levitskom zakonu ili trećoj Mojsijevoj 19:17,18 je napisano: „17 Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. 18 Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!“

Pod naslovom „Provjeravanje“, Kur’an navodi slično načelo u suri 60:7 „Allah će, sigurno, uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan“ .

„Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe“ čitamo u Bibliji. Zašto? Odgovor nalazimo u Kur’anu: „Allah će, sigurno, uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima ste u zavadi“. Drugim riječima kazano da ti ne bi bilo žao zbog tvoje mržnje kad dođe do ljubavi. Isto tako to znači da se ljubav prema bližnjemu, baš kao i ljubav prema Bogu, ne svodi se samo na osjećaje. Ona se pokazuje djelima. To načelo vrijedi u svakoj situaciji. Ono isključuje pristranost, mržnju, laž ili klevetanje, a zahtijeva od nas da budemo obzirni prema ljudima bez obzira na njihovu nacionalnu ili religioznu pripadnost. Tu nema mjesta iskvarenom poimanju ljubavi, koje se temelji na sebičnosti. Daj samo meni ili daj samo nama.

Do 1990.  u BiH bilo je više ateista i agnostika to je tad bilo trend, bilo je napredno; a biti religiozan značilo je biti zaostao ne biti u trendu po ondašnjim mjerilima. Sve se to promjenilo 1990 – ih godina, religiozno je postalo napredno i bilo u trendu a ono drugo zaostalo i glupo. Tako dolazimo i do prvih demokratskih izbora održanih u BiH.

Opći izbori u SR BiH održani su 18. novembra 1990. godine. To su bili prvi višestranački izbori. Odziv birača na izborima bio je 77,83 posto od 3.033.921 broja upisanih.

 

Pobjedu na izborima odnijele su tzv. nacionalne stranke – Stranka demokratske akcije SDA, Srpska demokratska stranka SDS i Hrvatska demokratska zajednica HDZ, koje nakon izbora formiraju vlast u Republici BiH. Izabrani su članovi Predsjedništva SR BiH, poslanici u Skupštini SR BiH (dvodomni parlament podijeljen u Vijeće građana i Vijeće općina).

Predsjednik Predsjedništva SR BiH postao je Alija Izetbegović (SDA), dok je za predsjednika Skupštine izabran Momčilo Krajišnik (SDS). Na čelo Vlade došao je Jure Pelivan iz HDZ-a. Od 22 ministarska mjesta 10 je pripalo SDA, sedam SDS-u i pet HDZ-u. Izbor 240 poslanika u oba doma Skupštine SR BiH morao je održavati zastupljenost konstitutivnih naroda u BiH prema popisu iz 1981. godine.

Rezultati za Vijeće općina bili su nešto drugačiji, ali i tamo pobjedu su  odnijeli – SDA sa 43, SDS sa 38 i HDZ sa 23 mandata, pored njih prolaze i SK BiH sa četiri, Savez reformskih snaga Jugoslavije i Srpski pokret obnove s jednim mandatom. Na listama za članove Predsjedništva trebalo je izabrati sedam članova – po dva iz reda Srba, Hrvata i Muslimana i jedan iz reda ostalih. Članovi Predsjedništva su postali Fikret Abdić, Alija Izetbegović, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Stjepan Kljujić, Franjo Boras i Ejup Ganić.

Novembarska pobjeda opozicionih stranaka označila je kraj socijalističkog poretka u BiH. Reformisti su doživjeli težak poraz, a SK BiH je kao jedna od republičkih organizacija SKJ doživjela najveći poraz u Jugoslaviji. SDA, SDS i HDZ stvaraju koaliciju koja će postojati do početka rata u BiH.

Ubrzo se pokazalo da politika vladajućih nacionalnih stranaka ne može izgraditi stabilno vezivno tkivo u društvu koje su razdirale nacionalne i vjerske različitosti. Takva politika nije bila u stanju osloboditi ljude predrasuda i zadržati ih u uvjerenju da su svi ljudi braća. Naprotiv isticale su se različitosti i budile sjenke nemira otkopavanjem grobnica starijih preko četrdeset godina i pokazivalo se što se dešavalo u vremenu nacionalnih raskola. Ponedjeljkom smo gledali kako su Hrvati ubijali Srbe a utorkom kako su Srbi ubijali Hrvate i Muslimane. Srijedom kako se pokrštavalo i kako poturčivalo u Bosni i Hercegovini. Vikendom se opijalo. U takvoj situaciji se mislilo (nažalost kratko) da bi religija vođena Božanskim načelima mogla unijeti neophodnu pozitivnu promjenu. Učiniti nešto za izgubljene duše i približiti ih jedne drugima. To se nije desilo.

Zato na području religije nalazimo možda najveći neuspjeh bosanskohercegovačkog naroda. Ako se stablo prosuđuje prema njegovim plodovima, onda religija mora dati odgovor za svoj plod mržnje, netolerancije i rata koji se desio kao posljedica sprege politike i religije. To je rezultiralo kod većine ljudi da im je religija postala kao i ljepota, bila je samo površinska. Postala  je vanjski premaz koji se brzo ljuštio pod pritiskom rasizma, nacionalizma i ekonomske nesigurnosti.  Načelo „ljubi svog bližnjeg i ljubi svog neprijatelja“, pretvorilo se u parolu :„mrzi bližnjeg svoga, kao što mrziš i neprijatelje svoje“.

Umjesto da služi kao pozitivan utjecaj prema civiliziranju bosanskohercegovačkog naroda, religija je igrala vlastitu fanatičnu ulogu u raspirivanju plamenova bjesomučnog patriotizma i u blagoslivljanju nacionalnih stranaka. Nije bila ono što je trebala da bude, progresivna snaga za promjenu koja preskače granice ljudskog, koja ima pogled usmjeren na Boga i prepušta se utjecaju božanskog. Da bi po njegovom primjeru pružila potreban razum i potrebnu toleranciju i da bi stvorila mir. To se nije desilo. Došlo je do rata.  I to kakvog rata.

Pretpostavlja se da je u gotovo četvorogodišnjem ratu stradalo između 100.000 i 200.000 ljudi, dok je preko dva miliona stanovnika moralo napustiti svoje domove. Prema najnovijim izvještajima u ratu je stradalo oko 94.000 stanovnika, a raseljeno je oko 1,8 miliona.

Jedan naslov u listu Asiaweek koji je bio časopis za vijesti na engleskom jeziku sa fokusom na Aziju, koji je tjedno objavljivala Asiaweek Limited, podružnica kompanije Time Inc., sa sjedištem u Hong Kongu. U tom listu od 20. listopada 1993. moglo se pročitati : ”Bosna je epicentar vjerskog sukoba.“

Naslov jednog komentara u San Antonio Express-News koji je dnevni list u San Antoniju u Teksasu. U vlasništvu je kompanije Hearst, a ima urede u San Antoniju i Austinu. Express News je četvrta po veličini novina u državi Teksas s dnevnim tiražom od gotovo 100 000 primjeraka. Taj list je 13. lipnja 1993. objavio: ”Religiozni vođe trebaju okončati bosanske jade.“ U članku je stajalo: ”Rimokatolička, pravoslavna i muslimanska vjera (…) ne mogu se osloboditi odgovornosti za ono što se događa. Ne ovaj puta, ne sada kad cijeli svijet svaku večer promatra što se događa. To je njihov rat. (…) Načelo da religiozni vođe snose odgovornost za ratovanje jasno je. Potiče ga samo njihovo licemjerstvo. Čine to blagoslivljajući jednu stranu preko druge.“

Njihov novinar Fred Schmidt objavio je u istom listu da bi UN-ovo Vijeće sigurnosti trebalo usvojiti ”formalnu rezoluciju kojom bi se papu, patrijarha u Carigradu te [druge predvodnike] Katoličke, Pravoslavne i Muslimanske crkve koji imaju jurisdikciju nad Bosnom i Hercegovinom pozvalo da smjesta opozovu svoje pse te da se zajedno sastanu kako bi dokučili na koji način njihovi vjernici mogu iskreno živjeti kao susjedi s onima drugih vjera“.

 

Od Azije do Amerike čitalo se o bosanskohercegovačkim jadima. Parola: „mrzi bližnjeg svoga, kao što mrziš i neprijatelje svoje“ odrazila se i na vjerske objekte, prema postojećim podacima, tokom proteklog rata na području cijele BiH uništeno je ili oštećeno oko 3.290 vjerskih objekata. Isti podaci pokazuju da su u BiH prije rata postojale ukupno 1.144 džamije, od čega je čak 614 uništeno, a 307 oštećeno. Prema podacima katoličke zajednice u BiH, 269 vjerskih objekata Katoličke crkve je potpuno uništeno, a oštećen je 731 objekat, dok su srušene i 63 kapele, 60 ostalih crkava, te osam samostana i grobalja.

Podaci Srpske pravoslavne crkve u BiH govore da je srušeno ukupno 125 crkava, 66 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja, dok su oštećene 172 crkve, odnosno 50 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja.
Najviše objekata SPC-a srušeno je u Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji, njih 69, a najmanje u Banjalučkoj – četiri. Iz ovih podataka je vidljivo da su i jedni i drugi i treći bili nemilosrdni prema vjerskim objektima tuđe vjere. Takvim ratovanjem pokušavalo se zatirati sjećanje da je nekad tu živjela određena nacionalnost uz konstataciju; ako nemaju vjerskog objekta neće se ni vratiti. Poticaj se pronalazio u paroli:„mrzi bližnjeg svoga, kao što mrziš i neprijatelje svoje“.

Došao je i mir. Prema Daytonskom mirovnom sporazumu iz 1995. koji je okončao rat u BiH, ova je država ustrojena na način da je sastavljena od Republike Srpske, Federacije BiH (koja ima 10 kantona) i Distrikta Brčko. Također Bosna i Hercegovina postala je zemlja u kojoj je sloboda vjere  propisana  Ustavom. Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavima entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Zakonom o slobodi vjere su također propisana sveobuhvatna prava vjerskih zajednica. Ovi i drugi zakoni i politike su doprinijeli uglavnom slobodnom ispovijedanju vjere. Krenulo se i u obnovu i izgradnju vjerskih objekata čijom se izgradnjom pokazuje jedinstvo religije i politike. Tim jedinstvom se pokazuje da vjerskih objekata neće nedostajati u nekom budućem ratu, ako bi do njega došlo. Vjersku i nacionalnu netrpeljivost nije trebalo obnavljati.

Poznata je činjenica da bujica koja se povlači ostavlja na obali tragove plime, koji podsjećaju na ponovni povratak vode. Na sličan je način rat ostavio vidljive tragove u današnjoj Bosni i Hercegovini. Također postoje uvjerljivi i očiti dokazi da nema političkih i religioznih promjena, koje bi nudile bolje sutra. Danas je važnije jednom političaru biti na otvorenju nekog vjerskog objekta nego posjećivati posrnule fabrike s nezadovoljnim radnicima, stare bolnice s nedostatkom medicinskog osoblja, bolesnike koji nemaju da plate za lijek, škole u kojima se razbolijevaju djeca zbog nedostatka osnovnih higijenskih uvjeta, slušati nezadovoljne prosvjetne radnike To su ionako poznate stvari i ne interesuju nikoga. Novi vjerski objekt je oznaka nove teritorije i novog poretka. To je najpotrebnije današnjoj Bosni i Hercegovini. Prvo duhovna izgradnja pa materijalno blagostanje. Ti na brzinu građeni vjerski objekti nisu postali mjesto gdje se slavi Bog koji kaže: „ ljubi bližnjega svoga kao samog sebe i ljubite neprijatelje svoje“  izgrađeni su iz straha koji je rodio nasilje i mržnju nad drugima i drugačijim. Srećom, iako ih je jako malo, ima vjerskih objekata u kojima ljudi nalaze utjehu vjere i poticaj za međusobnu toleranciju povjerenje i zajedničku nadu u bolje sutra. U takvim objektima postoje i ljudi koji su odraz  Božjega dara, i  prave vjere. Ako se od nečeg treba početi, treba početi od takvih ljudi.

Bosna i Hercegovina treba vjerske vođe koje će se saživjeti sa svojim vjernicima, treba političare koji će omogućiti ekonomistima da stvore uvjete za sretne i zaposlene radnike, škole u kojima ćemo sretati razdraganu i nasmijanu djecu, gradove u kojima vlada mir i sigurnost. Nikom ne trebaju prazni vjerski objekti, gladni radnici i tužna djeca.Treba početi od načela: „ljubi bližnjeg svoga i ljubite neprijatelje svoje“ a zaboraviti parolu „mrzi bližnjega svoga i mrzi neprijatelje svoje“.

 

napisao Tonćo Ladan

 

Povezani Članci

HRVATI BOSNE I HERCEGOVINE IZMEĐU „ČEKIĆA I NAKOVNJA“

Volim Jajce

Dodik oštro o inicijativi SDA za promjenu imena Republike Srpske

Volim Jajce

DIPLOMATSKA OFANZIVA HRVATSKE: Idealan tajming za pomoć Hrvatima u BiH

Volim Jajce
Učitavanje....